Daniela Ratešić Došen, žena, majka, aktivistica, odgovorila je na nekoliko pitanja za naš portal. Članica grupe Pravda za Davida objašnjava zašto je izašla na ulicu i stala uz Davora Dragičevića, koja je dužnost svih građana i građanki ove države i šta učiniti da zaštitimo našu djecu u sred bezakonja koje vlada u Republici Srpskoj.
ZAMISLI.BA: Zašto ste se, kao žena koja se dugo godina bavi humanitarnim radom, odlučili da izađete na ulicu i zauzmete drugačiji pristup u borbi za potrebne društvene promjene?
Daniela: David Dragičević je prije svega bio dobar drug moje kćerke i dijete sam lično poznavala. Odmah sam znala da nešto nije u redu i da se pokušava zataškati pravi razlog njegovog ubistva čim sam pogledala onu famoznu pres konferenciju. To sam uradila prije svega kao roditelj, stala rame uz rame sa svojim djetetom u borbi za pravdu i istinu o njenom drugu. Kao humanitarac, u tom trenutku osjetila sam se obezvrijeđeno. Sve što sam do sada radila, sve mi se učinilo bezvrijednim. Ja sam radila akcije kojima sam pomagala da se djeca izliječe, spase od siromaštva i kada mi to sve uradimo za njih i spasimo ih od ova dva zla koja su naša svakodnevnica, onda dođe to treće zlo koje ih odvede u smrt samo zato što su drugačiji ili nisu podobni. Upitala sam se šta sam ja zapravo radila sve ove godine.
ZAMISLI.BA: Da li je pokret Pravda za Davida neka vrsta revolucionarnog djelovanja koje se odnosi na sve sfere društva, a ne samo na pojedinačni slučaj ubistva Davida Dragičevića zbog kojeg je sve i počelo?
Daniela: Pravda za Davida nije nikakav pokret, to je grupa od 12 Davidovih drugara i njihovih roditelja. Ljudi koji su nas podržali kroz Facebook grupu koju su djeca napravila, takođe ne čine nikakav pokret, nego građane I građanke koji su solidarni sa djecom i roditeljima pokojnog Davida. Da li je njihov prijateljski potez koji su učinili izašavši na ulicu tražeći pravdu za svog druga imao veliki odjek? DA, jeste, ali samo iz razloga što smo svi shvatili da smo do sada mnogo toga progutali, pretrpjeli. Ali gubitak djece – to nikada nećemo dopustiti. Nezadovoljstvo u ljudima tinja godinama. Nepravda je svuda oko nas. Sigurno je da je ovo bila kap koja je prelila čašu.
ZAMISLI.BA: Koje su reakcije institucija na okupljanje građana?
Daniela: Reakcije institucija su imale svoje faze u ova četiri mjeseca. Najprije su nas ignorisali, potom su nas napadali da smo izdajnici, teroristi, rušioci institucija, a sada su već u panici od sopstvenog naroda jer nezadovoljstvo ne jenjava, a izbori se bliže. Sada nas već optužuju da smo plaćenici opozicije koji ruše trenutnu vlast. Nas nije briga ko je na vlasti, mi nikome ne pripadamo, mi samo i jedino želimo da živimo slobodno u svojoj zemlji i da sigurnost naše djece bude zagarantovana, da zakon služi svrsi kojoj treba da služi i da institucije svoj posao rade kako treba da rade prema zakonu, a ne prema potrebama povlaštenih pojedinaca.
ZAMISLI.BA: Šta su institucije do sad napravile kao odgovor na zahtjev grupe ljudi koji djeluju unutar pokreta?
Daniela: Institucije su za ovih više od 120 dana samo priznale da se radi o ubistvu koje su najprije okarakterisale da je samoubistvo/zades. Sve ostalo je ostalo misterija i ono što se očigledno čeka je da se narod umori, da prestane da traži pravdu, pa da se narednih deset godina vodi postupak protiv NN lica, kao u slučaju Vukelić, a za to vrijeme monstrumi koji su počinili zločin treba slobodno da hodaju gradom među našom djecom. To nikada nećemo dopustiti. NIKADA!
ZAMISLI.BA: Kako zaštititi svoju djecu u ovoj državi?
