Najekstremniji oblik rodno zasnovanog nasilja je upravo oduzimanje života žene, odnosno femicid. Problematika femicida povezana je sa štetnim rodnim stereotipima, nejednakim odnosima moći u društvu i neprepoznavanje ozbiljnosti nasilja zločina nad osobama ženskog spola.
Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, u periodu od 2016. do 2020. godine ubijeno je 56 žena. Iz izvještaja o femicidu „Ubistva žena u regiji Zapadnog Balkana“ iz 2021. godine prema prikupljenim statistikama ubijeno je 9 žena. A od početka ove godine prema prikupljenim podacima iz medija ubijeno je najmanje osam žena.
„Femicid je rodno zasnovano ubistvo žene ili djevojčice zato što su žene“, govori na početku razgovora Aleksandra Petrić iz Udruženih žena koja je radila na spomenutom izvještaju.
„Razumijevanjem odnosa potčinjenosti, kontrole i zavisnosti se čini prvi korak podrške ženama koje su izložene nasilju. Društvo često okrivljuje žrtve zbog pasivnosti, loših izbora partnera, čak se ide toliko daleko da se ponašanje žrtve smatra uzrokom nasilja i ubistava žena. Na to svakako negativno utiče stereotipno izvještavanje medija, u kojima se nerijetko ubistvo žene predstavlja kao porodična tragedija i šok za okolinu i najbliže komšije, jer je počinilac ubistva veoma često (predstavljen kao) uzoran, čestit i brine o porodici“, navodi Petrić.
Jedna od zastrašujućih činjenica što se tiče eskalacije nasilja je da okolina bude svjesna torture koju žene doživljavaju ali ne reaguju na adekvatan način da zaštite žrtve.
„Kada je jasno da su svi u okolini znali da je žena izložena nasilju, skloni smo da ga ignorišemo, zatvaramo oči i iščekujemo da prođe samo od sebe. Potrebno je raditi na prepoznavanju i razumijevanju uzroka i posljedica nasilja prema ženama ne samo među profesionalcima/kama koji rade u institucijama već i običnim ljudima, od malih nogu, graditi kulturu u kojoj nije prihvatljivo da žena bude izložena nasilju samo zato što je žena i da od nje okrećemo glavu na drugu stranu.“
Žrtve nasilja nemaju povjerenja u institucije
Koliko je problem femicida neshvaćen u našem društvu najbolji pokazatelj je mali broj prijava nasilja koje i upravo to pokazuje stvarnu sliku u nepovjerenje javnih institucija u zaštiti žrtava nasilja nad ženama.
„Istraživanja ukazuju da u slučaju nasilja u okviru porodičnih i intimnih partnerskih odnosa mali broj žena prijavljuje nasilje institucijama (policiji, centrima za socijalni rad i dr.) O tome veoma malo znamo. Na osnovu iskustava organizacija koje pružaju specijalizovanu pomoć i podršku ženama koje su preživjele razne oblike nasilja, možemo predpostaviti da žene nemaju povjerenje u rad institucija, odnosno da će dobiti adekvatnu pomoć i zaštitu. Žene koje prijave nasilje i ne dobiju efikasnu zaštitu u pravilu oklijevaju da prijave ponovljeno nasilje“ ističe Petrić.
Žrtve femicida pretrpe tokom života od strane nasilnika uglavnom mnogo različitih oblikea nasilja a intenzitet nasilja se vremenom povećava. „Počinilac nasilja često intenzivira nasilje prema žrtvi nakon što ne dobije adekvatne sankcije, jer osjeća da ga „niko ne može zaustaviti“. Neadekvatan odgovor sistema u pravcu zaštite žrtve nasilja, odsustvo snažnih mjera protiv počinilaca nasilja i odsustvo detaljne procjene rizika da se nasilje može intenzivirati i završiti femicidom jesu veoma česti razlozi da slučajevi nasilja prema ženama završe femicidom“, upozorava Petrić.
Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine objavila je publikaciju 2021. godine „Žene i muškarci u Bosni i Hercegovini“ koja sadrži podatke razvrstane po spolu o broju nasilnih smrti ( nesretan slučaj, ubistvo, samoubistvo) ali ostaje neistraženo koliko je slučajeva smrti rodno uslovljeno.
„Podaci o ubistvima žena postoje kroz zvanične statistike, ali iz njih nije vidljivo koliko ovih ubistava rodno uslovljeno, jer nisu sva ubistva žena femicid. Nije dovoljno objaviti podatke bez adekvatne analize i reakcije kroz institucionalne mjere. Veoma je važno kontinuirano pratiti i analizirati slučajeve femicida, kao i reakciju javnih institucija koje su obavezne da pruže zaštitu i podršku ženama i djevojčicama koje su izložene nasilju. Za potrebe nedavno objavljenog godišnjeg izvještaja o femicidu u regiji Zapadnog Balkana za 2021. godine analizirala sam slučaj ubistva žene u BiH iz kojeg je vidljivo da su institucije kroz duži period propustile da primjene zaštitne mjere protiv počinioca nasilja“, ističe Petrić.
