Drugi talas – mentalno zdravlje nakon pandemije

|

Intervju

Koliko smo psihički i jaki? Kakve je posljedice pandemija ostavila na nas? Na ova pitanja ćemo potražiti odgovor u današnjoj emisiji u kojoj pričamo sa Vanjom Vukojević, psihologom i sistemskim porodičnim psihoterapeutom

Napokon smo dočekali da se ukine vanredno stanje, život se polako vraća u normalu, ali nekako generalno,čini se da ljudi nisu zadovoljni.

Nakon popuštanja mjera nametnutih zbog pojave korona virusa, a sada i ukidanja vanrednog stanja od ljudi čujemo prilično negativne komentare. To se uglavnom odnosi na prognoze da svijet nakon pandemije više neće biti isti. Istina, ako pogledamo šta se dešava u svijetu, vidimo da je globalna ekonomija usporila, ljudi su živjeli ili još žive u izolaciji, suočavaju se sa finansijskim teškoćama i neizvjesnošću oko budućih perspektiva posla. Svakako da je neposredni psihološki uticaj pandemije značajan i velik, ali možemo se zapitati da li bi nam ovo iskustvo moglo pomoći da svoj život promjenimo na bolje.

 Mislite li da su ljudi sposobni da ovakvo ponašanje, koje su stekli pod uticajem korona virusa, održe?

Mislim da nam je korona virus pokazala, tačnije vratila nas pravim vrijednostima. Šta mislim pod ovim? Konkretno podsjetila nas je koliko znači porodica, koliko znače prijatelji i šta znači sloboda koju smo imali prije pojave virusa. Dalje, pokazala nam je, ili je bolje da kažem, osvijestila je koliko nam znači priroda. Imam osjećaj da smo svi to negdje zaboravili i okrenuli se užurbanom načinu života koja nas je nekako udaljio od pravih vrijednosti, tačnije bacio sjenu na njih.

Kažete da nas je pandemija podsjetila koliko nam znači porodica. Mislite da smo to zaboravili?

Savremeno društvo sa sobom nosi promjene koje se odgledaju u unapređenju nauke, tehnike i tehnologije, a to zahtijeva promjenu načina života, konstantno prilagođavanje i učenje.  Promjene u savremenom društvu utiču na promjene u porodici, kako u njenoj strukturi, tako i u njenim funkcijama, odnosima, dinamici. Jednostavnije rečeno, da pogledamo jednu porodicu koju čine roditelji i djeca. U svakodnevnom životu roditelji,  moraju da rade, nekada i po dva posla da bi mogli obezbjediti sve neophodno za život. Djeca imaju svoje obaveze škola, razni sportovi, kursevi…zavisi ko se čime bavi. Dakle,  veoma malo zajedničkog vremena djece i roditelja.  U doba pandemije to se mijenja, dobijaju priliku da više vremena provode zajedno. Ono što želim reći, nismo mi zaboravili koliko nam porodica znači, nego nas je savremeni način  života udaljio jedne od drugih.

Dugoročno gledano, na kome će pandemija ostaviti više posljedica, na  djeci ili odraslima?

Dugoročno gledano, ja sam mišljenja da će veće posljedice imati na odrasle nego na djecu. Ovdje ne želim reći da se djeca nisu suočila sa strahom ili izazovima tokom pandemije. Jesu, i to kako, ali smatram da će biti otpornija od odraslih. Odrasli su, kako sam već navela rastrzani na nekoliko strana, brinu za  zdravlje – svoje, svojih roditelja, i djece- brinu za posao, za egzistenciju, brinu da djeca sve imaju kod kuće. Odrasli su se ovdje u raznim ulogama, a što je najgore od svega, mnogi navode da osjećaju da ne uspijevaju sve da postignu. Suočeni su sa mnogo stresa i briga.

Vi dosta govorite o pozitivnim posljedicama pandemije. Ali ne možemo da zanemarimo negativne posljedice, njih svakako ima više nego pozitivnih.

