Svaki izvanredni uspjeh i postignuće mlade osobe u Bosni i Hercegovini ostaje ispod radara lokalne zajednice. Sve do onog momenta dok taj rezultat ne bude prepoznat izvan granica BiH – odnosno dok se ne uključi inozemni kapital koji bi mogao biti svrsishodan i našim političkim sadistima – mlade osobe ostaju inkognito u očima njihove lokalne zajednice. Na svu sreću, takvi mladi šampioni, uvijek imaju punu podršku od svoje obitelji, prijatelja ili drugih najbližih. Ukoliko bi čekali podršku od države ili vladajućih, svoj talent bi mogli okačiti mačku o rep.
Svjedoci smo prokletih sudbina mladih talenata u BiH. I ta tragikomedija, koju piše naša domovina, otprilike ide ovako: ona ili on se svesrdno trude iskazati svoj potencijal natjecateljskim duhom kroz višemjesečnu ili višegodišnju borbu, uz naravno sredstva koja osiguraju njihovi roditelji ili uz pomoć trenera i mentora; potom lokalni mediji prate (ako im je dovoljno interesantno) njihove uspjehe sve do onog momenta kada ona ili on krene na europska ili svjetska natjecanja. A onda, počinje pravi – fiasco.
Umjesto da koriste prilike i blagodati koje im njihova domovina može pružiti za daljnji napredak, mladi postaju marionete za pompozne političke igrokaze. Političari, europsko ili svjetsko priznanje mladih, tada obezvrijede i ugase im svaki entuzijazam i poticaj za napredak svojim licemjernim laskanjem koje dođe prekasno. I sve to, zarad političkih poena i vlastitih interesa. Nemojte se zavaravati, ti isti mladi su svjesni tog lažnog sjaja potpore koji im pružate tada, ali su osuđeni biti dio te palanke. Utjecajniji mediji koriste priliku tog trenutka, svakako, i stavljaju pod reflektore. Svi tada šire ruke i trče u zagrljaj uspješnim mladima i cinično serviraju svoj slatki osmijeh, za naslovne strane medija kako bi, tobože, doimali se ponosno zbog tog „čuda iz BiH“ za koje su tek saznali prije nekoliko dana. I mladi onda dobivaju sva priznanja, nagrade i riječi hvale od lokalne zajednice.
LANA
Svi znamo tko je Lana Pudar. I svi znamo koliko je medalja do sada osvojila i koliko će ih još osvojiti, ali nažalost, znamo koliko je ona bila centar političke frtutme. Naročito, onda kada je Lana blistala na svjetskoj pozornici kada je osvojila zlato na Europskom seniorskom prvenstvu u Rimu. To je bila blažena prilika za bh. političare da pokažu svoje adute u izbornoj 2022. godini.
Na tom svečanom prijemu, u mjesecu augustu ove godine, u Mostar su eminentna imena iz politike, predstavnici institucija, firmi, ustanova i pojedinci koji su pomogli u radu Sportskog saveza Grada Mostara i Klubu vodenih sportova “Orka”. Između ostalog, na tom prijemu, bio je prisutan i gradonačelnik grada Mostara, Mario Kordić. Tom prilikom je najavio, da su pripreme za izgradnju Olimpijskog bazena u Mostaru već počele i da će projekt biti realiziran u najkraćem mogućem roku.
Nekoliko dana kasnije, gradonačelnik Kordić u pratnji premijera Fadila Novalića; federalne ministrice kulture i sporta, Zore Dujmović; i predsjednika Gradskog vijeća, Salema Marića, hodočasti na lokalitetu, Južni logor u Mostaru, na kojem je planiran Olimpijski bazen. Jedino što je tada bilo sigurno jeste to da je Vlada Federacije BiH osigurala 8 milijuna KM za izgradnju bazena iz budžeta za 2022. godinu. „Ako ne bude dovoljno, izdvojit ćemo još. Budući da su cijene nestabilne, možemo se prilagoditi. Ono što se započne, mora se završiti“ riječi su premijera Novalića. Naravno, gradonačelnik Kordić je nakon toga kazao da „to neće biti nažalost dovoljno za izgradnju kompletnog kompleksa.“ Podsjećam vas, dan nakon svečanog prijema Lane u Mostaru, gradonačelnik Kordić je kazao: „Mi smo u Gradskoj upravi napravili određene poteze i očekujemo u narednih 15 do 30 dana stvarni početak izgradnje bazena.“
Tri mjeseca poslije, na tom istom mjestu je danas jedno apsolutno ništa. Do sada je uklonjen samo jedan ruševni objekt i raslinje koje je bilo na tom mjestu. Olimpijskom bazenu, ni traga ni glasa. Grad Mostar od augusta, odnosno mjeseca kada su planirani prvi radovi, do dan danas, se nije oglasio ni jednom povodom izgradnje bazena. U koji džep se smjestila ova milijunska svota, i to nećemo saznati, barem za sada.
