Anksioznost i korona virus

|

Intervju

Кako se koronavirus širi globalno, briga i panika su u porastu. I nije čudo kad nam se stalno govori kako da se najbolje zaštitimo od zaraze. Ali kako ostati siguran u ovoj klimi i istovremeno se pobrinuti da strah ne preuzme vaš život, prelazeći u opsesivno-kompulsivni poremećaj ili paniku? Odgovore će nam dati Maja Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut.

Novonastala situacija zbog COVID-19 virusa, u kojoj smo prinuđeni da se izolujemo od ličnog kontakta sa drugim ljudima, ili da budemo u karantinu, jeste stresna i prvenstveno frustracijska situacija. Zbog ograničenog kretanja, ne možemo ispunjavati naše potrebe, želje i navike, zbog čega se javlja nezadovoljstvo koje utiče na našu svakodnevnicu I kvalitet života. Poznato je da ljudi različito reaguju na okolnosti u kojima im je nešto uskraćeno, u kojoj ne mogu ostvariti svoje osnovne potrebe. Ljudi se međusobno razlikuju po tome kako tolerišu frustraciju, kako se nose s njenim posljedicama, kako ona ne bi ostavila trajne posljedice na njenu ličnosti. Nastala anksioznost kod većine ljudi u vrijeme pandemije rezultat je i osjećaja gubitka kontrole i bespomoćnosti

Kako COVID19 utiče na povećanje anksioznosti?

Maja naglašava da svi koji u ovom trenutku dožive anksioznost trebaju znati da nisu sami i da su ti osjećaji potpuno normalan odgovor na ovakva dešavanja.

Ulazak u razdoblje društvene udaljenosti, samoizolacije ili karantina može se doživljavati zastrašujuće, a može pridonijeti osjećaju bespomoćnosti i straha.  Znajte da malo anksioznosti nije nužno loše. Potpuna panika u trenucima nevolje neproduktivna je, ali mala doza straha ili anksioznosti  u stvari može biti korisna. Te emocije, koliko god neugodne motivišu nas da se pripremimo i zaštitimo od potencijalno opasnih situacija.

„Raširena anksioznost kao odgovor na COVID-19 dovodi nas do želje da budemo informisani, izbjegavamo određena mjesta i velike grupe ljudi da smanjimo mogućnost izlaganja, budimo oprezni zbog pranja ruku i dezinfekcije često dotaknutih površina i zaštitimo naše ranjive populacije “Ali kad su naši nivoi anksioznosti previsoki to postaje prepreka. Kad smo u paničnom stanju, naše razmišljanje može postati iracionalno, a naše ponašanje može postati impulsivno i emocionalno reaktivno. Panika može uzrokovati i nove probleme, poput nestašice zaliha i nepotrebne medicinske pomoći. Pored toga, panika može stvoriti paniku i kod drugih ljudi, uzrokujući problematičnu lančanu reakciju. ”

Maja takođe kaže da je COVID-19 pogodio vrijeme u kojem mnogi od nas još nisu obradili prethodne traumatične događaje. “Toliko smo zauzeti da ne prestajemo tugovati. Ne znamo kako stati, ne zastajkujemo. Preživjeli smo rat, imali smo klimatsku krizu, poplave i sada je došlo do pandemije. Sva ta traumatska iskustva su se nagomilila u slojeve povrh svih ostalih trauma i poteškoća u kojima se susrećete”

Kako da znamo da smo anksiozni? Koji su pokazatelji?

Maja kaže da pokazatelji anksioznosti mogu se mentalno predstaviti kao misli i emocije, ali kao i fizički simptomi.

Emotivni pokazatelji anksioznosti

“Možda imate razmišljanja poput:” Koliko će ovo gore biti? Hoće li doći do strukturalnih promjena na vrijeme? Kako da ostanem zdrav? Što ako se razbolim? Što ako ostanem bez posla? “. Takođe, možete osjetiti tugu i gubitak ili akutne bolove koji vas preplavljuju. Možda neočekivano, samo primijetite odsutnost aviona na nebu, da autobusi viši ne idu, ne čujete graju na ulici “, kaže Maja.

Fizički pokazatelji anksioznosti

“U vašem tijelu možete primijetiti mučninu, glavobolju, bolove u kostima, bolove u ramenima i vratu, svrab, kratkoću daha, vruće ispiranje hladnog znoja, peckanje ili leptire u stomaku. Mnogo toga može biti simptom bolesti, što može stvoriti da se osjećate još više stresno i anksiozno “, kaže Maja.

Da li postoje neke smernice za prevladavanje anksioznosti?