Trudim se uvijek da vidim pozitivne stvari u kojoj god situaciji da se nađem, pa tako i u ovoj sa korona virusom. Naravno da ima negativnih posljedica! I to mnogo! Već sam neke pomenula, ali voljela bih da se osvrnem i na posljedice koje se odnose na mentalno zdravlje. Mislim da će tek u narednom periodu da se jave problemi sa mentalnim zdravljem. Ovo je bio veoma stresan i traumatičan period za sve nas. Iako većina traumu poistovjećuje sa nečim krajnje nasilnim, ne smijemo zaboraviti da je stanje ekstremne konfuzije i neizvjesnosti, takođe veoma traumatično, a sa tim smo se susretali tokom protekla dva mjeseca.

Kakve posljedice pandemija može da ostavi na mentalno zdravlje?           

Vanredno stanje u kojem smo živjeli prethodna dva mjeseca podrazumijevalo je povećanu socijalnu izolaciju, usamljenost, anksioznost, stres i ekonomski pad. Ovo su sve faktori koji štete mentalnom zdravlju ljudi. Na svjetskom nivou ljudi su masovno ostajali bez posla, samim tim i živjeli u ekonomskoj neizvjesnosti. Ne radeći ništa, ne baveći se ničim, jer su se našli u takvoj situaciji dolazi do povećanja anksioznosti i depresije. Takođe, dio stanovništva se okrenuo konzumiranju alkohola ili opijata. U Americi je provedeno jedno istraživanje koje govori u prilog tome da je pandemija ostavila traga na mentalno zdravlje ljudi. U ovom istraživanju je autor anketirao 2000 ispitanika i poredio dobijene rezultate sa sličnim istraživanjem iz 2018. godine. Rezultati su za istraživače bili zapanjujući jer su ispitanici iz 2020. godine imali 8 puta veću vjerovatnost da obole od neke mentalne bolesti.

Možda je rano da pričamo o dugoročnim posljedicama na mentalno zdravlje što se tiče korona virusa, ali u svijetu je bila slična situacija sa SARS virusom, koji je veoma sličan virusu koji je došao i do nas. Imate li neke informacije o tome kakve je posljedice po mentalno zdravlje SARS imao?

Da, mi, na našim prostorima, 2012. godine nismo  imali kontakta sa SARS virusom i to nas nije mnogo zamaralo. Bili smo mišljenja da se to dešava negdje drugo i nas se tiče. Sa korona virusom je to sada drugačije, jer se dešava i nama. Iz studija koje su rađene tokom i nakon epidemije SARS-a vidimo da je otprilike trećina zaraženih imala depresiju ili anksioznost, a da je jedan od tri slučaja razvijao PTSP. Ovo je jedna studija koja je pratila 400 osoba tokom tri godine. Takođe, oko 15% ispitanika se žalilo na konstantni umor, promjene raspoloženja i poremećaje spavanja. Iako ove brojke djeluju zastrašujuće, moramo imati na umu da su  ovi ljudi imali teška oboljenja, opasna po život, što svakako zahtijeva određena psihološka prilagođavanja.

Mnogo ljudi kod nas je bilo u karantinu, ili kasnije u kućnoj izolaciji. Dosta vremena su provodili potpuno sami. Imamo li neke informacije kakve posljedice to može da ostavi na mentalno zdravlje?

U našim prethodim emisijama smo pričali o tome šta sve treba da uradimo da bi očuvali naše mentalno zdravlje tokom boravka u karantinu ili kućnoj izolaciji. Isticali smo značaj socijalnih kontakata ali i veliku ulogu koju su internet i društvene mreže odigrale tokom pandemije. Sve ovo spominjem jer je pomagalo ljudima da se izbore sa samoćom koju su osjetili tih dana. S druge strane, kod ljudi koji su se susreli sa karantinom moglo je doći do razvoja nekih psiholoških problema, kao što su: širok spektar simptoma psihološkog stresa, promjenjljivo raspoloženje, nesanica, anksioznost, ljutnja, razdražljivost, emocionalna iscrpljenost, depresija i na kraju PTSP.

Niko od nas nije očekivao ovakvo brzo širenje pandemije, pa ni naši zdravstveni radnici. I njih je pandemija pogodila, možda čak i više nego ostali dio populacija jer su oni morali osim o svom zdravlju, da brinu i o zdravlju zaraženih ljudi. Kakve posljedice bi pandemija mogla ostaviti na njihovo mentalno zdravlje?

