Kritika, prozivke, kontrola šta jedete i nosite i fizičko nasilje. Zamislite da ste zarobljeni unutra sa tom osobom dok se svijet bori sa trenutnom zdravstvenom krizom. Usred pandemije korona virusa, ljudi u zemljama širom svijeta, od Malezije do Novog Zelanda, suočavaju se sa pozivima na samoizolaciju kako bi se zaustavilo širenje bolesti. Svi plaćaju cijenu – bilo od gubitka prihoda ili nedostatka socijalnog kontakta. Ali za one koji su već u nesigurnim situacijama u sjenci porodičnog nasilja, samoizolacija bi mogla biti fatalna. Kako se 25.11.2020. godine obilježava Međunarodni dan nasilja nad ženama kada ujedno počinje i kampanja “16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja”, a završava 10. decembra Međunarodnim danom ljudskih prava o ovoj temi govoriće nam Maja Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut.
„Za žrtve i svjedoke nasilja u porodici, uključujući djecu koja su mu izložena, dom možda nije sigurna opcija, a do tada neviđeni stres pandemije mogao bi da proizvede nesigurnost u domovima u kojima nasilje možda ranije nije bilo problem.“ Rekla je Maja. Ona kaže da i drugi faktori mogu doprinijeti poteškoćama u intimnom nasilju partnera – među njima je manje mogućnosti da se pronađe sigurnost ili pomoć. „Prije pandemije, žrtva je mogla da izbjegne nasilnu situaciju ostajući sa članom porodice, odlazeći u sigurnu kuću ili podnoseći zaštitni nalog policiji. Za mnoge takve opcije trenutno nisu lako dostupne.
Majo, možete li na nešto više reći o situacijama u kojima se javlja nasilje u porodici?
Nasilje u porodici pogađa ljude svih starosnih doba, pola, seksualnosti, kulture i nivoa prihoda. To nije problem usmjeren samo na žene, iako je statistički veća vjerovatnoća da će doživjeti nasilje u porodici nego muškarci. Nasilje u porodici može da obuhvati širok raspon prisilnih i kontrolisanih ponašanja i može se dogoditi između intimnih partnera ili članova porodice. To je obrazac koji se ponavlja širom svijeta – posebno u zemljama gdje su socijalne usluge loše ili nepostojeće i gde su stambene situacije duboko nesigurne. Ako su ljudi prisiljeni da se samoizoluju, prijeti im opasnost da budu zarobljeni u zlostavljačkim i prisilnim situacijama, sa manje mogućnosti pristupa vitalnim uslugama. Djeca takođe trpe u tim okolnostima, jer svjedočenje zlostavljanju može da ima jednak uticaj na mentalno zdravlje mladih kao što je i samo zlostavljanje.
“Samoizolacija je važan korak u borbi protiv korona virusa, ali može biti opasna za hiljade djece koja odrastaju u domovima sa zlostavljanjem u porodici”, rekla je Maja Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut.
Koji svi oblici nasilja postoje?
Nasilje u porodici može biti fizičko, seksualno i / ili psihološko. Nasilje utiče na ženino emocionalno, socijalno i psihološko blagostanje što često rezultira simptomima depresije, anksioznosti, post-traumatskog stresnog poremećaja ili čak samoubistvom. Vjerovanja poput „bilo mu je žao poslije“ ili „postoje ljudi kojima je mnogo gori od mene“ su previše česta. Suviše često žene krive sebe. NEMA opravdanja za nasilje u porodici. Zdravi odnosi ne uključuju nasilje ni u kojem obliku. Fizičko zlostavljanje samo je dio sistema ponašanja. Žene mogu doživjeti zlostavljanje i nasilje bez fizičkog povređivanja, na primjer zastrašivanja, izolacije i prisile. Finansijska zloupotreba, na primjer, postepeno preuzimanje kontrole nad bankovnim računima i finansijskim transakcijama. Emocionalno zlostavljanje, na primjer, oduzimanje nezavisnosti, samopouzdanja i samopoštovanja. Ovo pomaže počiniocu da održi snagu i kontrolu u vezi. Verbalno zlostavljanje, na primjer, konstantno je izloženo izjavama koje negativno označavaju osobu. Seksualno zlostavljanje, na primjer, bilo koji oblik prisilne ili neželjene seksualne aktivnosti. Seksualno zlostavljanje je najčešće među ljudima koji se poznaju, uključujući i bračne odnose. Socijalno zlostavljanje, na primjer, izolovanje osobe od provođenja vremena sa porodicom i prijateljima i učestvovanje u društvenim aktivnostima.
