Dvije nove emisije o nacionalnim manjinama u BiH na javnim servisima trebalo bi da se počnu emitovati nakon opštih izbora 7. oktobra. Uvrštene su u jesenju shemu BHRT-a. Emisija na televiziji ima radni naziv Identiteti i, prema riječima urednika dokumentarno-savremenog programa BHT1 Tvrtka Milovića, biće potrebno nekoliko mjeseci da zaživi. Emisija na radiju ima tri radna naziva, o čemu će se tek odlučivati, rekla je direktorica BH Radija 1 Pejka Medić.
Trenutno samo jedan od šest javnih servisa unutar javnog RTV sistema u BiH ima program o nacionalnim manjinama. To je emisija Korijeni na Radiju Republike Srpske koja je ušla u 13. godinu postojanja. Ni ona ne zadovoljava visoko postavljene zakonske propise, ali i takvom su pripadnici nacionalnih manjina zadovoljni i navode je kao uzor koji bi trebalo da slijede i ostali javni emiteri.
I na ovom je primjeru jasno vidljiv jaz između zakona i zbilje. Slika je to česte pojave da se zakoni nedostižni za lokalne uslove donose da bi se zadovoljili evrointegracioni zahtjevi BiH, što ih čini mrtvim slovom na papiru ili samo djelimično primjenjivim.
Zakoni o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina u BiH obavezuju radio i televizijske stanice čiji su osnivači BiH, entiteti, kantoni, gradovi i opštine da imaju: posebne emisije za pripadnike nacionalnih manjina, druge sadržaje na jezicima manjina, emisije o nacionalnim manjinama na službenim jezicima i najmanje jednom nedjeljno informativni program na jeziku nacionalnih manjina.
Milović i Medićeva su, zajedno s kolegama sa RTRS-a, prošle sedmice u Prijedoru učestvovali u diskusiji o temi „Izvještavanje javnih medija o nacionalnim manjinama u BiH“ u okviru projekta “Jačanje zaštite nacionalnih manjina u BiH” koji je dio trogodišnjeg, 25 miliona evra vrijednog programa Evropske unije i Vijeća Evrope “Horizontal Facility za zapadni Balkan i Tursku”. Prema riječima organizatora, novinari RTVFBiH su bili voljni da učestvuju u radu ovog skupa, ali im nadređeni nisu dozvolili uz obrazloženje da to nije od interesa za javnost.
Diskusija je iznjedrila ove preporuke: 1) osigurati direktne kontakte predstavnika nacionalnih manjina sa nadležnim tijelima u BiH i medijskom zajednicom radi efektivnog pristupa medijima, a taj pristup treba rezultovati redovnom produkcijom i emitovanjem programskih sadržaja o manjinskim grupama namijenjenih cjelokupnoj publici; 2) potencirati zakonsku obavezu javnih medija da budu pristupačni za nacionalne manjine; 3) koristiti razmjenu iskustava između javnih medija i predstavnika nacionalnih manjina kao što je primjer Hrvatske čija vlada ima ugovor sa HRT-om koji garantuje realizaciju programa o nacionalnim manjinama, i 4) odgovornost za stanje u BiH je i na vlastima i na medijima i na predstavnicima nacionalnih manjina i svi treba da se potrude da se dođe do rješenja kojima će javni emiteri ispoštovati zakonske propise, a manjine zadovoljiti potrebu da postanu vidljive i u potpunosti integrisane.
„Retroaktivno ili?“, reče tiho gospođa do mene. Nije to bio jedini njen komentar s malo ironije tokom sedmočasovnog skupa, a kada se javila da iznese svoje mišljenje o temi, riječi je birala: „U 20 i kusur godina, koliko radi Česka beseda u Sarajevu, to je dosta pristojno. Da bismo došli do medija, uglavnom koristimo privatne kanale. I meni je pitanje kome da se obratim ako želim da se pokrije neki događaj. Ima dovoljno događaja u Sarajevu da se produkuje jednom mjesečno emisija od sat vremena“, rekla je Jovanka Manzalović-Šalaka iz Savjeta nacionalnih manjina BiH.
