Bosna i Hercegovina, država je loših politika ispunjena prirodnim bogatstvima. Često kažemo da imamo sve, počevši od rudnika, rijeka, planina i šuma koji su dio bogatog prirodnog naslijeđa. Sve ovo zaista i imamo, pitanje je do kada. Prijeti nam ekološka katastrofa jer smo nesavjesni, nezainteresovani za dugoročne posljedice i ne uočavamo klimatske promjene, ne samo u našoj zemlji nego i u cijelom svijetu.
GLOBALNI PROBLEM
Naime, nedavno je u časopisu Science objavljeno istraživanje koje pokazuje zabrinjavajuće globalne podatke o tome u kolikoj mjeri nesavjesne ili čak savjesne rudarske aktivnosti onečišćuju okolinu, a to ima negativan efekat na više miliona ljudi. Navodi se da su rudarskim odpadom zagađene brojne rijeke kako od sadašnjih tako i povjesnih rudarskih aktivnosti. Klimatske promjene i poplave produžit će i proširiti toksičnost na globalnom nivou, navodi profesor Macklin u Scienceu. Po svemu sudeći, ne čekaju nas bolja ekološka vremena, čistiji zrak niti zdraviji ambijent. Brojni karcinomi i opasne bolesti, pomor ribe i drugih životinja samo su neke od posljedica koje su posljedično nastale a tek ih u većoj mjeri možemo očekivati.
Kontakt s kožom, slučajno gutanje, udisanje kontaminirane prašine ili konzumiranjem kontaminirane vode i hrane uzgojene na kontaminiranom tlu. Nova studija pokazuje da je broj ljudi izloženih kontaminaciji uzrokovanoj dugotrajnim ispuštanjem rudarskog otpada u rijeke gotovo 50 puta veći od broja direktno pogođenih oštećenjima brana na akumulacijama rudarskog otpada,” navodi se u Climate & Capitalism.
TOKSIČNA BOSNA I HERCEGOVINA
Jedna od najstarijih privrednih grana u BiH je rudarstvo i nije Science jedini koji apeluje, ukazuje i bori se. Bosna i Hercegovina ima na desetine ekoloških udruženja koja se duži niz godina argumentima i činjenicama trude pružiti otpor toksičnim posljedicama rudarskog otpada. Ukazivali su na zagađenost rijeke Blihe i okolnih sela, rijeke Nevertve, Miljacke, Biošice, Krivaje, Bosne, Medljanke, Spreče, Plive, jezera Modrac, te nekoliko desetina drugih koje su zagadili upravo rudnici koji se nalaze u njihovoj neposrednoj blizini. Reagovale su i nadležne inspekcije, lokalna i akademska zajednica. Bezuspješno je zahtjevano zaustavljanje potrage za metalima tamo gdje će nastati šteta za živa bića.
Primjera radi, nedavno su održani i protest za spas rijeke Neretve, jedne od najljepših u BiH. U slivu Neretve planirana je izgradnja oko 40 hidroelektrana što bi uzrokovalo nevjerovatne negativne posljedice i po samu rijeku i po živi svijet, pojasnili su organizatori protesta.
Zanimljivo je da se na tom protestu okupio znatno manji broj ljudi u odnosu na proteste koji su organizovani u ime secesionističkih politika u našoj zemlji, a te politike podržavaju mržnju, netrepeljivost, raskol i razaranje. Ni mediji nisu ništa bolji, više je onih koji su pratili proteste namijenjene političkim neistomišljenicima nego ekološkim pitanjima. To pokazuje da se borimo za interese određenih prolaznih i manipulativnih dešavanja, a istinski važna pitanja za sve nas, naše porodice i buduće naraštaje ne percipiramo na pravilan način.
Rijeka Spreča imala je 42 vrste ribe, danas ih ima samo 16, a uzroci nestanka riba su odlaganje čvrstog i tečnog otpada, komunalne vode i poljoprivreda. Opstale su samo najotpornije vrste, dok su one manje otporne nestale, prenosi platforma za ekološku humanistiku. Poseban problem je što kontinuiran monitoring istraživanja stanja životinjskih zajednica u rijeci Spreči ne postoji. Podaci koji postoje nastajali su u različitim periodima i donosili su ih različiti autori. Neki podaci su nekompletni i nesređeni, a neki su rad stranih autora.
PRILIKA ZA POLITIČKE BODOVE
Rudarstvo privlači i brojne investitore koji su spremni posvjetiti našu zemlju, uložiti novac, iskoristiti rudne potencijale, jeftinu radnu snagu našeg naroda i u matične zemlje u kojima im nije dozvoljeno ostavljati otpad vratiti se bogatiji.
