Roditelji djece, koja su ubijena u Prijedoru u periodu od 1992. do 1995. godine, su se otvorenim pismom obratili gradonačelniku Prijedora Milenku Đakoviću. Pismo prenosimo u cijelosti.
Poštovani gradonačelniče Đakoviću,
Obraćamo Vam se ovim pismom kako bismo odgovorili na Vaš prijedlog rješenja našeg zahtjeva za spomen-obilježje u gradskom jezgru za 102 prijedorske djece ubijene na području našeg grada u periodu od 1992. do 1995. godine. Kao što znate, mi, roditelji ubijene djece, već više od četiri godine zahtijevamo da gradska vlast omogući spomen-obilježje za našu djecu u gradskoj jezgri Prijedora. Ispunili smo sve zakonske uslove u skladu sa Statutom grada, uključujući i peticiju koju je potpisalo preko 1500 građana Prijedora svih nacionalnosti, da Skupština raspravlja o našem zahtjevu.
Nažalost, protivno i zakonu i osnovnim principima ljudskosti, gradske vlasti su se do sada oglušile na naš zahtjev. Skupština je, protivno Statutu grada, odbila da se izjasni o našoj peticiji, a kao prepreka iznošeni razni trivijalni izgovori uključujući i nepostojanje adekvatne lokacije. Mi smo do sada predložili nekoliko odgovarajućih lokacija, uključujući i most koji spaja glavnu ulicu i Stari grad, čijom bi se renovacijom sam most pretvorio u spomen-obilježje za 102 naše ubijene djece.
Nema nikakvog pravnog, urbanističkog niti administrativnog razloga da se ovaj prijedlog odbije, naprotiv. Takvo rješenje spomen obilježja bi pretvorilo ovaj oronuli most u ispruženu ruku koja spaja građane Prijedora u njihovim naporima da dođu do istinskog pomirenja kroz sjećanje na najnevinije žrtve ubijene u proteklom ratu, most kojim bismo konačno mogli iskoračiti iz bolne prošlosti u zajedničku budućnost. Od tog zahtjeva ne možemo odustati.
Na sastanku sa našim predstavnikom Fikretom Bačićem, održanom 3.6.2018. kao odgovor na našu incijativu, Vi ste iznijeli prijedlog da se izgradi spomenik ili kompleks spomenika za svu djecu Prijedora ubijenu u ratovima 20. vijeka, uključujući i Prvi i Drugi svjetski rat, s obzirom da stradanje te djece nije obilježeno na adekvatan način.
Prije svega, moramo istaći da smo mi iznimno ponosni na činjenicu da je naša borba za dostojanstveno sjećanje na 102 djece ubijene u Prijedoru od 1992. do 1995. godine rezultirala sviješću o potrebi da se obilježi smrt prijedorske djece stradale u Drugom svjetskom ratu i ostatku 20. vijeka jer takvu inicijativu do sada niko nikad nije pokrenuo. Naravno da smo za to da se to uradi. Sve su to naša, prijedorska djeca koja zaslužuju da ih se kao zajednica sjećamo na dostojanstven, ljudski način. Stoga, takvu ideju podržavamo, uz uslov da se u rješenju spomen-obilježja jasno navedu imena ubijene djece i godina njihovog stradanja. Bilo kakvo rješenje koje ne bi uključivalo imena ubijene djece bilo bi u stvari brisanje sjećanja na njih i njihovo ponovno ubijanje. Stoga smatramo da je potrebno zajednički utvrditi liste sa imenima djece stradale u našem gradu koja bi se našla na takvom spomen obilježju, zajednički naći odgovarajuću lokaciju u gradskom jezgru i potom raspisati konkurs za idejno rješenje takvog spomen-obilježja. Vaš prijedlog, u tom kontekstu, smatramo za konstruktivan iskorak, pod uslovom da on nije iznesen u svrhu razvodnjavanja naših zahtjeva ili odugovlačenja u donošenju jedine ispravne odluke – omogućavanju izgradnje spomen obilježja za ubijenu djecu.
U nadi da je Vaš prijedlog iskren iskorak u konačnom prihvatanju obaveze našeg grada da se pokloni sjenima 102 djece ubijene na području Prijedora od 1992. do 1995, očekujemo poziv na konkretne razgovore o mogućim idejnim rješenjima.
S poštovanjem,
Roditelji djece ubijene u Prijedoru
