Tradicionalno novogodišnje ruho navukle su prijedorske ulice iz uže gradske zone, čime je prošlog mjeseca najavljen ispraćaj stare godine i dolazak nove i, kad je već tako, odlučih da je i ja ispratim jednim tekstom. Novogodišnje ukrašavanje ulica nije došlo ni rano ni kasno, a dobro je što gradska uprava nije upala u euforiju ukrašavanja, kao što je to slučaj u drugim gradovima u okruženju, pa se nisu potrošila veća sredstva.
Šetajući ulicama ovog grada nije teško zapaziti da je postao bogatiji i za više stambeno-poslovnih objekata. Ovdašnji neimari ne odustaju od gradnje, iako su i zdanja izgrađena ranije i dalje poluprazna. Uglavnom se gradi u užem gradskom jezgru, ali, kako je građevinskog zemljišta u tom prostoru iz godine u godinu sve manje, ne zna se šta im može pasti na pamet da ga ubuduće obezbijede.
Tako se nekada ranije, kada se građenje zahuktavalo, naslućujući šta se može desiti, jedan interesovao kod nadležnih u, tada, opštinskoj upravi kad će početi parcelisanje livade usred grada. Upitani nisu u prvi mah shvatili o kakvoj livadi se radi, ali kad im je ambiciozni neimar objasnio gdje se ona nalazi, shvatili su da je ta livada ustvari gradski park! Na svu sreću, on i ostali prijedorski parkovi preživjeli su parcelisanje, ali opreza nikad viška…
Posljednjih godina u ovom gradu su mnogo radilina uređenju ulica, međutim, i pored toga, postoje objekti koji loše utiču na njegov izgled. To su oronuli objekti preduzeća kojih više nema i koji u samom centru grada svjedoče o nakaradno provedenoj vlasničkoj transformaciji, ali i “efikasom pravosuđu” koje godinama ne može okončati neke imovinsko-pravne sporove.
Kad prošetate glavnom prijedorskom ulicom, prvo što pomislite je to da su građani ovog grada ipak poprilično bogati i da se u njemu dobro živi, sudeći po nanizanim bankama, sve jednoj do druge, a poznato je da bankari ne dolaze u siromašne sredine, pa se u šali može reći da ovaj grad ima svoj mali Wallstreet!
Ove godine se u Prijedoru povećaoi broj automobila. Jeste da je među njima veliki broj polovnjaka, ali, kako je, prema nedavno objavljenim podacima, ogroman broj novih automobila uvezenih u Bosnu i Hercegovinu, nije vrag da ih neće bar nekoliko biti parkiranih i na prijedorskim parkinzima.
U ovoj godini se naročito povećao broj “butika”.Među njima ima i onih koji su se u početku zvali prodavnicama polovne robe, ali su zaključili da će privući samo pažnju onih čiji je novčanik tanak, pa su ih preimenovali u Second Hand, nadajući se da će biti posjećeniji ako je naziv na engleskom jeziku. Nekim njihovim vlasnicima ni to nije bilo dovoljno, pa su nazive svoje prodavnice polovnom robom obogatili i francuskim jezikom, tako da se neke od njih sada zovu Second Hand Boutique!
Pretprošle sedmice je usvojen budžet grada Prijedora, a rasprava o njemu je tekla kao i prethodnih godina. Odbornici iz skupštinske većine tvrdili suda je on razvojni, a iz opozicije istrajavali da je isključivo potrošački. Zamjerili su kreatorima budžeta što nisu predstavnike opozicije uključili u njegovo kreiranje, međutim oni su im jasno poručili da im nisu ni potrebni. U toku rasprave jedni i drugi prisjetili su se svih kategorija stanovništva, a opozicioni odbornici su skrenuli pažnju na to da u ovom gradu sport na marginama i da mladi nemaju šanse da se na pravi način bave njime, jer se za njega izdvaja izuzetno malo budžetskih sredstava.