Daniela: Djecu ne možemo držati pod staklenim zvonom i stalnim pritiskom koji sada vršimo na njih jer se realno bojimo za njihovu bezbjednost. Svoju djecu možemo samo zaštiti na taj način da natjeramo državu da bude pravna država, da se ubice, dileri i kriminalci hapse i adekvatno procesuiraju, a ne da ih poslije intervencije kumova, šefova i političara, puštaju na slobodu, uvijek pod izgovorom nedostatka dokaza, olakšavajućih okolnosti ili zbog pogrešaka u vođenju istrage za koje nikad niko ne odgovara. Ako to ne uspijemo, jedini način da svoju djecu zaštitimo je da ih pošaljemo što dalje odavde, a svjesni smo da veliki broj ljudi to već i čini.
ZAMISLI.BA: Svjedoci smo velike podrške pokretu Pravda za Davida sa svih strana bivše Jugoslavije, čak i cijelog svijeta, iz koje vidimo da i ne vlada tolika nacionalna netrpeljivost koju nam godinama serviraju predstavnici vlasti i mediji. Kolika je zasluga za to same grupe Pravda za Davida?
Daniela: Naša borba za pravdu i istinu nema vjere ni nacije. Sva su djeca naša djeca. To je problem sa kojim se oni koji su podgrijavali nacionalnu netrpeljivost na ovim prostorima do sada nisu susreli. Djeca su razbila sve barijere među ljudima. David i Dženan postali su jedno, postali su simboli potrage za pravdom i istinom, a Davor i Muriz postali su svijetli primjeri roditelja koji se bezrezervno bore za čast i istinu o svojoj djeci. Zato smo svi stali jedni uz druge i zajedno poručili DJECU VAM NEĆEMO OPROSTITI! Ne postoji oružje protiv roditeljske ljubavi.
ZAMISLI.BA: Koju nam poruku, nama građanima i građankama, šalje vlast koja zataškava takvo jedno ubistvo?
Daniela: Šalje nam vrlo jasnu poruku: ovdje mrak može progutati svakoga ko nije podoban onima koji su povlašteni i podobni. Ovdje nema slobode govora, nema prava i zakona, osim zakona jačeg. Ko god progovori kontra toga, on je izdajnik. Mi bismo bili izdajnici samo kada bismo nastavili ćutati, bili bismo izdajnici prema svojoj djeci, svojoj državi, prema sebi samima.
ZAMISLI.BA: Što se tiče same politike, šta dobijaju skrivanjem prave istine, a šta bi izgubili otkrivanjem?
Daniela: U politiku ne želim da ulazim. Ona se sama miješa u sve ovo. Istina je pogubna za mnoge jer kriminal je kod nas uvučen u sve pore društva. Svi su oni povezani kao crijeva pa tako da je vrlo jasno da čak i oni koji nemaju prste u Davidovom ubistvu, ne smiju da reaguju zbog drugih kriminalnih radnji koje su činili. Kad padne jedan od njih, on vuče za sobom sve ostale. Oni tako funkcionišu. Ne štite oni jedni druge iz ljubavi, nego što svako svakoga drži u šaci zbog umiješanosti u kriminal.
ZAMISLI.BA: Zašto je potrebno biti aktivan član društva i da li i mi kao društvo snosimo dio odgovornosti za sve što nam se dešava? Da li smo uopšteno suviše pasivni?
Daniela: Mi jednostavno kao narod moramo da shvatimo da MI činimo državu, a ne država nas. Ako ne reagujemo na anomalije u funkcionisanju države, mi sami postajemo saučesnici u uništavanju svoje države. Mi svoju državu treba da gledamo istim očima kao što gledamo svoju djecu. Kada primijetimo da dijete kreće stranputicom, mi ga hvatamo za ruku, savjetujemo i izvlačimo na pravi put. Tako treba da postupamo i sa svojom državom. Tek onda se možemo nazivati patriotama i rodoljubima, a sve ovo busanje u prsa “rodoljuba” i “patriota” koji na sve moguće načine našu borbu za našu djecu pokušavaju predstaviti kao rušenje RS, to nije ništa drugo nego štićenje vlastitih interesa. Daleko je to od rodoljublja. Narod mora biti korektivni faktor. Mi do sada to nismo bili. Bili smo i više nego pasivni, bili smo apatični i držali smo se po strani svega. Samo neka je glava na ramenima, to je bio izgovor. Zato nam i jeste sva situacija ovakva kakva jeste. Zato sada jedan otac stoji na ulici i traži istinu i pravdu. Da nismo bili takvi, imali bismo pravnu državu gdje ne bi bilo potrebe za ulicom, institucije bi radile svoj posao po slovu zakona, a mi bismo imali povjerenja u njih.
Fotografija: https://www.facebook.com/groups/PravdaZaDavida/