Konačno, uzrok porodičnog nasilja je želja za sticanjem moći i kontrole nad drugom osobom.
Koliko je ovih dana učestalo intimno nasilje partnera?
U odnosu na ono što se sada događa, teško je imati ili dobiti brojeve o stopama intimnog nasilja u sredini usred pandemije, iako ćemo to shvatiti kasnije. Ali postoji razlog da vjerujemo da, dok se nalazimo kod kuće, nasilje u odnosima postaje sve češće.
Koje su to faktori koji bi mogli uticati na porast nasilja u porodici u vrijeme pandemije?
Krize poput pandemije i prirodne katastrofe mogu biti praćene poteškoćama u porodičnom nasilju zbog tri razloga.
Prvo, pandemije su obično situacije u kojima život ljudi može izgledati van kontrole. To bi moglo podstaknuti nasilnike da se iskaljuju na svoje žrtve, kako bi povratili određeni vid kontrole nad nekom situacijom. Stoga se već zloupotreba odnosa može pogoršati. To je možda razlog zašto su same ekonomske teškoće povod za veće zloupotrebe odnosa. Drugo, socijalna podrška – od porodice, prijatelja ili drugih saveznika od presudnog je značaja za pomoć žrtvama porodičnog nasilja u izlječenju i izgradnji nade. Pa ipak, mjere zadržavanja, poput uređenja radnog vremena od kuće ili kada se radnici stavljaju na prinudni dopust, povećavaju socijalnu izolaciju. Mnoge žrtve takođe mogu osjećati da više ne mogu da traže utočište kod kuće prijatelja ili rođaka, posebno one sa starijim ili djecom, iz straha da bi svoje porodice mogle izložiti virusu. Treće, koronavirusna kriza će vjerovatno gurnuti svjetsku ekonomiju u recesiju, što će žrtvama još više otežati napuštanje zlostavljačkih odnosa. Ostavljanje nasilnog partnera često uključuje uspostavljanje finansijske nezavisnosti – na primjer, čuvanje tajnog štednog računa kojem nasilnik ne može pristupiti – ali to će biti teže ako žrtve počnu da gube posao. Domaćinstva sa niskim prihodima posebno su ranjiva na takve ekonomske šokove.
Šta mogu drugi da urade ako sumnjaju da je voljena osoba žrtva nasilja u odnosima?
Pazite da komunikacija bude otvorena. Trenutno imamo izgovor, omot. Ljudi ne moraju posebno da pišu o svojoj zabrinutosti zbog nasilja, već samo da pitaju: „Kako ste?“ Dajte ljudima da znaju da, iako se osećaju izolovano i napušteno, oni tamo negdje imaju prijatelje. Zaista, prijatelji i članovi porodice su nedovoljno iskorišten resurs. Zaštitne naredbe su velike, a skloništa su za neke apsolutno neophodna, ali svi imamo prijatelje i porodicu i ta podrška može biti ono što neko dobije nasilnim vezama. Oni bi uglavnom trebali slušati i odupirati se uobičajenom nagonu odnosno potrebi da kažu stvari poput: „Moraš da odeš“ ili „Ja bih otišao da sam na vašem mjestu.“ Samo budite prijatelj i ne osuđujte to šta druga osoba radi. Oni takođe mogu pomoći u izradi plana bezbjednosti tako što će im pomoći da dobiju informacije.
Šta predstavlja sigurnosni/bezbjednosni plan?
To upravo tako znači kao što zvuči: razmišljanje o načinima da budete sigurniji. Ako ćete se svađati, napravite to na mjestu u kući u kome nema oružja. Sakrijte nešto novca ako možete i znate gde su stvari koje bi trebalo da uzmete ako ste u žurbi. Razmislite gdje biste, ako odlazite, krenuli. Možda pozovite prijateljima kojima možete da kažete ili im pošaljite poruku kako biste dobili pomoć ili nazovite policiju. Obavještavanje ljudi o zlostavljanju može takođe biti dio bezbjednosnog plana.
