Grad Prijedor prostire se na 834 kvadratna kilometra i ima 49 mjesnih zajednica (MZ). Prema podacima dostupnim na zvaničnoj internet prezentaciji grada Prijedora, najmnogoljudnije mjesne zajednice su Prijedor Centar i Prijedor II, dok su najmanje naseljene Šurkovac i Gornja Ravska. Najviše prostora zauzimaju mjesne zajednice Marićka i Busnovi, a najmanje po površini su Kokin Grad i Prijedor Centar.
Članovi savjeta MZ izabrani su direktno na izborima 2017. godine. Izlaznost na tim izborima bila je tek 13,98 odsto što je pokazatelj koliko su Prijedorčani bili (ne)zainteresovani i/ili (ne)obaviješteni. U ruralnim sredinama bio je veći odziv, te je u Jutrogošti iznosio 57,31 odsto, Gornjoj Ravskoj 50,48, Šurkovcu 50,30, dok je u gradskim MZ kao što su Prijedor Centar i Donja Puharska svega 4,70 odnosno 4,65 odsto.
Među 307 odabranih članova savjeta MZ prednjačili su predstavnici političkih partija. Najviše ih je iz DNS-a (150), SNSD-a (26), SDA (25), dok je predstavnika raznih grupa građana tek 25. Ovo je još jedan dokaz da je stranačka infrastruktura učinila svoje odnosno da je najjača politička partija u gradu na Sani osigurala prisustvo svojih članova u većini savjeta MZ.
Trebalo bi da su članovi Savjeta MZ spona između stanovnika područja na kojem žive i lokalne uprave. Da ih predstavljaju na pravi način, da znaju većinu problema koji muče građane, da im pokušaju pomoći na najsvrsishodniji način. Međutim, većina Prijedorčana ne zna ni ko ih predstavlja ni koji je to način kako mogu ostvariti neke svoje potrebe.
Uredno sam izvršio svoju građansku dužnost na proteklim izborima za savjet MZ. Međutim, za proteklih godinu dana nigdje na području svoje MZ nisam vidio poziv na zbor građana ili običan sastanak, neku inicijativu, čuo da se nešto uradilo. Iako sam nekim članovima savjeta MZ u kojoj živim ponudio pomoć, makar ona bila samo u medijskom izvještavanju o njihovom djelovanju, nikada nisam imao povratnu informaciju niti pokušaj nekog kontakta.
Čak i kada ima Prijedorčana koji preko savjeta MZ pokušavaju riješiti neke svoje zahtjeve, postoje određeni problemi. Nekada su oni tehnički, nekada lična neslaganja u odnosima sa savjetima, nekada je u pitanju nedostatak aktivizma.
„Postoje savjeti MZ koji su zaista aktivni. Među njima su Rakelići, Hambarine, Kozarac. Prema njima imamo gotovo sve same pohvale od građana. Istina je i da su članovi savjeta MZ iz ruralnih sredina aktivniji u odnosu na one sa područja koji su bliže centru grada. Moram pohvaliti i Savjet MZ Prijedor II koji zaista dobro radi“, kaže Milan Glamočanin, šef Odsjeka za mjesne zajednice u Gradskoj upravi Prijedor.
On dodaje da su neki aktivni u inicijativama, neki sami rješavaju većinu svojih problema, neki su redovno na terenu, ali ima i onih koji su pasivni.
Mještanin Kamičana Nijaz Huremović zadovoljan je radom savjeta svoje MZ koji je potpuno drugačiji od situacije kakva je bila ranije. Ovaj savjet ranije je bio poseban jer je „morao“ da ima pet članova Srba i četiri Bošnjaka, s obzirom na to da pokriva mjesta Kamičani, Gornji Jakupovići, Babići i Balte. Danas su tu ljudi za koje se glasalo na prošlogodišnjim izborima, a zanimljivo je da su svi članovi savjeta ta mjesta došli kao prijedlog novoformiranog Udruženja žena „Kamičani 2015“.
