Jao nama! Nema se para, država propada, ekonomija nam je ravna nuli, pa nam ostaje samo da kažemo: “Jao nama!”
U bosanskohercegovačkom društvu, pod kojim obuhvatam sve moguće narode koji žive unutar granice Bosne i Hercegovine, općepoznata je činjenica da smo siromašna zemlja, što, nažalost, potvrđuju i statistike i crni brojevi i evropskih i međunarodnih institucija poput EBRD (Evropska banka obnove i razvoja), te svim građanima dobro poznatog gosta BiH MMF-a (Međunarodni monetarni fond).
Crne vijesti o bosanskohercegovačkoj ekonomiji stalno pristižu sa svih strana: novine, portali, TV… Većina tih članaka se vrti oko politike. I tako, kao što je u Rimskom carstvu najpoznatija rečenica bila:,,Svi putevi vode u Rim.”, u našem bosanskohercegovačkom vrijedi: “Svi putevi vode u politiku.!”
Početkom osmog mjeseca je šokantna bila vijest da će Bosna i Hercegovina najvjerovatnije izgubiti 200 miliona eura iz IPA fonda i pretpristupnog fonda EU, zbog pretpostavljene mogućnosti nedogovoranja između predstavnika entiteta BiH, o formiranju Agencije za plaćanje i Upravljačko tijelo u poljoprivredni na državnom nivou, radi čijeg nepostojanja smo već izgubili 100 miliona KM.
“Jao nama!” uzvikuje čitavo društvo. Ta je vijest bila još jedan dodatni povod za proklinjanje politike, te je nastao trend pozivanja na stih iz pjesme Dubioze Kolektiv: “Politika je kurva…”
Priznajem, uzvikivao sam i ja, i pozivao sam se u potpunosti na stih poznatog bosanskohercegovačkog benda, sve do jednog trenutka. Stajao sam u redu ispred jednog kioska, s dosta ljudi, mrzovoljnog izraza lica, da li zbog tmurnog vremena tog dana ili svakodnevnice, ne znam. Ispred mene je bio čovjek, srednjih godina. Nevoljno je uzviknuo: “De mi vodu!” U ponudi je imao hrvatsku Janu i bosanskohercegovačku Olimpiju, a odgovorio je: “Ma šta me peglaš s tim! Daj mi eto Janu!”
Još uvijek nisam bio shvatio problem, pa me to nije nagnalo na razmišljanje. Dva dana poslije, tokom školskog odmora, ulazeći u prodavnicu, spazio sam natpis: “Kupuj domaće!” s prepoznatljivim grbom te akcije.U prodavnici mi je trebalo punih 5 minuta da bih našao mali kutak police sa bosanskohercegovačkim proizvodima.
“Jao nama!” Ova rečenica je zvonila drugačije u meni u tom trenutku.
Nakon što sam počeo razgovor s kolegom u kafiću, nakon školskog dana, ubrzo mi je u uši upao razgovor, tj. “izlaganje”, meni nepoznate osobe. Bio je to vlasnik istog kafića.
“Ma bolan, šta da ti pričam. Pa u nas se svaki dan zatvara neka firma, ljudi gube posao, pa znaš i sam. Privreda je čista nula! Šta eto to mi proizvodimo? Pakujemo po koju vodu, pa šta sad s tim? Šta da ti pričam, najbogatija zemlja vodom u Evropi, a uvozimo sa svih strana!”
Ni sekundu poslije, stigao je konobar s našom narudžbom: dvije kafe i dvije boce vode ( koje neću imenovati), iz zemlje ( koju također neću imenovati). “Jao nama!”, odjekivalo je uveliko u meni.
“Ma hajde bolan, kakve su to gluposti?”
Nek se osvrnu svi građani, na činjenicu, da je uvoz u 2016. godini iznosio: 8,252%, a izvoz 4,815%. Godine 2010. je trgovinski deficit iznosio 600 miliona maraka. Da, to je direktni uzročnik slabljenja privrede, a time i sistema zapošljavanja, a onda i ostaloga. A zašto je slab izvoz? Odgovor na pitanje je u gornjem dijelu članka.
Ne, ovo nije jedini problem u moru problema našeg trougla u Jugoistočnoj Evropi. Ali, treba napomenuti, da je prilično rizično preskočiti tri stepenice odjednom. U 2017. je izvoz povećan za 16,79 %! Jedna stepenica!