Kada smo sami, odnosni nismo u vezi i potrazi za partnerom, u suštini mnoge stvari idealizujemo sanjareći o velikoj ljubavi, ispunjenom životu i sretnim momentima.
Nastojimo da se predstavimo u što boljem izdanju da bismo privukli osobu koja bi bila idealna za zajedničke trenutke tako što nekada čak prećutimo broj partnera ili u drugom slučaju taj broj naglo poraste. Obično je to kod partnera muškog pola. U onom trenutku kada u tome uspijemo i pronađemo tog tada idealnog partnera ili on nas, i dalje je sve divno, bajno i krasno, ali samo zato što još nije izašlo na vidjelo naše pravo lice, odnosno nakog krasnih druženja, svako odlazi natrag u svoj dom.
Vrijeme prolazi u stvaranju lijepih uspomena i u bezbrojnim ispijenim kafama u lokalnim fensi mjestima da bi idila bila veća. Dolazi tako i do sitnih rasprava zbog slučajnih pogleda na neke druge slobodne indivudue jer ih ima mnogo u tim fensi mjestima, a to u slučajevima početne idile izaziva strašnu ljubomoru koje se ipak riješe što i dalje svako nakon zajedno provedenog vremena odlazi u svoj dom, ali dolazi na red zajednički život.
Par se ipak odlučuje da zajedničke momente uokviri u zajednički život. I dalje je sve idealno jer je početak, ali već počinju da isplivavaju na površinu sve one osobine koje su partneri do tada uspješno skrivali odnosno nisu mnogo obraćali pažnju na njih jer ipak nisu ni morali pošto bi svako odlazio svojoj kući. Sada to više nije tako. Tu počinju čari zajedničkog života kada polako sve prestaje da bude ružičasto i realnost počinje da dobija svoj pravi oblik.
Našli ste divan stan mada je to uglavnom isto idealizovanje za društvo ili društvene mreže. Prije da ste u jeftinoj iznajmljenoj garsonjeri na čije zidove ste prije prvog slikanja polijepili tapete da ne bi u takvom jednom trenutku slučajno otpali ili čak da dijelite zajednički prostor sa još nekim članovima bliže ili dalje rodbine. Dok uredite taj vaš zajednički prostor, slijedi prihvatanje i adaptacija na neke od vaših osobina koje nisu za javnost, ali ipak su tu. Naravno, nije sve loše kada prihvatite da daljinski nije samo vaš, da i vaš partner koristi toalet i to ne samo za tuširanje, po mirisima ćete prepoznati, kao i po dlakama u kadi i lavabou i naravno na podu.
Veliki problem nastaje i kad se pasta zaboravi zavrnuti, kada sapun ostane u lavabou umjesto u kutiji ili kada žurite, a nema više tople vode. Rekli bi slatke početne muke. Naravno, tu je i čuvena podjela kućnih poslova gdje ipak češće jedna strana odrađuje veći dio posla i vječna je tema sukoba. Kad se ipak dogovorite ko taj dan pere suđe ili baca smeće, na red dolazi odabir jela za taj dan, odnosno ko će skuhati ili naručiti u restoranu (čitaj ćevape u grilu ili za promjenu pileće bijelo u lepinji ). Zaista mukotrpna situacija za jedan novopečeni par.
Nakon rješavanja naizgled veoma jednostavnih situacija u zajedničkom životu, tu su i donošenje odluke o kućnom ljubimcu i djetetu. Šta činiti kad jedna strana želi dijete, a druga nije spremna i želi za početak kućnog ljubimca da ipak prvo probaju kako je to kada imaju jednu obavezu više? Dok su bili u idealnoj vezi gdje nisu dijelili zajednički prostor, dogovor je bio da odmah imaju otprilike troje veselih potomaka. Zaista nezavidna situacija u kojoj pobjedu ipak odnosi kućni ljubimac za početak nauštrb veselih potomaka koji će malo pričekati i doći na red kada se par bude najmanje nadao.
Prvi dan sa ljubimcem je proticao u sveopštem veselju dok nije izvršio nuždu na novi krevet, a nakon toga je obilježio i ormar. Tu je par shvatio da ljubimac nije samo krznena zanimljiva igračka ,pogotovo nakon što ga je nakon toga trebalo i pustiti vani. Nakon određenog perioda adaptacije sa kućnim ljubimcem, par saznaje da su i veseli potomci poranili i da još obaveza pristiže. Tu se javljaju novi sukobi, nakon početne euforije, pa kako za boga miloga to sve dovesti u red da funkcioniše? Kako vrijeme prolazi i par postaje sve svjesniji šta se događa, ali i organizovaniji jer ipak treba na svim društvenim mrežama okačiti sliku idilične porodice i kako oni to da ne budu jer društvo to zahtijeva u svakom slučaju. Kad veseli potomak stigne, sretni par odmah kači fotku i prepričava dogodovštine iz porođajne sale na društvenim mrežama jer mora društvo da bude upućeno, naravno.
Ime mora da bude savremeno kao i roditelji. Ko još daje starinska imena djeci? Naravno, neće imati samo jedno ime, nego bar tri kratka da ne bi ko pomislio da ne vuče korijene iz kakve plemenite loze. Tu odmah dolaze svi da daju svoje mišljenje i sugestije o dojenju, kupanju, hranjenju na flašicu i ostalim stvarima o kojima par treba prvenstveno da odlučuje, ali bez rodbine ne može proći ni u kom slučaju.
Tada jeftina iznajmljena garsonjera izgleda kao idealno mjesto da se pobjegne od svih dobronamjernih savjeta kako da vaš veseli potomak izraste u bucmastu, zdravu bebu jer vi to ipak ne znate sami. Ne daj bože ni pomisliti kako je onom paru u zajedničkom prostoru! Tu nema bježanije od savjeta, ali eto nije zgoreg naučiti nešto novo, kao npr. koliko zapravo bebu može zaštiti nož ispod jastuka skupa sa bijelim lukom ili da crveni konac sve boljke momentalno izliječi.
Kako vrijeme prolazi, tako prolaze i sve užurbanosti i čari zajedničkog života i veseli potomci rastu kao i ljubimac, a par se polako privikava na sve čari tog zajedničkog života koji nije uvijek idealan kako se činio na početku. Nećemo se lagati, neki parovi prežive i ostanu da i dalje uživaju u tim čarima dok drugima ipak bude previše to blagostanje i shvate da su ipak mirniji kada prde sami i zavrnu pastu za zube pri izlasku iz toaleta.
Ipak, živjelo zajedničko korištenje toaleta i ostalih prostorija, odgajanje veselih potomaka i ljubimaca! U dvoje je to svakako interesantnije ako ne i lakše.