Kako to sve utiče na djecu? Šta bismo trebali znati?
Djeca su takođe posebno podložna zlostavljanju tokom pandemije. Istraživanja pokazuju da je povećani nivo stresa među roditeljima često glavni prediktor fizičkog zlostavljanja i zanemarivanja djece, kaže Maja.
U mnogim domova za djecu dešava se oluja kojom su izložena većem riziku za ove negativne interakcije. „Finansijsko opterećenje sa kojim se mnogi građani suočavaju zbog ostanka bez posla i drugih prekida takođe će stvoriti u mnogim domovima veći rizik od zlostavljanja i zanemarivanja“ kaže psihoterapeutkinja, Maja Zorić. Do povećanja napetosti dolazi jer djeca takođe doživljavaju svoj vlastiti stres i nesigurnost u vezi sa pandemijom. Roditelji u stresu mogu češće da reaguju na zabrinuto ponašanje ili zahtjeve svoje dece agresivno ili nasilno. Svi roditelji bi se trebali usredsrediti na održavanje svog stresa što je moguće niže, poput razgovora ili šetnje i manjim medijskim izlaganjem,. „Sve što smanjuje stres može smanjiti rizik od zlostavljanja i zanemarivanja“, kaže Maja.
Zašto žene ostaju?
Mnogo je razloga zbog kojih žene ostaju u nasilnim vezama. Često još uvijek vole svog partnera i nadaju se da će se stvari promijeniti. Brinu se o dobrobiti svoje djece i uticaju odvojenosti od oca. One su možda izgubile rasuđivanje u vlastitoj sposobnosti donošenja odluka, osjećaju se zbunjeno i nesposobno da odluče kuda dalje. Postoji strah da ne izgube dom i nedostatak finansijske nezavisnosti. Može postojati pritisak da ostanete zajedno od strane porodice, crkve ili prijatelja. Možda su trudne i nadaju se da će to poboljšati stvari.
Nažalost, nasilni odnosi se rijetko mijenjaju, uprkos lažnim obećanjima, a možda čak i vremenima kada zlostavljanja nema. Važno je da održavate kontakt sa ljudima koji vas podržavaju i imate jasan plan bjekstva za hitna ili potencijalna eskalacija u nasilju. Komunicirajte i podijelite ove podatke svojoj djeci i osigurajte da se svi ključni dokumenti nalaze na jednom, lako dostupnom mjestu.
Postoje usluge koje vam mogu pomoći da odlučite šta je najbolje za vas i vašu porodicu. Niste sami, niste krivi, ne stidite se tražiti pomoć.
Šta biste preporučili osobama koje su se osjetile nesigurnim?
Ako osjetite da se napetost u vašem domu pogoršava sa onima sa kojima živite, osjećate prijetnju ili osjećate da vam mogu nauditi, tokom izolacije postoje mjesta gde možete dobiti pomoć za to vrijeme. Možete dobiti savjet o upravljanju situacijom ili napuštanju te situacije.
Postoje li druge stvari koje biste voljeli da ljudi znaju?
Preporučujem svima koji odlaze da razmisle o tome kako to pažljivo učiniti. Telefonske linije su i dalje otvorene i uključuju linije za tekstualne poruke za one koji ne mogu da razgovaraju. „U zavisnosti od situacije u kojoj živi, neki se mogu osjećati anksiozno, pretrpano kod kuće ili izolovano. Oni koji su u riziku od porodičnog nasilja biće im još teže da budu zatvoreni na mjestu koje im nije sigurno, posebno bez socijalnog kontakta “, rekla je Maja. Ona je rekla da je važno prepoznati takve prijetnje javno i osigurati da žrtve budu zaštićene. „Svi smo odgovorni za sprečavanje i zaštitu osoba koje su pod rizikom nasilja. Pozivamo sve relevantne institucije da preispitaju svoje poruke i osiguraju da žrtve mogu da se ohrabre i zatraže zaštitu čak i za vrijeme policijskog sata“. BiH ima dvije SOS linije i obje su besplatne i aktivne za pozive. Za savjet šta da radite, pozovite ili 1265 za FBiH ili 1264 za RS da biste dobili prvostepenu psihološku i socijalnu podršku. Da biste prijavili nasilno djelo, pozovite policiju na broj 122.