Bavili se sportom ili ne, mladi su itekako upoznati sa svim sportskim dešavanjima u cijelom svijetu. To mogu zahvaliti kladionicama od kojih su se neke i ove godine otvorile, u kojima mladi borave najveći dio dana i troše novac kladeći se na klubove i pojedince u raznim sportovima. Oni stariji, koji su izgustirali kladionice, borave u kockarnicama, a oni koje nikad nije interesovao boravak u njima upisuju se na kurseve stranih jezika da “razgule” u bijeli svijet sa svojim porodicama, bez namjere da se ovamo vrate. Takvih je u ovom gradu sve više, a objašnjenja se uglavnom svode na to da je iseljavanja sa ovih prostora zbog ekonomskih ili političkih razloga bilo i u prošlim vremenima.
Nedavno je u Prijedoru otvoren tržni centar, i to četvrti u ovom gradu. Ne treba ni pominjati da je bila ogromna gužva, a, na osnovu viđenih pretrpanih cekera i kesa, izgledalo je kao da se poklanja sve ono što je pod konac bilo složeno na rafama. Neko sa strane bi stvarno mogao pomisliti da u ovom gradu zaista živi veliki broj bogatih građana, ali kad se većina njih vrati u svoje domove i uslijedi otrežnjenje, “bogati” građani će se hvatati za glavu i kukati što su kupili mnoge stvari koje im nisu potrebne. Na njihovu “sreću”, tu su banke koje će im “pripomoći” u rješavanju velikih minusa u novčaniku.
Svakog dana na dva punkta u različitim prijedorskim kvartovima oko podneva takođe vlada gužva. U redovima strpljivo čekaju (i ne pomišljaju na odlazaku tržne centre) da im zaposleni u socijalnim kuhinjama uruče dnevne obroke. Više televizijskih kuća pratilo je otvaranje tržnog centra, a ovi koji svaki dan čekaju na dobijanje obroka nisu im baš nešto interesantni. Ako se pokatkad i objavi neka informacija o njima, onda oni najodgovorniji iz vrha vlasti njih, ali i ostale građane, nastoje utješiti odavno izlizanom floskulom da i u razvijenim zemljama ima sirotinje. Izgleda da oni misle da će njima biti lakše kad saznaju da u svijetu ima mnogo onih koji su poput njih. Iz socijalnih kuhinja kojih na području ovog grada ima tri, od kojih je jedna u Ljubiji, upozoravaju da iz dana u dan raste broj onih koji se prijavljuju za dodjelu obroka, ali to, po svemu sudeći, ne dolazi do ušiju onih koji bi to trebalo da čuju.
Među onima koji su obilježili ovu godinu su odbornici lokalnog parlamenta, i to donesenom odlukom da se ulicama i trgovima mogu davati i imena živih građana koji su dali svoj doprinos razvoju i napretku Prijedora. Nema sumnje, kad se uključe političke partije, takvih ličnosti će biti napretek, samo što možda neće biti dovoljno ulica da se zadovolje apetiti svih. Jedan od odbornika je ironično izjavio da bi se bivši gradonačelnik Marko Pavić mogao nadati skorom imenovanju neke ulice ili trga po njemu. On možda zna da su građani već odavno mali gradski trg u šali prozvali njegovim imenom i da se Prijedor tako pridružio Veneciji i još nekolicini gradova čiji trgovi nose isto ime. Građani Venecije su svom trgu dali ime sveca, a prijedorski bivši gradonačelik, po mišljeniju mnogih, to nikako ne bi mogao biti, jer je za vrijeme svojih mandata “vedrio i oblačio” u ovom gradu, a uvjereni su da to radii sada, samo iz sjene.
Prijedorčani će, bez obzira na to gdje dočekali novo ljeto, poželjeti da im bude ljepše, bolje i uspješnije od ovoga koje ispratiše, ali nisu baš sigurni da će im želje biti ispunjene, jer je2018. u BiH izborna godina. Smatraju da će političari koristitii najmanju moguću priliku da se žestoko posvađaju, naročito ako bi to išlo u njihovu korist, a narodu će, kao i dosad, prodavati priču da to sve rade za dobrobit naroda.