U skladu sa preporukama, neizrečeni zaključci bili bi: 1) nema direktnih kontakata nacionalnih manjina sa vlastima; 2) mediji ne poštuju zakon; 3) nema razmjene iskustava i 4) odgovornost prebacuju jedni na druge vlasti, mediji i udruženja nacionalnih manjina.
Postoje ovlaštenja Regulatorne agencije za komunikacije /RAK/ BiH da kažnjava elektronske medije koji ne ispunjavaju obavezu o kvotama za nacionalne manjine.
„Pitanje je da li to treba da radimo bez prethodnog dijaloga. Imamo kazne u rasponu od usmene opomene do novčane od 300.000 KM (javnim emiterima jedino ne možemo oduzeti dozvolu za emitovanje jer je data zakonom). Mi nismo skloni sankcionisanju jer novac kojim medij plaća kaznu je novac svih građana“, rekao je Boris Kujundžić iz RAK-a.
Otvorena su i pitanja o upotrebi jezika, o ciljnoj grupi specijalizovanih medijskih sadržaja, o problemu izbora sagovornika, o centralizaciji medijskog izvještavanja, o nedostatku novca u medijima, gašenju emisija…
Dok predstavnik Mađara Laslo Tot Bojnik (Savjet nacionalnih manjina RS) insistira na potrebi produkcije medijskih sadržaja na jeziku manjine, uz kakva god tehnička rješenja za prevod na jezike većine, dotle predstavnik italijanske manjine Tihomir Knežiček ne vjeruje da bi iko od oko 300 pripadnika ove manjine u BiH mogao odgovoriti medijskim normativima na jeziku matice.
„Popis stanovništva iz 2013. godine barata sa oko tri odsto pripadnika nacionalnih manjina. Kada eliminišete Kanađane, Jugoslovene, Zeničane, Eskime i slične kategorije, ostaje svega 0,7 odsto pripadnika nacionalnih manjina, a među njima ima i onih sa po jednim ili dva predstavnika ukupno u BiH. Pitanje je da li je uključivanje njihovog jezika opravdano i racionalno“, rekao je Knežiček.
On je podsjetio na inicijativu samih predstavnika nacionalnih manjina da Savjet nacionalnih manjina BiH, kojim on predsjedava, bude fokus tačka za najave aktivnosti svih udruženja nacionalnih manjina i da ih ovo tijelo prosljeđuje medijima, ali ta ideja nikad nije zaživjela.
„I ja bih volio da znam kome se obratiti, jer, evo, na primjer, za Tuzlu sam najavljivao razne aktivnosti medijima, ali ništa. Ja jedino mogu shvatiti da je to tako što nisam u Sarajevu“, naveo je i kritički se osvrnuo i na neodgovornost samih udruženja u davanju informacija ali i ideja medijima, na nedostatak koordinacije među udruženjima, na manjak kadrova i na informativne aktivnosti oslonjene isključivo na trajanje projekta u kojem su pokrenute.
Stevo Havreljuk iz Savjeta nacionalnih manjina RS kaže da je sa stanovišta manjina, malo emisija o manjinama, a kamoli za manjine, te da je svjestan problema izbora sagovornika jer novinari se najčešće obraćaji vodećim ljudima udruženja ili drugih tijela i traže da im oni preporuče nekog za sagovornika o određenim temama.
„Kad se pojavljujem u medijima, kažu zašto stalno on, a kad ponudim nekome, odbije jer nema hrabrosti ni iskustva, pogotovo kad je u pitanju televizija, i zaista je teško pronaći sagovornike o bilo kojoj temi“, svjedoči Havreljuk.
Direktor i voditelj programa za javno pravo u Centru za društvena istraživanja Analitika Edin Hodžić rekao je da u javnim servisima u BiH nacionalne manjine nisu predstavljene kako treba izuzev emisije Radija Republike Srpske Korijeni.
