Kultura sjećanja u Bosni i Hercegovini (BiH) predstavlja složen i višedimenzionalan fenomen, oblikovan turbulentnom prošlošću, ratovima, etničkim podjelama i društvenim promjenama. U kontekstu BiH, kultura sjećanja obuhvata način na koji društvo pamti i interpretira prošle događaje, posebno ratne traume i sukobe iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Ovaj esej istražuje različite aspekte kulture sjećanja u BiH, uključujući institucionalne pristupe, ulogu obrazovnog sistema, medija, civilnog društva, te umjetnosti i kulture.
Institucije u BiH imaju značajnu ulogu u oblikovanju kulture sjećanja. Međutim, često se suočavaju s izazovima u uspostavljanju jedinstvenog narativa zbog etničkih i političkih podjela. Svaka etnička grupa ima svoje verzije istorije i sjećanja na ratne događaje. Na primjer, službene komemoracije i spomenici često reflektuju ekskluzivno sjećanje na žrtve određene etničke zajednice, što može dovesti do fragmentacije i rivaliteta među grupama.
Državne institucije, poput Instituta za nestale osobe i Memorijalnog centra Srebrenica, rade na dokumentovanju ratnih zločina i sjećanju na žrtve. Ipak, njihovi napori su često ograničeni političkim pritiscima i nedostatkom konsenzusa na državnom nivou.
Obrazovni sistem u BiH igra ključnu ulogu u prenošenju kulture sjećanja na mlade generacije. Međutim, obrazovni programi često su podijeljeni po etničkim linijama, čime se produbljuju postojeće podjele. Udžbenici istorije pružaju različite verzije događaja, u zavisnosti od entiteta i kantona u kojem se nastava odvija. Ovaj fenomen poznat je kao “tri škole pod jednim krovom,” gdje djeca različitih etničkih grupa uče različite istorije unutar iste zgrade.
Napori nevladinih organizacija, poput Centra za nenasilnu akciju, fokusirani su na promicanje kritičkog mišljenja i međusobnog razumijevanja kroz edukativne programe i radionice. Ove inicijative nastoje potaknuti mlade da preispituju jednostrane narative i razvijaju empatičniji pogled na prošlost.
Mediji i civilno društvo imaju značajnu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja i kulture sjećanja. Međutim, medijski sadržaji često su polarizirani i politički instrumentalizovani, čime doprinose etničkim podjelama. Mediji često koriste ratnu retoriku i selektivno prikazuju prošle događaje, što može pogoršati postojeće tenzije.
Civilno društvo, s druge strane, kroz razne inicijative radi na promicanju dijaloga i pomirenja. Organizacije poput Fondacije Mirovne inicijative i Inicijative mladih za ljudska prava organizuju projekte i događaje koji promovišu zajedničko sjećanje i međusobno razumijevanje. Ove inicijative često uključuju zajedničke komemoracije, kulturne manifestacije i javne diskusije.
Svakako, umjetnost i kultura predstavljaju moćne alate za izražavanje i promišljanje o prošlim događajima. Kroz film, književnost, teatar i vizuelne umjetnosti, umjetnici u BiH često istražuju teme ratnih trauma, gubitka i sjećanja.
Primjeri poput filma “Grbavica” Jasmile Žbanić, koji se bavi temom ratnog silovanja i njegovih posljedica, ili književnih djela kao što je “Derviš i smrt” Meše Selimovića, pružaju duboke uvide u ljudske patnje i kompleksnost sjećanja. Umjetničke manifestacije i festivali, poput Sarajevo Film Festivala, također igraju ključnu ulogu u otvaranju prostora za dijalog i razmjenu iskustava.
Kultura sjećanja u BiH suočava se s brojnim izazovima. Političke manipulacije, etničke podjele i nedostatak konsenzusa otežavaju stvaranje inkluzivnog i zajedničkog sjećanja. Međutim, postoje i pozitivni pomaci. Inicijative civilnog društva, edukativni programi i umjetnički projekti otvaraju prostor za kritičko promišljanje i dijalog.
Ključna perspektiva za budućnost leži u promovisanju međusobnog razumijevanja i zajedničkog sjećanja. Ovaj proces zahtijeva saradnju svih društvenih aktera, uključujući institucije, obrazovni sistem, medije, civilno društvo i umjetničku zajednicu.
Kultura sjećanja u Bosni i Hercegovini odražava kompleksnost i dubinu njenog društvenog i istorijskog konteksta. Iako suočena s brojnim izazovima, postoje napori i inicijative koje rade na izgradnji inkluzivnog sjećanja i pomirenja. Ključ za napredak leži u zajedničkom radu svih društvenih segmenata na promicanju dijaloga, kritičkog mišljenja i međusobnog razumijevanja. Kroz ove napore, kultura sjećanja može postati temelj za izgradnju pravednijeg i mirnijeg društva u BiH.
Tekst je nastao kroz nagradni konkurs “Kako živi kultura sjećanja u Bosni i Hercegovini?” a financiran je od strane Civil Rights Defenders.
