U močvari života
Lotos na površini močvare pluta
Nebo plače zvijezdama padalicama i luta
Kroz svjetove zvjezdanih prašina i Mliječnog puta
Tražeći čarobni ćilim i čamac mira
Tražeći crnu rupu i tajne svemira
O, kako lažno postojanje žice srca dira
O, kako tuga kroz pukotine srca suzama svira
Dok kosa ti leprša na letećem čamcu u močvari
Ne znajući da li će iskušenje ili sreću da ti podari
Svemoćni Kosmos pred Kojim padaš na koljena
Da li si znala da Sveti gral maternica je i žena
Puna žrtve, patnje, život-smrt-život ciklusa obnavljajućih
Kao provlačenje kroz močvarnu preslicu, peruniku, trsku – želiš postati dio njih
Da te više ne šibaju na vjetru krvavom
Da dosegneš mokšu – postaneš jedno sa snom i javom
Prevaziđeš postojanje prašno i ovozemno
Zračno i vodozemno
I postaneš i Sve i Ništa a tvoja padajuća koljena rasprše se u lotos purpurni
Tvoje čelo postane jedno sa tlom ljubljenog Gospodara
Time nestaju svi oblaci tmurni
Ostaje purpurno-zelena savršena močvara
Nestaje tuga kao daleka utvara
U magli života proživljenog
A iznad svega opstoji neshvatljivo i postoji Bog.
Jasmila Talić-Kujundžić