Predsjedništvo Bosne i Hercegovine proslaviće u novembru 75 godina postojanja. Posmatramo li istorijat Predsjedništva, uočićemo da su u istoriji te institucije mandat imale samo dvije žene. Prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (kada je uspostavljeno Predsjedništvo BiH) prisustvovalo je 247 delegata. Samo četiri žene. Danas u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine sjedi 13 delegata i dvije delegatkinje.
Posmatrajući isključivo brojačni odnos žena i muškaraca u predstavničkim tijelima, mogli bismo reći da je u današnjoj Bosni i Hercegovini žena u politici vidljivija nego prije 75 godina. Velikim dijelom je za to zadužen Antifašistički front žena Jugoslavije. Tu zapravo počinje priča o važnosti brojčane ravnopravnosti žena i muškaraca u politici. S jedne strane, kvote nisu garant ravnopravnosti žena i muškaraca u politici, no s druge strane postavlja se pitanje bi li Komunistička partija Jugoslavije ikad zabranila rad Antifašističkog fronta žena da su u predsjedništvu te stranke žene imale 50 posto i više glasova.
Posmatrajmo današnju dimenziju ravnopravnosti žena i muškaraca.
Analizom položaja žena na listama političkih stranaka za Opšte izbore 2014. godine, Edita Miftari primijetila je tri problema: (1) za žene su rezervisana uglavnom druga mjesta na listama, (2) u odnosu na muškarce, nesrazmjerno je mali broj žena nositeljica stranačkih listi, (3) muškarci dominiraju na čelu kompenzacijskih listi. „Ne radi se o nedovoljnom broju žena na listama i u političkim strankama, već o nezainteresovanosti političkih stranaka da promoviraju ravnopravan angažman“ – tvrde autori publikacije „Učešće politički angažiranih žena u predizbornoj kampanji za lokalne izbore 2016.“
Ukoliko je izborna kampanja strategija političkog oglašavanja koja otkriva dimenziju ravnopravnosti žena i muškaraca, tada projekcija ove dimenzije zavisi i od samih medija. Televizijske stanice koje žele imati dijalošku emisiju pristaju da njihov studio postane mjesto insceniranog događaja. Novinar/ka bira temu, daje i oduzima riječ, moderira diskusiju, ali ne bira sagovornice i sagovornike. Izbor sagovornika spontan je koliko može biti, stoga možemo uočiti autentičnu dimenziju vidljivosti i uloge žene u političkoj debati. Uzmemo li u obzir da bi ženi kao i muškarcu trebalo biti jednako omogućeno da pita, bira teme, daje i oduzima riječ i upravlja tokom diskusije, dijaloške emisije otkrivaju dimenziju vidljivosti žena koju kreiraju i stranke i televizije.
Posmatrajmo stoga dijaloške emisije emitovane u periodu od 10. do 28. septembra ove godine.
RTV BiH Adela Malkoč, Jasenko Krehić, Jelena Radojević Kapor, Neda Tadić, Belma Turčinhodžić i Azira Hrustemović vodile/i su dijalošku emisiju posvećenu izbornoj kampanji. U periodu od 10. do 26. septembra, programe 16 političkih subjekta predstavilo je 15 kandidata. Samo jedna stranka delegirala je ženu, i to predsjednicu. U emisiji emitovanoj 24. septembra, dvije voditeljice ugostile su gosta i gošću, a u emisiji emitovanoj 19. septembra, dvije voditeljice vodile su razgovor s jednim kandidatom.
FTV Edina Šečerović i Darjan Babić u periodu od 20. do 27. septembra vodili su emisiju u kojoj su program predstavila 23 politička subjekta. Stranke su delegirale četiri žene. Tri su gostovale u istoj emisiji, a u dvije od pet emisija, žena nije bila ni voditelj ni gost.
N1 Ajla Šabanović, Zvonko Komšić i Vlado Marić u devet izdanja emisije N1 debata ugostili su 36 predstavnika i tri predstavnice političkih partija. U tri emisije nije bila niti jedna žena, a najpovoljniji odnos žena i muškaraca u emisiji je 1:3.
ATV Vedran Škoro i Predrag Ćurković u Apostrofu posvećenom predizbornoj kampanji ugostili su dvije predstavnice i 25 predstavnika političkih partija. U šest od osam emisija, žena nije bila gošća. Emisija nema niti jednu voditeljicu.
Ove emisije objavljene su na YouTube kanalu i portalu televizijskih stanica. Već su emitovane na televiziji, a podijeljene su i u mreži najmasovnijeg društvenog komuniciranja pa se mogu okarakterisati kao najreprezentativnije.
Ako političke stranke češće kandiduju muškarce i delegiraju ih u dijaloške emisije, kako prikazati vjerodostojno dimenziju ravnopravnosti žena i muškaraca?
„Teško da televizija može učiniti mnogo na unutarstranačkom parlamentarizmu i povećati vidljivost žena u politici ako ona nije interes stranaka. No, ono što može je postavljati pitanja, između ostalog i o tome zašto stranke delegiraju muškarce. Ono što nam nedostaje je i tematiziranje ovog pitanja kroz medije. Dakle, ono što TV može je ukazati na trend nevidljivosti žena u politici i postaviti pitanje onima koji takav trend nameću. To je, nažalost, maksimum“, tvrdi Lejla Turčilo, profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Uzevši u obzir sliku političke kulture u kojoj muškarci ženama sugerišu šta treba da kažu (Dodik-Cvijanović), odjeljuju žene na posebnu listu učitavajući mačo konstrukciju ženskosti („Lista koja blista“), postavlja se pitanje može li angažman doći u središte priče o unutrašnjoj i vanjskoj politici.
Znači li to da bi žena u političkim emisijama trebalo biti jednako koliko i muškaraca u svakom slučaju i da bi televizije trebalo da se pobrinu da tako i bude? Ne, s obzirom da s ove istorijske distance niko ne može tvrditi da žene vode isključivo emancipatorske politike odnosno da emancipatorske politike vode isključivo žene. U svakom slučaju, boljoj vidljivosti žena u politici ne bi odmoglo kad bi se mediji potrudili da emitovanih političkih debata u kojima govore isključivo žene bude koliko i onih u kojima govore isključivo muškarci.