Postala je praksa svakodnevno pojavljivanje kompanija iz Slovenije, Velike Britanije, Austrije, Švicarske, Njemačke i odakle sve ne. Odmah nakon što uđu u našu zemlju, dočekuju ih političari koji na konferencijama za medije sakupljaju jeftine političke bodove pojašnjavajući da nam dolazak stranih investitora sa sobom donosi nova radnja mjesta, novac, te novi i bolji životni standard.
Primjera radi, podaci UNESCO-a pokazali su da je nepismenost u našoj zemlji 14 puta viša od prosjeka. To pokazuje da ne znamo pravilno tumačiti dešavanja kojima smo okruženi, ne znamo procijeniti šta je to ono što nam donosi štetu a šta dobrobiti.
Veliki problem predstavlja i zastarjelost zakonske regulative, koja ne odgovara zahtjevima Evropske Unije i ne omogućava u potpunosti praćenje parametara zagađenja koji su obavezni dio monitoringa. Šta se nalazi u našim rijekama i čime smo sve izloženi sa sigurnošću ne znamo.
POSLJEDICE
I zavod za javno zdravstvo Federacije BiH ukazuje na činjenicu da je većina rijeka i voda na području naše zemlje zagađena. Naručito ljeti, iz resornog zavoda upozoravaju na štetnost bakterija i virusa koji mogu izazvati ozbiljna oboljenja poput seroznog meningitisa, crijevnih i kožnih zaraznih bolesti. Stoga se građanima ne preporučuje kupanje u tim vodama tokom ljetne sezone i velikih suša. Činjenica je da hemijsko zagađenje potiče iz industrije, a biološko-hemijsko prečišćavanje otpadnih voda koje se ispuštaju u vodotoke na području Federacije BiH se ne vrši.
U našoj zemlji primjetan je i porast broja karcinoma. Postavlja se pitanje ima li to veze sa onečišćenjima i otrovima kojima smo izloženi. BiH, jedna je od rijetkih zemalja koja još na državnom nivou nema registar za rak, a da bi se radila prava statistika mora se znati koliki je broj oboljelih na 100.000 stanovnika. U državi u kojoj se oboljeli na ulicama moraju boriti za svoja prava, čak i kada je riječ o nabavci lijekova neophodnih onkološkim pacijentima rijetko ko ima kapacitet doznati pravu istinu o ovome.
Voda onečišćena tvarima kao što su aluminij, kadmij, olovo, herbicidi, pesticidi i poliklorirani bifenili oštećuju zdravlje djelovanjem na različite organe. Mlađi uzrasti posebno su osjetljivi na otrovne tvari koje se nalaze u onečišćenim vodama. Razvijene zemlje sve intenzivnije traže mogućnosti na koji način mogu iskoristiti otpad i kako ga kontrolirati da u što manjoj mjeri zagađuje okoliš.
PODIZANJE SVIJESTI
Udruženja i nevladine organizacije imaju značajnu ulogu u podizanju svijeti o pitanjima zaštite životne sredine i zdravlja živih bića. Ipak, ministri i drugi politički akteri su ti koji potpisuju razne sporazume, stavljaju tačku i pečat na ono što će se graditi i raditi, a koliko savjesti i znanja imaju o ovim važnim pitanjima prilikom donošenja takvih odluka nismo sigurni. Vjerovatno je da imaju nedovoljno.
Domaća javnost iz medija ne saznaje dovoljno informacija o rizicima i opasnostima rudarenja litijuma i drugih tranzicijskih metala i minerala. Renesansa rudarstva i zeleno rudarenje nisu realizovani nigdje u svijetu i upitno je da li su uopšte tehnički izvodivi. Sve se glasnije govori o tome da trenutni pristup zelenoj tranziciji svjesno žrtvuje određene dijelove svijeta, naročito nekadašnje kolonije i zemlje u razvoju, neometanom rastu privreda bogatijih zemalja. Ovdje se radi o prljavoj ekstrakciji i preradi toksičnih materija. Ne znači ništa ni nama ni planeti što će novi rudnici imati svoje solarne panele, cirkulaciju vode, što navodno smanjuju emisije stakleničkih gasova. U pitanju je školski primjer zelene šminke kojom se maskira štetnost njihovog rudarenja po prirodu i naše zdravlje, zaključili sui z Eko Foruma.
Tekst je nastao kroz nagradni konkurs “Postaje li Bosna i Hercegovina neokolinijalistička rudarska škrinja?” a financiran je od strane Civil Rights Defenders.
