„Većina Romkinja se suočava s višestrukom diskriminacijom — kao žene, kao Romkinje i kao pripadnice marginaliziranih zajednica. Njihovo zapošljavanje je i dalje iznimka, a ne pravilo”
Piše: Merima Omerović; Foto: Pixabay
Uprkos brojnim inicijativama i višegodišnjem radu organizacija civilnog društva, Romkinje u Tuzlanskom kantonu i dalje ostaju jedna od najčešće diskriminiranih grupa kada je riječ o zapošljavanju. Ograničen pristup obrazovanju, predrasude poslodavaca, rodni stereotipi, sve su to prepreke koje umanjuju njihove šanse da se aktivno uključe na tržište rada.
Prema izvještaju iz Strategije zagovaranja za poboljšanje položaja Romkinja (2024), u Tuzlanskom kantonu živi oko 17.000 pripadnika romske zajednice.
Romska zajednica širom Bosne i Hercegovine, a posebno na područjima gdje je njena zajednica brojnija, poput Tuzlanskog kantona, suočava se s najvećim izazovima u pristupu obrazovanju, zapošljavanju i socijalnoj inkluziji.
U julu 2024. godine, na evidenciji Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona registrovano je ukupno 764 Roma, što čini 1,24% od ukupnog broja nezaposlenih. Od tog broja, 366 su žene, što ukazuje na snažnu rodnu dimenziju problema.
Alarmantno je i to da je 88% Roma bez kvalifikacija (NK), dok ih samo 2% ima završenu srednju školu, a manje od 1% visoko obrazovanje. Međutim, u julu 2025. godine, prema podacima Službe za zapošljavanje Tuzlanskog kantona, na evidenciji nezaposlenih nalazi se ukupno 801 Rom, što predstavlja blagi porast u odnosu na prethodnu godinu. Od ukupnog broja nezaposlenih Roma u 2025. godini, 385 su žene, što potvrđuje da rodna dimenzija problema ostaje izražena.
Iako povećan broj prijavljenih može djelimično odražavati i veće povjerenje u institucije ili učinkovitije registracijske procese, on istovremeno ukazuje na nastavak marginalizacije romske zajednice na tržištu rada.
Zdravstveno osiguranje preko Službe trenutno koristi ukupno 339 pripadnika romske zajednice, od kojih su 163 žene, što dodatno naglašava potrebu za unapređenjem pristupa ovim osnovnim pravima.
Iako je broj zaposlenih Roma i Romkinja i dalje simboličan, uočljivo je da su nadležne institucije, uključujući Službu za zapošljavanje i gradsku upravu, počele provoditi planirane mjere iz lokalnih akcionih planova, poput subvencija za prekvalifikaciju, obuka za samozapošljavanje i povezivanja s tržištem rada.
Ipak, ti napori su još uvijek nedovoljni i nesistematski da bi donijeli suštinsku promjenu u položaju Romkinja.
Udruženje žena Romkinja (UŽR) „Bolja budućnost“ iz Tuzle je nevladina organizacija osnovana 2001. godine, koja kroz socijalne programe, kao i zagovaranje i političku participaciju, radi na poboljšanju životnih uslova romske zajednice, s posebnim fokusom na Romkinje. Cilj im je suzbijanje diskriminacije, osnaživanje romske zajednice te kreiranje povoljnog društvenog okruženja za ostvarivanje prava Roma i Romkinja. Udruženje aktivno sarađuje s institucijama i drugim organizacijama kako bi unaprijedilo položaj Roma u Bosni i Hercegovini.
Iz udruženja ističu da su ograničen pristup obrazovanju, nedostatak radnog iskustva i predrasude poslodavaca ključne prepreke za uključivanje Romkinja na tržište rada:
„Najčešći problemi su niska razina formalnog obrazovanja, nedostatak stručnih kvalifikacija, ekonomska nestabilnost i socijalna isključenost. Uz to, mnoge Romkinje se suočavaju i sa snažnim rodnim stereotipima i diskriminacijom, što ih dodatno obeshrabruje u potrazi za zaposlenjem. Postoji i strah od odbacivanja ili neprihvaćanja u radnoj sredini, te nedostatak povjerenja u institucije koje bi trebale pružiti podršku.“
Udruženje već dugi niz godina realizuje projekte usmjerene na osnaživanje Romkinja kroz edukacije, stručne obuke, radionice za razvoj poslovnih vještina, kao i programe samozapošljavanja:
„Trenutno provodimo program osnaživanja kroz koji Romkinje stiču znanja o pisanju biznis planova, pokretanju obrta i povezivanju s tržištem.“
Međutim, institucionalna podrška često izostaje ili je nedosljedna, što otežava rad na poboljšanju položaja Roma i Romkinja:
„Naš rad često zavisi od donatorskih sredstava i međunarodnih partnera, umjesto da bude sistemski podržan na državnom i lokalnom nivou. Romi i Romkinje i dalje nisu dovoljno vidljivi u javnim politikama i budžetskim planovima.“