„Bivši savjet nije uopšte funkcionisao nekoliko godina. Od dolaska nove ekipe na čelu sa Mirzetom Softićem sve se promijenilo nabolje. Čovjek ide po cijeloj MZ, maltene od kuće do kuće, obilazi sve i razgovara sa mještanima, pa ljudi dobro znaju i ko ih predstavlja i šta se radi za njihovu dobrobit. Interesuje se o njihovim potrebama, raspituje se o problemima, pomaže koliko god je to u mogućnosti. Do sada je organizovano nekoliko akcija za asfaltiranje sokaka u kojima je još uvijek makadam. Postoji Udruženje žena ‘Kamičani 2015’ koje je zaista aktivno, organizuje druženja i proslave u prostorijama doma“, ističe Huremović.
U pojedinim MZ gdje savjet svojim radom nastoji riješiti određene problem, prisutna je volja, ali bez pomoći grada teško je riješiti neke stvari. Takav je slučaj u MZ “Dr Mladen Stojanović” Palančište.
„Mještani su dobro znali koga biraju da ih predstavlja, pa su nam dali svoj glas koji smo pokušali opravdati radom. Mnogo smo radili u proteklom periodu i imali smo podršku građana, ali nismo imali baš neku podršku Grada. Nažalost, od 17 podnesenih zahtjeva u potpunosti je realizovan samo jedan, a u pitanju je bio saobraćajni znak. Iz tog razloga ja sam podnijela ostavku na mjesto predsjednika Savjeta i istupila iz ovog tijela. Sve akcije koje smo mogli sami isfinansirati i završiti, napravili smo. Međutim, opšte je poznato da je teška finansijska situacija i da je bez podrške gradske vlasti naš trud uzaludan“, kaže Sanela Vokić, bivša predsjednica Savjeta MZ “Dr Mladen Stojanović” Palančište.
Ona dodaje da mještani nisu tražili ništa nemoguće, osim osnovnih uslova za život kao što su struja, voda, kanalizacija ili asfalt. U Donjoj Puharskoj slična situacija. Postoje inicijative, ali se ne rješava puno, pa građani nisu zadovoljni. Ono što je u njihovoj moći urade, za dalje nemaju sredstva sami da rješavaju, a podrška grada izostaje.
„Priključili smo društveni dom na novi vodovod i uspjeli smo nasuti makadamske puteve. Pokušali smo urediti udarne rupe na asfaltu u našim ulicama, nismo uspjeli. Pokušali smo da nađemo rješenje za potok Puharska koji nam plavi kuće i zemljišta skoro svaki put kada dođe do jačih pljuskova ili dugotrajnijih padavina, nismo uspjeli. Bez podrške grada za rješenje ovih problema teško je nešto uraditi. Sa druge strane Savjet MZ na čelu sa predsjednikom Enesom Kapetanovićem je organizovao akcije pomoći našim sugrađanima Emiru Habiboviću i Mirjani Žunić. Odazvali su se mještani naše MZ, ali i ljudi iz različitih dijelova Prijedora i inostranstva. Ako ništa drugo, barem smo složni kada treba pomoći ljudima koji su u teškoj situaciji“, kaže Alma Semanić, mještanka Donje Puharske i član Savjeta MZ.
Pojedini mještani MZ Gornja Ravska smatraju da neki članovi njihovog savjeta zloupotrebljavaju svoju poziciju i samo ovo tijelo.
„Koliko znam savjet MZ nema pravo da predstavlja grad Prijedor ukoliko ne dobije dozvolu za tako nešto od višeg organa, Odsjeka, Skupštine grada ili gradonačelnika. Međutim, to je postao čest slučaj kod nas. Nemam ništa protiv da u našu MZ dolaze ljudi sa strane, delegacije iz drugih gradova ili država, niti da članovi našeg savjeta negdje odlaze. Ali smeta mi kada ti isti članovi na sastancima govore da predstavljaju grad Prijedor, što smatram čistom zloupotrebom“, rekao nam je jedan od stanovnika Gornje Ravske, ne želeći da ga imenujemo, jer, kako kaže, takva su vremena da se ljudi „svete“ zbog bilo kakvog vida kritike.
On navodi situaciju kada je prošle godine član Savjeta MZ boravio u Hrvatskoj na jednom sastanku, a poslije je na internetu pisao da je tom prilikom bio predstavnik grada Prijedora.