Kao što i mnogi mladi u BiH nemaju pristup adekvatnoj infrastrukturi i sredstvima koja su im potrebna za razvitak njihovog talenta, tako i Lana Pudar i dalje nema bazen u svom gradu koji bi zadovoljio treninge olimpijskih kriterija. U BiH postoje jedino tri olimpijska bazena i to u Trebinju, Banja Luci i Sarajevu. Odlazak u ove gradove, nije rješenje za našu Lanu. Prije svega, Mostar kao jedan od najatraktivnijih gradova za turiste u BiH i sa otprilike 113, 000 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2013. godine, zaslužuje objekt kao što je olimpijski bazen. Sa ili bez Lane.
Lana može jedino biti zahvalna svojoj upornosti, inteligenciji i potpori njenih najbližih. Nije ipak sve tako crno, jer je Lana dobila određene benefite nakon svih osvojenih medalja. Sve su to bili svojevrsni omaži u koje bih ubrojio: diplomatsku putovnicu, mural i ključeve novog stana u svom gradu, financijske podrške od Vlade FBiH i Hercegovačko-neretvanskog kantona, prijeme, plakete, nagradu za najbolju sportašicu, sponzorstva, izložbe, i tako u nedogled. Sve ovo radi političkih poena. Inicijalno je bila odbijena i od vlastitog grada, kada joj je Nevenko Herceg, predsjednik Vlade HNK rekao, da će uvijek „imati prijatelja i partnera“ u Vladi HNK, a novčane podrške i nagrade nije bilo ni na pomolu tada.
Mladi talenti preopušteni samo svome trudu i odlučnosti?
Što ćemo sa svim ostalim sportašicama i sportašima? Možda se baš u vašoj neposrednoj blizini, krije jedna ili jedan novi pionir koji će svojim uspjehom predstavljati našu BiH? Možda ste to pak Vi?
Poznato je da u BiH vladajuće strukture ne izdvajaju dovoljna sredstava za sektor sporta i kulture. Ukoliko se osvrnemo na dokument okvirnog budžeta za period 2023-2025. godine Hercegovačko- neretvanskog kantona, za sektor “rekreacija, kultura i religija” u 2022. godinu izdvaja se 3.392.560,00 KM od kompletnog budžeta za HNK za ovu tekuću godinu koji iznosi blizu 265 miliona KM. „Religijske i druge zajedničke usluge“ opravdane su također u ovome ogranku, za što mi je potpuno jasna namjena kako je povezana sa sportom i na koji način će biti implementirana. No, o kojem je kantonu riječ, indikativno se postavlja i sam odgovor na ovo pitanje.
Primjerice, Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona, prema raspodjeli sredstava za sport u 2022. godini, kao “podršku perspektivnim i uspješnim sportašima” izdvaja 7,07 posto budžeta ili 52,100 KM. Od ove sume novca, atletičaru, Amelu Tuki, za ovu godinu ide 7000 KM. Ako računamo kvartalno, to je onda 1750 KM mjesečno, što je za bh. standarde dostojna mjesečna plaća za jednog prosječnog građanina ili građanku ove države. No, to nije dostojna naknada jednog Ministarstva u kantonu koji ima tako vrijednog, sportaša kao što je Tuka.
Stanje u Federaciji, pak dokazuje suprotno jer je ukupni budžetski iznos Federacije BiH za 2022. godinu do sada najveći otkako je ustanovljena Federacija. Blizu 5,6 milijardi KM je ovogodišnji budžet FBiH. A priori se može postaviti teza da bi se akcenat onda trebao staviti na mlade i raspodjelu novca za sektore: obrazovanje, kultura, sport i nauka. Unutar ovog iznosa stoji i ogranak “Transfer za sport od značaja za Federaciju” sa 3,2 miliona KM. Lana, ali i ostale sportašice i sportašice, očigledno nisu od značaja za domovinu. Prema rashodima budžeta FBiH za 2022. godinu Federalno ministarstvo kulture i sport ima budžet blizu 29 miliona KM. Novca u budžetima institucija i organa ne manjka, to je sigurno. Sve je stvar prioriteta. Dok se u nekim gradovima radi prijemi i rezanje vrpce za otvaranje liftova, talentovani mladi ljudi ne dobivaju ni poštovanje ni zadovoljavajuću infrastruktura za uspjeh u budućnosti.
Nemojmo onda lomiti prste i liti suze za mladima kada odlaze iz svojih matičnih zemalja. Prema istraživanju Populacijskog fonda Ujedinjenih naroda (UNFP) iz 2021. godine, skoro svaki drugi mladi čovjek u BiH, navodi da razmišlja privremeno ili trajno napustiti zemlju. Čvrsto vjerujem, da će i u narednim godinama odliv mozgova biti sve veći i veći. Ovo, dapače, nije nešto što šokira ili čak uznemiri javnost. Ovaj sveopći egzodus smo prihvatili objeručke i nadamo se da će ova šačica mladih ljudi ostati i promijeniti stanje u državi. Do tada, ostat ćemo u raljama licemjernih bh. lešinara političkih partija koji će nam se dodvoravati, dok nas tamo daleko, neki Thobias ili John bude nagrađivao priznanjima.
