Ako još ima neko ko vjeruje da je PDP u Prijedoru opozicija, evo samo nekoliko informacija. PDP je jedna od osam političkih partija koje je septembra 2019. godine lider ovdašnjeg SNSD-a Saša Bursać okupio za isti sto oko inicijative da zatraže ostavku tadašnjeg gradonačelnika Prijedora. PDP nije jedna od sedam političkih stranaka okupljenih u septembru prošle godine da potpišu koalicioni sporazum i podrže Dalibora Pavlovića kao zajedničkog kandidata za gradonačelnika samo iz razloga što su tada u Prijedoru dolazili i stranački lideri, a nije zamislivo da na isti dokument potpis stave Milorad Dodik i Branislav Borenović. Izostanak takve jedne formalnosti nije smetao ni potpisnicima, a ni PDP-u, da veoma formalno učestvuju u raspodjeli vlasti nakon lokalnih izbora.
Sa svoja godinama stabilna dva mandata, a u posljednje dvije i po godine godine i učešćem u skupštinskoj većini koju predvodi SNSD, PDP u Prijedoru danas ima svoje ljude na čelu ovih resora: Odjeljenje za finansije /Maja Kunić/, „Komunalne usluge“ /Dalibor Grabež, koji je i odbornik s obzirom na to da mu mandat vršioca dužnosti dozvoljava da zadrži oboje/ i Teritorijalna vatrogasno-spasilačka jedinica /Radovan Martić/. To je kad su u pitanju vidljivije pozicije. Kada je u pitanju manje vidljivo učešće u vlasti, bilo je i zapošljavanja, kako se to kaže, po dubini, a evo i jednim površnim pregledom radnih tijela da izdvojim samo imena ljudi koje poznajem: Mladen Surtov /Odbor za regionalnu i međunarodnu saradnju/, Ivana Škorić /Odbor za zdravstvo/, Snježana Dobrijević /Savjet za kulturu/. Naknada za članove ovih radnih tijela koji ne dolaze iz reda odbornika je oko 120 KM mjesečno /gotovo 6.000 KM za jedna mandat/, a u dosadašnjoj praksi pojedina tijela nisu se sastajala nijednom tokom četverogodišnjeg saziva. Dalje, krajem prošlog mjeseca Mladen Kulundžija izabran je za sekretara Savjeta za bezbjednost saobraćaja.
Ako nekome ni ovo nije dovoljno, neka pogleda fotografiju tabele. To je interni dokument koji je kružio između stranaka u vrijeme konstituisanja vlasti. Od sedam stranaka koje su formalno potpisale koalicioni sporazum tu su četiri /SNSD, SP, US i SPS/, a tri nisu jer nisu ni ušle u parlament /Demos, NDP i Prva SDS/, iako je na dan potpisivanja sporazuma SNSD obećao da će se učešće u vlasti dijeliti po broju osvojenih glasova, a ne mandata. Osim potpisnica sporazuma, na fotografiji vidite i dvije političke partije koje nisu potpisnice – PDP i DF, a koje su, jednako kao i potpisnice, učestvovale u raspodjeli vlasti i koje su jednako lojalne SNSD-u. Resori su dijeljeni uglavnom u skladu sa brojem mandata, odstupanja onoga što danas imamo na rukovodećim pozicijama u javnom sektoru u odnosu na fotografiju su neznatna, a svakom ko hoće, može i želi da vidi jasno je da se PDP ne razlikuje od vlasti, nego da vlast jeste, a da se razlikuje od opozicije koju u Prijedoru trenutno čine DNS, SDS i SDA. Ko neće, ne može i ne želi da vidi, neka vjeruje Borenoviću da lokalni odbori moraju provoditi politiku PDP-a. I da mora prećutati da mu ruke veže onih više od pet hiljada glasova koje je nekolicina iz prijedorskog PDP-a osvojila na opštim izborima 2018. godine. A 2. oktobar 2022. se bliži.