Da biste kontrolisali anksioznost, postoji niz strategija koje preporučujemo, a neke od njih su  tehnike opuštanja, kao što su meditacija ili vježbe disanja, premještanje tijela, bavljenje hobijem ili razgovor s dragim prijateljem ili rođakom. Npr. Vježbajte fokusiranost. Pokušajte s blagim pokretima koji su toliko mudri da zaokupe vašu koncentraciju. To može biti crtanje svojom nedominantnom rukom, crtanje sa obje ruke odjednom, bacanje lopte iz jedne ruke u drugu ili internetski čas joge. ”

Kada potražiti pomoć?

Budnost i mjere predostrožnosti su od suštinskog značaja. Nastavak normalnih dnevnih aktivnosti, održavanje perspektive i smanjenje nepotrebnog stresa ključno je za psihološki opstanak. Drugim riječima, kad je to moguće, budite mirni i nastavite dalje. Ako i dalje osjećate anksioznost ili nevolju uprkos isprobavanju ovih tehnika, razgovarajte sa ljekarom ili se obratite psihologu. Društvo psihologa Republike Srpske otvorilo je “plavi telefon” za građane koji osjećaju uznemirenost, strah, psihološki pritisak ili teško podnose boravak u izolaciji zbog aktuelne situacije izazvane virusom korona. Psihološko savjetovanje građani mogu dobiti pozivom na besplatan broj 080 050 305. Svi koji osjećaju strah ili uznemirenost, teško podnose boravak u izolaciji ili im je potreban bilo kakav savjet stručnjaka pishologije, mogu se javiti anonimno na ovaj broj.

Psihološko savjetovalište “Psiholuminis“ organizuje besplatnu online grupnu psihološku podršku i savjetovanje, svim osobama (koji imaju preko 18 god.) koji se teško nose sa novonastalom situacijom u vezi virusa COVID-19. Cilj ovakve vrste podrške jeste ublažavanje stresa koji doživljavate, ublažavanje emotivnog uticaja kao posljedice ovog kritičnog događaja i pomoći da se oporavite i vratite u vaš  dosadašnji život sa osjećajem zaštićenosti. Grupe psihološke podrške i savjetovanja biće organizovane narednih 8 sedmica, jedan susret sedmično u trajanju od 2h. Prvi online susret će se održati 16.04.2020. u 20 00 .  Zainteresovani se mogu javiti putem mejl adrese [email protected] ili na br.telefona 066/772-674, do srijede, 15.04.2020. u 19h. Da biste učestvovali u grupama podrške potrebna vam je internetska veza kako biste mogli pristupiti online savjetovanju putem vašeg telefona ili računara.

Da li nam može pomoći porodica ili prijatelji?

“Ne bojte se sada da posegnete za drugim ljudima jer vam trebaju, a vi ih trebate. Mi ćemo to riješiti samo ako budemo zajedno. Podržite druge kao da ne mogu živjeti bez vas. Pitajte ih: “Mogu li vam pomoći? Mogu li vam kupovati? Kako ste?” Reci im: “Brinem se za tebe. Volim te. Vidjećemo se kad ovo bude gotovo.” Maja takođe predlaže da se putem interneta bavimo onim što obično možemo uraditi zajedno, poput zajedničke online jutarnje kafe ili čaja, ili gledanje koncerata.

Šta predlažete kada je u pitanju socijalna interakcija?

Možda je najvažnije, nemojte se izolovati. Lični odnosi su presudni u održavanju perspektive, uzdizanju raspoloženja i odvraćanju od briga koje nas muče. Očiti razlog zbog kojeg se izolovani ljudi mogu osjećati slabo ili anksiozno je taj što ne mogu iskoristiti podršku prijatelja i porodice kako bi im pomogli da se nose s teškom situacijom i podijele svoje brige i zabrinutosti. Studije takođe sugerišu da se bez takve socijalne podrške ljudi mogu okrenuti manje pozitivnim strategijama suočavanja, poput konzumiranja  alkohola ili pretjerano korištenje ciugareta. Stoga tokom samoizolacije trebali biste ostati u kontaktu sa svojom društvenom mrežom. To može biti jednostavno kao pozivanje prijatelja za chat, slanje nekom e-mailu ili pridruživanje raspravi putem društvenih medija. Pokazalo se da je kontakt sa prijateljima bolje za vaše mentalno zdravlje od ispijanja jedne ili dvije čaše vina kako bi spriječili vaše brige.

Imate li neki savjet za kraj?

Ulazak u razdoblje društvene udaljenosti, samoizolacije ili karantina može se doživljavati zastrašujuće ili kao izazov, a može pridonijeti osjećaju bespomoćnosti i straha.  Ono što svakako treba je da aktivno upravljate svojim vremenom održavajući rutinu gdje je to moguće. Povežite se sa porodicom i prijateljima (čak i ako niste prisutni), ostanite fizički aktivni, jedite hranjive namirnice i tražite dodatnu podršku kontaktiranjem stručnih lica u svom okruženju.

Komentari