„Nedavno je na sastanku u Banjaluci kod potpredsjednika RS Josipa Jerkovića bio Ivan Begić, predsjednik ‘Odbora za infrastrukturne poslove Savjeta MZ Gornja Ravska'(!?). U izvještaju na ‘oficijelnoj web stranici’ MZ spominje se službeni posjet. Mislim da sa pravom postavljam pitanje koga je on to predstavljao, jer mene nije sigurno“, kaže naš sagovornik dodajući da ponekad ima utisak da predsjednik Savjeta MZ Gornja Ravska Janko Milojica ne zna šta se dešava na području Ravske niti šta njegovi saradnici rade.
On dodaje da je pomenuti Begić nedavno rekao da je čišćenje snijega u zaseoku Tisova, kao putnog pravca koji je izostavljen, “stranačka stvar”.
„Valjda u ovoj MZ prvenstveno žive ljudi. Valjda je od stranačke pripadnosti važnije da djeca stignu u školu ili kod doktora“, dodaje ovaj mještanin koji ističe da sve više liči da je Savjet MZ Gornja Ravska postao nečija “privatna prćija”.
„MZ je oblik neposrednog učešća građana u lokalnoj samoupravi. To znači da one mogu samo određenom građanskom inicijativom pokrenuti neke stvari i dati prijedloge da se nešto radi. Prema zakonu, one jedino donose odluku ako odlučuju o izgradnji nekog objekta koji će sami finansirati i odrediti i naći instrumente kako će s njima upravljati i održavati ih. MZ nema status pravnog lica, nema račun, pečat, ne može sklapati ugovore niti učestvovati u pravnim poslovima, ne mogu uspostaviti svoj sajt“, kaže Milan Glamočanin.
On dodaje da MZ može djelovati i preduzimati određene aktivnosti samo na svom području, a da je u posljednje vrijeme dobio informacije da pojedini savjeti izlaze iz okvira svog djelovanja svojim postupcima, na šta će im skrenuti pažnju.
„Savjet predstavlja njegov predsjednik, i to samo u okvirima MZ jer zakon i odluke Skupštine grada prepoznaju samo savjet MZ. Međutim, taj isti savjet ima pravo da napravi neku svoju radnu komisiju/tijelo u vezi sa nekim ad hoc situacijama. U praksi, ti organi nemaju nikakvu nadležnost nad nečim niti mogu preuzeti neka prava i obaveze u ime savjeta MZ niti donijeti neke obavezujuće odluke“, ističe Glamočanin.
U pojedinim MZ članovi savjeta su i studenti. Neki od njih studiraju i van Prijedora, tako da se postavlja pitanje svrhe njihovog članstva u ovom tijelu, ako se uzme u obzir da svako preseljenje sa adrese u dokumetima povlači za sobom njenu promjenu odnosno prijavu novog mjesta boravka.
„Prema skupštinoj odluci, mandat izabranim predstavnicima može prestati u slučaju ostavke, smrti ili preseljenja na područje neke druge MZ, a inicijativu za popunjavanje savjeta treba da pokrene njegov predsjednik“, kaže Glamočanin.
Logično je da Odsjek za MZ nema materijalno-tehničkih uslova da provjerava adresu stanovanja članova savjeta, nego je moralna obaveza prema svojoj MZ da članovi savjeta okončaju svoj mandat u slučaju da se presele van njene teritorije zbog školovanja, porodičnih razloga ili posla.
Utisak je da brojni Prijedorčani smatraju da se posredstvom savjeta MZ ne može ništa napraviti, ništa promijeniti, ništa poboljšati. Pouzdano znam da se neki od članova savjeta MZ u njima nalaze isključivo iz vlastite koristi. Nekada je to samopromocija, pojavljivanje u medijima, sastanci sa načelnicima odjeljenja gradske uprave ili gradonačelnikom. Smatraju da će svojim (ne)radom u savjetima MZ lakše doći do zaposlenja, da će na narednim izborima upasti na listu kandidata neke političke partije, da će lakše riješiti svoj problem sa nasipanjem puta, vodom, kanalizacijom. Neke od njih interesuje samo lična korist, a građanima mjesnih zajednica ostaje da zasuču rukave i sami dođu do onoga što im treba, pa makar to bilo nešto što nije njihova obaveza, već obaveza lokalne zajednice čiji su (ne)ravnopravni članovi.