Sistem je odgovoran za prevenciju femicida
Društvu nedostaje svakodnevni preventivni edukativni programi kako prepoznati nasilje ( sve vrste nasilja posebno psihološko i fizičko) da bi se djelovalo prije nego što dođe do femicida / ubistva, govori Jadranka Miličević iz Fondacije CURE.
„Žene su u najvećem riziku od teškog nasilja i ubistva u svom najbližem porodičnom okruženju ili intimnim vezama. Žene svih starosnih dobi su u riziku da postanu žrtve femicida, sa povećanom učestalošću u određenoj starosnoj grupi (46-55 godina starosti) na to nam ukazuju prikupljeni podaci iz medijskih izvještaja i od drugih relevantnih institucija“, naglašava Miličević.
Potrebno je da sistem pruži sigurnost ženama, zaštiti ih od eventualnih ponavljanja nasilja kako bi spriječili ozbiljnije oblike nasilja odnosno oduzimanje života žena. „Okolnosti koje su vodile slučajevima ubistva žena ukazuju na veći rizik od femicida u slučajevima kada su žene žrtve napustile svoje muževe/partnere ili kada su postojale indikacije da namjeravaju da ih napuste. Javne institucije trebaju da preduzmu krupnije korake da osiguraju da se provode procjene rizika, kao i da je zaštita i briga ženama koje se odluče da napuste nasilne muževe ili partnere dostupna, kao i ženama koje su izložene kontinuiranom proganjanju, špijuniranju, uznemiravanju, prijetnjama ili drugim oblicima nasilja“, govori Miličević.
Odbori za femicid pri Vijeću Ministara BiH ne reaguje na slučajeve femicida
Bosna i Hercegovina je ratifikovala Istanbulsku konvenciju u novembru 2013. godine koja je stupila na snagu u avgustu 2014. godine. Šest godina poslije osnovan je Odbor za praćenje i izvještavanje o primjeni Istanbuleke kovencije u BiH. Odbor se ni u jednom slučaju femicida nije oglasio.
„Na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, na 176. sjednici, održanoj 05.08.2019. godine, donijelo je Odluku o osnivanju Odbora za praćenje i izvještavanje o primjeni Istanbulske konvencije i femicidu u BiH. Odbor ima mandat provede analize primjene politika i mjera za sprečavanje i borbu protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici, procjeni status primjene Istanbulske konvencije i definiše preporuke za njenu efikasniju primjenu, analizira podatke o slučajevima ubistava iz rodne perspektive (femicid) i definiše preporuke za dalje akcije usmjerene na sprečavanje femicida. Ovaj Odbor se nije u javnosti očitovao ni po jednom od dosadašnjih femicid ubistava“, objašnjava Miličević.
Društvo toleriše nasilje
U većina slučajeva femicid je završni čin kontinuiranog nasilja nad ženom, prema tome njemu predvodi najčešće sve forme nasilja nad ženom, navodi Enisa Raković iz Glasa Žena. „Većina populacije našeg društva na femicid gleda kao na ‘tragičan događaj’, nemaju razumijevanje za pojam femicid, neinformirani su, nesenziblizirani i odviše tolerantni prema nasilju nad ženama pa i femicidu. Upravo iz ovih razloga važno je govoriti o femicidu , što više u javnom prostoru, načinom da se naziva pravim imenom kako bi se svijest javnosti podigla. Potrebno je provoditi više kampanja protiv femicida, više govora o ovoj temi u medijima i putem društvenih mreža“, naglašava Raković.
Dugogodišnji institucionalni propusti povećavaju nasilje nada ženama, institicionalni mehanizam zaštite žena u cijelosti je nefunkcionalan i zbog toga svi akteri imaju značajnih propusta u radu. „Zbog toga i imamo situaciju povećanja nasilja nad ženama , jer je nasilnicima na taj način poslana poruka da i pored zakona i institucija neće biti kažanjeni ili adekvatno kaženjeni ili neće biti ni procesuirani. Ovakav nefunkcionalan sistem je obeshrabrio žrtve zbog čega trpe nasilje i ne žele da prijave , te samo pokušavaju pronaći rješenje i strategiju za izlaz iz takve situacije“, upozorava Raković.
Raković ističe koliko je bilo važno organizovanje protesta koji su se održali u 19 gradova širom Bosne i Hercegovine a koje su žene neformalno organizovale nakon nedavnog slučaja femicida u Bihaću. „Naša solidarnost pokazala svima našu snagu i odvažnost da se borimo za zaštitu žena i njihovih života, da smo pored bola kojim smo pogođene i hrabre da javno govorimo da glasnije nego do sad i borimo se protiv femicida. Važno jer smo time poslale poruku svima da nećemo šutjeti u strahu i nećemo umirati u tišini ! Prema reakciji javnost naši protesti ‘Naša bol je vaš sram’ značajno su probudili javnost koja je uspavano gledala nasilje nad ženama, podršku ovim protestima dali su nam mnogi a nadamo da će nastaviti nas podržavati u mjestima gdje se odlučuje odnosno gdje se usvaju zakoni i podazakonski akti“, rekla je.
