Čim zatvorim oči, ja vidim te, a već u sljedećem trenutku osjetim nove nadolazeće stihove koji se nekako sami od sebe nižu pa se zapitam kako je moguće da si mojoj duši tako blizu. Ti si tu iako nisi, sa mnom si, nečujni eho te ipak meni donosi jer znam da te nešto neobjašnjivo krasi.
Pored svega toga, ja osjećam i tvoju daljinu zbog koje moja osjećanja često brinu. Nema još ni godinu kako te znaju, a bila bi spremna za tebe da poginu i progutaju svaku gorčinu.Tebi ova njihova briga možda ništa ne znači, možda te čak ni ne pogađa, ali čim te moje oči u stvarnosti ugledaju, moja osjećanja su mi i draža i slađa.
Ne, ja ne znam u stvari da li je tako. Izgleda samo slutim da nešto tvoje mi je blisko, ali o tome gorko ćutim. Ovo je priča o osjećanjima koja su se otela kontroli i ne umijem više ispravno da ih skrojim, ali ih krivim jer zbog njih i dalje dane brojim. Ovо je njihova priča koju ja samo prenosim i u nepovrat sa sobom odnosim.
Daleko od tebe, daleko od svih, jer ti nimalo ne želiš čuti njih.
Ako ovu priču o njima ikada saznaš, nemoj pokušavati da svoju dušu ublažiš, neka tvoje srce ostane onaj isti nježni kamen.
Nemoj tada da me tražiš, iako će u mojoj duši buktati stari plamen.