Jednom na Mrakovici, davno, pokrivajući sastanak vladajuće koalicije, neku vijest sam morala slati hitno, što znači ne ukucavanjem u računar, nego diktiranjem telefonom redaktoru u centrali. Sišla sam bila do auta da to bude u manje bučnom okruženju, a s obje strane bili su vozači zvaničnika. Prestali pričati dok sam ja diktirala. Prva mi je na redu bila izjava Nebojše Radmanovića. Nešto o povećanju plata, boljem standardu, ovo, ono. Gledam ih, a oni mene gledaju s nekim zazorom, ružnih i neprijateljskih izraza lica. U jednom momentu odmaknem telefon, prekrijem ga dlanom druge ruke, njima kažem lažu oni nas, pa lažemo i mi za njima. Nastavljam diktirati, a oni se nasmijaše, oraspoložiše, bi im drago. Kao da im je falila potvrda da ni mi u svom poslu ne vjerujemo u sve što čujemo i o čemu izvještavamo. Kada javne ličnosti u komunikaciji s medijima izgovaraju neistine ili prećute istine, oni proizvode fake news, a mediji ih dalje multiplikuju. Kada javne ličnosti prećute bitne činjenice, a za njima ih prećute i mediji, to se zove bijela laž i ponekad se smatra i društveno prihvatljivom. Ali je i dalje laž.
Vratimo se najprije u januar prošle godine. U Pozorištu Prijedor SDS i PDP održali su skup pod nazivom „Dosta je sile“. Govorili su poslanici SDS-a Milan Tubin i Zoran Vidić i PDP-a Draško Stanivuković i Jelena Trivić. Bili su najavljeni i Miladin Stanić i Nebojša Vukanović, ali se nisu pojavili. Sala dupke puna. Hol takođe, sve vrvi, nema se kuda proći. Dižem uvis akreditaciju da se provučem do iza bine. Sala ključa, zazivaju Vukana. U tom trenutku prijedorski SDS /dio koji je bio uz Tubina/ i PDP su već godinu dana u skupštinskoj većini predvođenoj SNSD-om. Pitam ih kako svojim ljudima to objasne, pa ovi bi vas poderali. Kažu, mi njima kažemo da to nije koalicija, nego saradnja. Poslije pitam jednog tu što je u organizaciji, dakle nije neko ko nije upućen, kako ljudi na terenu gledaju na sve to. Ne damo mi njima da idu sa crvenima, to bi im bilo zadnje, veli. Za više od 20 godina u novinarstvu mnogo sam skupova stranačkih ispratila, izbora odradila i skupština pokrivala, a evo baš ovaj skup mi se urezao u sjećanje. Po poptunom neskladu šta političari rade, a šta svojim glasačima predstavljaju da rade, što i nije novo. Po tome što im ljudi toliko vjeruju, uprkos očigledno i opipljivo drugačijoj stvarnosti. E, to jeste novo. I meni veoma mučno iskustvo. Biti na skupu stranaka u vlasti koje glume da su opozicija. Koriste i privilegije vlasti i komoditet opozicije da tu istu vlast napadaju. I na ponovljena pitanja više novinara odbijaju stvari nazvati pravim imenom, nego se kriju iza potrošenih fraza da su u koaliciji samo s narodom.
Tako i sada, 8. jula, ulazim u zgradu rudničke direkcije. Gradski odbor PDP Prijedor održaće svoj deveti sabor i izabrati rukovodstvo. Najprije nailazim na dosadašnje čelne ljude prijedorskog PDP-a, Dalibora Grabeža i Ranka Smiljanića. Pitam ih otkud oni, zar se smiju pojaviti ovdje. Smiju se. Od onih pet i nešto hiljada, samo njih dvojica imaju više od 3.700 glasova. I time vrh svoje stranke drže u pat poziciji, ravnodušni i na novoizabrano rukovodstvo na lokalu. I još ih pitam dolaze li vam na sabor koalicioni partneri, jer red je. Ne. Ma, je li moguće?
Nakon sabora, slijedi razgovor s građanima na Malom trgu. Gospođa koju poznajem kaže mi da je od prvog dana u toj stranci, ali da to više nije to. Upoznaje me sa sinom. A vi ste ona novinarka, svaka čast, i ja bih isto ono pitao. Isto kao i u izjavama medijima, i ovdje u obraćanju građanima Borenović je govorio kako PDP nije u koaliciji ni sa kim osim sa narodom. Zovite vi to kako hoćete, ali vi ste u vlasti i ne znam kojom gimnastikom ćete premostiti ono po čemu ste prepoznatljivi na nivou Republike Srpske sa ovim što činite, ali i što ne činite ovdje u Prijedoru.
Zvijezda večeri Jelena Trivić strpljivo se slika s fanovima. Žene je obožavaju. U poređenju s nastupom od prije godinu i po, ovaj je bio mlak, neubjedljiv, blag, a i s manje publike. Oštrica po kojoj su prepoznatljivi otupjela, jer ne znaju šta i koga da ovdje kritikuju – kritikovanjem vlasti obuhvataju i svoje, pa se ne snalaze, zamuckuju, zastajkuju. I nije PDP u Prijedoru jedini. Neka se pripreme Selakovi socijalisti.