„Uzaludno je očekivati da jedna emisija može reflektovati sliku svih 17 manjina. Potrebno je mapiranje stanja u zemlji koje bi odgovorilo na pitanja kako, za koga i koliko medijskih sadržaja za nacionalne manjine treba produkovati i emitovati, ali ne uključiti samo elektronske već i druge medije. Dalje, pitanje je da li je razvijen sistem konsultacija odnosno da li su postojeća tijela (udruženja, savezi, savjeti) dovoljna platforma da služe kao subjekti konsultacija sa medijima i da li su u skladu sa medijskim potrebama“, rekao je Hodžić.
Urednica emisije Korijeni Radmila Karanović kaže da je problem što nema dovoljno saradnika, jer posla ima za cijelu jednu redakciju. Podsjeća da su u početku Korijeni emitovani jednom sedmično, a od 2010. jednom u 15 dana. Takođe je ranije bila rubrika na ukrajinskom jeziku, ali su se mladi Ukrajinci, koji su učestvovali u realizaciji, rasuli, mahom zbog studiranja. Dalje, rubrika o Romima bila je izdvojena u posebnu emisiju, ali je kasnije vraćena jer nije bilo kapaciteta unutar medija ni kadra unutar romske zajednice za prevod.
„Bilo je i kod nas pokušaja da se ukine emisija, ali sam pokazala zakon i tražila da opstane bar na radiju, ako se već ne može ispoštovati na televiziji kao najskupljem mediju. Skratili su je na pola sata, ali sam je ponovo produžila na sat, tako da imamo kontinuitet već 13. godinu“, rekla je Karanovićeva.
„Radmila je skromna. Ona je sačuvala emisiju. Ja sam u to vrijeme bio glavni urednik i nisam uspio sačuvati svoju. Bona homo započeli smo 2000. godine, a svoje zlatno doba emisija je imala od 2004. do 2010. godine, kada je i ugašena. Bila je to posljedica svjetske ekonomske krize kada su od 64 emisije na RTRS-u opstale 42“, sjeća se urednik drugog programa RTRS-a Draško Ignjatić.
Osvrćući se na iskustva HRT-a koja je predstavila Željka Mandić, urednica programa Multikultura, Ignjatić je rekao da je teško porediti se sa HRT-om koji ima 99,8 odsto naplativost RTV takse, dok se u BiH on kreće oko 46 odsto.
„Program mora biti kvalitetan, zanimljiv, gledljiv, odlično produkovav i obraćati se ne samo nacionalnim manjinama nego svima. Ipak, rekao bih da je entuzijazam ključni momenat, prije nego novac“, dodao je Ignjatić.
Predsjednica Savjeta nacionalnih manjina pri Narodnoj skupštini RS Vesna Temelkoska Vuković rekla je da je, kao pripadnica makedonske nacionalne manjine, na konkursu za izbor člana Upravnog odbora RTRS-a na pitanje šta bi prvo uradila, odgovorila da bi vratila emisiju Bona homo.
„I nisam prošla“, nasmija se.
Sastanku u Prijedoru prisustvovali su i predstavnici Savjeta Evrope, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Federalnog savjeta nacionalnih manjina i Vlade Brčko distrikta.
Pitanja koja na ovom skupu nisu otvorena su transparentnost u trošenju novca (od lokalnih vlasti, od donatora i od zemalja matica) i razjedinjenost u i među udruženjima, savjetima i savezima nacionalnih manjina, gdje su i predstavnici medija rekli da ni u svojim programima ne žele time da se bave ili, ako već moraju, to čine blago, ne želeći da naruše afirmativne sadržaje i pozitivnu diskriminaciju. A da jesu, ista bi se mogla postaviti i medijima i vlastima (i uopšte političarima). A onda niti bi manjine bile najgore, niti bi skupu bilo kraja.
