Kada živite u državi u kojoj ne funkcionišu stvari onako kako bi trebale, znači u službi građana, dužnost svakog je da te stvari promijeni i načini sebi život boljim. U to spada i činjenica da građani sami biraju one koji će da ih vode i da im poboljšaju kvalitetu života. Onako laički, to je u osnovi to.
Kad smo kod dužnosti građana, pred svake izbore slušam slučajne prolaznike u anketi na TV-u kako kažu da je njihova dužnost da glasaju i to, izgleda i već provjereno, za one koji ne donose dobrobit za društvo, već za sebe. Tako se svašta dešava, potplaćuju se glasači, pozovu se na tanjir graha penzioneri, glasati može svaka budala i mi se već decenijama vrtimo u krug koji se pretvara u vir u kojem polako i nestajemo.
Ono što donosi promjene u društvu je građanska neposlušnost i ona postoji otkad je svijeta i vijeka. Problem u BIH generalno je baš suprotno, a to je slijepa građanska poslušnost koju naše vođe, svaka im čast, uspješno iskorištavaju.
Svako od nas građana ima sposobnost da rasuđuje i da, ako uvidi neku nepravilnost u radu državnih organa, koji su potpuno tu za nas i zbog nas, reaguje. Pogotovo na nepravdu! Svaki pojedini građanin je ključan za zajednicu u kojoj živi i radi i ako smo već po društvenim normama i sistemima slobodni, to znači da snosimo veliku odgovornost za ono što nam se dešava i kako država funkcioniše.
Zakon treba da se poštuje, što znači da ga osim običnih građana trebaju poštovati i oni na vlasti koji su izabrani da taj zakon i sprovode. Ako se slučajno, što se rijetko dešava u ovom savršenom svijetu, zakon kosi sa osnovnim principima pravde građana, građani treba da reaguju. Što se mene tiče, morali bi da reaguju!
Sam građanski protest ne smije biti nasilan. Ako dobije nasilne konotacije, to već prerasta u nešto drugo. Kao i svaki pokret, i ovaj treba imati vođu ili organizatora koji po mogućnosti nema lične interese, već je baš za ishod koji svima odgovara. Organizator je potreban ljudima jer su većinom takve svijesti da se grupišu i prepuštaju nekom da ih vodi.
Dakle, nenasilan protest treba biti javan. Izaći na ulice organizovano da bi se poslala poruka da se neka nepravda mora ispraviti. U toj nenasilnoj borbi treba biti jasan i ustrajan jer vlast je mudra i ima načine kako da se bori sa tim. Jedan od njih je ignorisanje mirnih protesta gdje računaju na to da će se ljudi umoriti, a ako bi protesti postali nasilni, i oni imaju, hvala bogu, svoje nasilne metode. Zato treba biti uporan i složan u svojoj borbi za pravdu.
Kroz istoriju imamo mnogo primjera građanske borbe za pravdu. Stari teoretičari tvrde da država koja ne poštuje zakon predstavlja tiraniju. Mnogi tirani koji su vladali su i bili ubijeni od svjetine jer po nekom pravilu, to je ono što i zaslužuju. Vraćam se na činjenicu da smo kao građani slobodni sa svojim ličnim i političkim pravima i da snosimo posljedice i ako reagujemo i ako ne reagujemo na nepravdu, ticala se ona nas ili nekog drugog. Moralna obaveza svakog od nas je pokušati zaustaviti vlast u vršenju nepravde koja utiče na bilo koga u društvu u kom živimo.
Henri Dejvid Toro, američki pisac, je smatrao da su savjest i pravda mjerilo ljudskog života u zajednici više nego zakoni. Toro i Tolstoj su uticali na samog Gandija koji je sinonim za nenasilni otpor. Gandi je uticao na Martina Lutera Kinga. Veliki ljudi koji su se borili protiv diskriminacije. Šta bi bilo da se oni nisu žrtvovali? Morate svi sjesti i sa sobom porazgovarati o tome koliko Vi, kao pojedinac, možete učiniti za sebe i druge. Ako želite istinsku promjenu u svijetu, počnite mijenjati sebe.
Svuda po svijetu kroz istoriju imamo primjere kad su obični ljudi ili pak pojedinci digli svoj glas i na nenasilan način pokušali da se izbore za određena prava. Svako od nas je bitan u ovoj državi i ima pravo da živi pravedno i dostojanstveno. Građani BIH imaju takav mentalitet da nikako da nauče da mogu da se izbore za kvalitetniji život, a pogotovo da moraju da reaguju na bilo koju vrstu nepravde oko njih. Kucajući na Google pojam građanska neposlušnost, pada mi na pamet da se treba uvesti i građanska poslušnost kao odrednica ljudi sa Balkana. Kad ćemo se probuditi?
(Tekst je inspirisan i posvećen borbi i traženju pravde za Davida Dragičevića)