Drago mi je da ste postavili ovo pitanje. Zdravstveni radnici su odradili odličan posao i odreagovali najbolje moguće u datim okolnostima. Vidjeli smo  da je i narod to prepoznao, pa  je tokom pandemije, svaku veče  pozdravljao zdravstvene radnike, širom planete, aplauzom. Međutim, moramo biti svjesni da naše bolnice nisu bile opremljene neophodnom zaštitnom opremom koja je namjenjena borbi protiv ovakvog virusa. To je svakako bio dodatni izvor stresa, osim što su imali zadatak da brinu o zdravlju pacijenata, morali su da brinu za sopstveno zdravlje.  Medicinski radnici su bili previše zauzeti spašavanjem života da bi mogli razmišljati o svojim psihološkim potrebama. S druge strane, većina zdravstvenih radnika ima porodice kod kuće i bili su u konstantnom strahu da virus ne donesu kući i zaraze svoje najbliže. Kao što vidimo, mnogo je stresora sa kojima su se zdravstveni radnici susretali tokom pandemije.

O kojim posljedicama onda možemo govoriti kada su zdravstveni radnici u pitanju?

Psihološki simptomi mogu uključivati tugu, anksioznost, depresivno raspoloženje, krivicu, sram, želju da se izoliraju ili povuku i osjećaj razdražljivosti ili ljutnje. Kognitivni simptomi mogu se ogledati u poteškoćama sa pamćenjem i koncentracijom, a fizički simptomi uključuju umor, glavobolju, grčeve i bolove u mišićima, napetost mišića i probavne tegobe. Takođe mogu biti prisutni problemi u spavanju i jedenju. Ovdje ne smijemo zaboraviti ni sindrom sagorijevanja na poslu. Ne bih sada pričala o tome jer smo  ga spominjali u našim prethodnim emisijama.

Iz današnjeg razgovora uočavamo da je pandemija ostavila posljedice na svim slojevima društva, a dugoročne posljedice ćemo vidjeti u narednom periodu. Možete li da sumirate, koji su najizraženiji poremećaji mentalnog zdravlja za sada, neposredno nakon pandemije?

Pokušaću to nekako sumirati, iako je nezahvalno o tome govoriti jer nemamo još uvijek tačne podatke, ili ja još uvijek nisam naišla na njih. U svijetu se govori o povećanoj stopi samoubistava, za naše područje tih podataka još uvijek nemamo. Dalje, pojava pogoršanja raspoloženja i anksioznost kod ljudi koji se prethodno nisu susretali sa tim, stres izazvan gubitkom posla, ili smrti bliske osobe tokom pandemije, povećana upotreba droge i alkohola.

Ima li slučajeva koji nam govore o pozitivnim posljedicama pandemije  na mentalno zdravlje?

Pandemija je nekim ljudima omogućila da preispitaju svoje prioritete i podsjeti ih koje su vrijednosti koje oni najviše cijene – kako i s kim žele provoditi svoje vrijeme, koje ljude najviše cijene u svom životu i koliko su povezani sa svojim društvom. Dalje, čak i u vremenu percipirane bespomoćnosti i gubitka kontrole možemo učiniti sa se svaki čovjek osjeća korisnim i da doprinosi zajednici time što nosi masku i poštuje propise.  Ljudi se vole osjećati korisnim, pa tako imamo primjere gdje su izrađivali različite poklone i slali ih u staračke domove i osoblju bolnica. Žašto spominjem ove primjere? Upravo da pokažem kako su ljudi različitim hobijima sačuvali svoje mentalno zdravlje, a učinili lijep gest za druge. Zaista, postoji mnogo jednostavnih načina da se pokažu empatija, saosjećanje i ljubaznost.

Poruka za kraj

Tokomm ovog razgovora bio je akcenat na posljedicama po mentalno zdravlje nakon pandemije. Želim da kažem našim slušaocima, da imaju na umu, da velika većina stanovništa će izaći iz pandemije bez posljedica. Čovjek je programiran tako da ima biološke, psihološke i socijalne procese u sebi, koji su se razvijali tokom evolucije a pomažu mu da se nosi sa kriznim situacijama u kojima se nalazi, pa samim tim i za vrijeme pandemije i nakon nje. Većini ljudi će za oporavak biti dosta da se dobro naspavaju, da znaju da je najgore prošle, i da imaju sa kime da podijele svoje priče.

Komentari