Fojnica

|

Blog | Kultura sjećanja

Fojnica, malo mjesto sa božanstvenom prirodom i ljudima dobrog srca.  Ovaj opis se podudara sa stvarnom situacijom dokle god ne pođemo da se bavimo političkim/ideološkim problemima koji se odražavaju i na početni opis Fojnice.  Desi se, ali ne tako često i prije jeseni  da Fojnica požuti. Što zbog žute štampe što zbog žutih događaja.

Ne tako davno se desilo da je bista poznatog fojničkog pisca Zija(h) Dizdarevića koja je postavljena u blizini Stare Banje ( Reumal ) nestala. Kako je sam Zija(h) Dizdarević  bio prepoznatljiv kao  antifašista u Drugom svjetskom ratu, tako i ta bista nije bila samo sjećanje na poznatog pisca, nego i simbol za borbu protiv mržnje, netrpeljivosti i fašizma. Obezglavljen biva po drugi put. Možda se određena namjenska poruka krije iza obezglavljivanja spomenika ili se jednostavno nekome svidjela bista pa sada Zija(h) krasi nečiji vrt. Kako god, biste na mjestu gdje joj je mjesto nema.

Iako je rođen u blizini Ljubuškog kao dječak, Zija(h) dolazi u Fojnicu u siromašnu kasabu koja će postati njegova glavna inspiracija vidljiva kroz napisana djela. Aktivističkim pristupom i konstantnim kritikovanjem  je pokušavao utjecati na tadašnju politiku mržnje i netrpeljivosti. Nažalost, to ga je koštalo života jer je 1942. godine odveden u zloglasni logor Jasenovac gdje je i ubijen.

Kako se politike mijenjaju, tako i Zija(h) postade predmet manipulacije i svojatanja. Biva poštovan kao jugoslovenski  antifašista, a danas je po imenu, bošnjački. Za svog života se borio protiv podjela, sagregacija i klasnih razlika zbog čega više puta bio i hapšen. Kroz njegova djela se provlači opis zavičaja kao kasabe koja je označavala mjesto gdje živi  sirotinja i bijeda, nešto kao što je danas ‘geto’. Simbolika kasabe i geta je slična. Brige ljudi, običnih ljudi onda i sada su slične. Život u kasabi/geto-u  u Bosni slika je života bez nade i budućnosti. Džaba se Zija(h) prevrće u grobu. Oni koji ga svrstavaju u tor protiv kojeg se borio, neće mu dati da njegova djela govore za njega.  Za Ziju će govoriti njegovo ime.

Nakon svih negativnosti zbog kojih se dragi Zija(h) prevrće u grobu i nezaraženi ljudi mržnjom ježe, u nastavku slijedi par lijepih primjera sjećanja na one koji su zaslužili sjećanje. Svake godine u novembru se održava kulturna manifestacija pod nazivom „Susreti  Zija(h) Dizdarević“. Također bista koja je krasila park u blizini Stare Banje je bila lijep primjer kako se trebamo sjećati onih koju su zaslužili sjećanje. Kao što je na početku teksta navedeno, bista je nestala, ali dosjetljiva fojnička mladež nije dala Ziju u zaborav, tako da su umjesto biste postavili njegovu sliku koja nastavlja da širi svoju poruku antifašizma.  Dešava se da kasaba nekad požuti, nekad posivi, ali dokle god ima pozitivnih odgovora i djelovanja na negativna dešavanja, duh antifašizma će se očuvati.

Naš, vaš Zija(h) je osoba prema kojoj treba da gledamo, prilazimo načinu na koji ON gleda stvarnost oko sebe te na kraju gledamo u istom pravcu. U pravcu ka otporu prema sagregacijama, podjeli. U pravcu promišljanja stvarnosti oko sebe i djelovanju protiv nedjela. Dok pišem tekst, sjetih se da imam 26 godina, baš onoliko koliko je imao junak moga teksta kada biva ubijen od fašitičkih neistomišljenika.

Dragi Zijo, tvoj lik i djelo živi s nama. Nastavljamo tamo gdje su tebe zaustavili.

Komentari