Infuzija je muzički sastav koji čine otac i dva sina. Sviraju rok muziku i dolaze iz Bratunca. Ove godine im se desilo nešto o čemu su odlučili da progovore – na ZET festivalu, na kojem su trebali osvojiti prvo mjesto ukoliko se drži do mišljenja publike – organizatori su im umjesto nagrade za drugo mjesto u iznosu od 500,00 KM uručili kosti. Više o bendu, planovima za budućnost i ovom nesvakidašnjem događaju reći će nam vođa ovog benda, Rajko Ostojić.
ZAMISLI.BA: Kako ste došli na ideju da napravite „porodični“ bend? Mnoga djeca ne dijele strasti svojih roditelja ili se odluče za neku drugu ljubav pa kako ste vi uspjeli pridobiti djecu da zavole muziku i to rok muziku?
R. Ostojić: Mirko i Đorđe su odrasli uz rok muziku. Imali su priliku da čuju i druge muzičke pravce, ali u kući se najviše slušao rok. Nije im puno trebalo da zapamte pjesme koje im se svide. Obojica su uzeli instrumente u devetoj godini i kad sam upoznao njihov talenat, momentalno sam riješio da ih podržim. Kupovao sam instrumente i nerijetko se dešavalo da damo zadnji novac iz kuće da bismo kupili koliko-toliko kvalitetnu opremu. Sve se polako odvijalo kroz igru i zabavu. Kasnije sam shvatio da će biti velika šteta da njihov talenat odleprša u vazduh ako se ne uključim sa njima u ozbiljan rad. Tako je nastala „Infuzija“.
Za ime benda bio je zadužen moj najbolji drug. To je sve tako lijepo krenulo, imali smo podršku rodbine i prijatelja, a NAJVEĆA podrška je bila i biće njihove majke, moje supruge Dobrile. Ona ima najveću ulogu svakodnevnog života članova benda „Infuzija“. Takođe sam znao da je autorski rad neminovan. Dao sam sve od sebe da ih i tu usmjerim.
ZAMISLI.BA: Koliko dugo trajete i da li uspijevate da se uklopite u svakidašnje obaveze (kako se dječaci snalaze, kako se nose sa „popularnošću“)? Koji su najveći problemi sa kojima se „Infuzija“ susreće tokom rada (novac, mjesto održavanja proba, oprema i sl.) i postoje li planovi koje biste željeli sa „Infuzijom“ ostvariti na nekom većom, regionalnom ili globalnom nivou?
R. Ostojić: Infuzija u januaru puni tri godine. Radimo od 2016.godine. U svakidašnje obaveze se uklapamo sa lakoćom, dobro smo organizovani. Mirko i Đorđe ne dozvoljavaju i ne daju priliku da iko negativno komentariše njihovu aktivnost u bendu, školske obaveze shvataju veoma ozbiljno, odlični su đaci.
Popularnost im ne smije poljuljati karakter i humanost. Probe radimo u kući. Svaki put postavljamo opremu i posle probe sve to raspremimo. Za sad nismo imali nikakav ozbiljniji problem i kad se pojavi neki problem, mi to riješimo na najbolji mogući način.
Što se tiče ostvarenja „Infuzije“- ne zanosimo se. Djelovati na prostorima bivše SFRJ je sasvim dovoljno. Možda momci kad porastu budu imali drugačije planove, to ne znam. Planovi su češće neprijatelji nego prijatelji. Ne treba ih puno prostirati. Sve ide samo po sebi, ali željeli bismo izdati album. Imamo dosta pjesama. Treba to vremenom sve snimiti pa izdati i želimo slušati svoje pjesme na gramofonskoj ploči, eto, da imamo album i na vinilu. Mirko i Đorđe imaju ideja bezbroj. Sve to treba samo da pakuju u pjesme. To je čist Rock and Roll, dolazi iz tako mladih umova, nije isprljan ničim pa ni današnjicom.
ZAMISLI.BA: Ove godine smo svjedočili jednom neuobičajenom potezu organizatora ZET festivala na kojem ste i sami učestvovali – postoje li neke skrivene namjere zbog kojih vas neko nije želio vidjeti na prvom mjestu? Da li je pak riječ o rivalu koji igra na prljavo – šta se to tačno izdešavalo, po vašem mišljenju, i šta poručujete učesnicima na narednim ZET festivalima?
R. Ostojić: Da, desila se vrlo neprijatna situacija. Bilo je to takmičenje gdje je publika glasala putem Facebook stranice. Nema potrebe da komentarišemo taj dio priče jer smo ljudski prihvatili završnicu takmičenja. Osvojili smo II mjesto i to je to. U toku takmičenja smo uočili da smo bili blokirani za glasanje, ali manje-više važno. Nije to toliko važno takmičenje da se potežu ta pitanja.
Naša nagrada je trebala da bude između ostalog ček u vrijednosti 500,00 KM da se potroši u prodavnici muzičke opreme „Artist“. Pokušavajući da stupimo sa organizatorima Z.E.T.-a u kontakt, uvidjeli smo da neće da nam se jave. Pozvali smo Artist i zaposleni su nam ljubazno objasnili da nažalost njihova kompanija nema nikakve veze sa tom pričom oko tog famoznog festivala i njihove nagrade. Poslije razgovora sa „Artistom“ sam poslao porukom obavještenje organizatorima „Z.E.T.festa“ na njihovu stranicu da ćemo javno objaviti njihovu prevaru. Tako je i bilo, a odgovor je bila ona njihova objava kojom su htjeli da nas ponize.
U međuvremenu ljudi masovno staju u našu zaštitu. Tako je prvi stao Ninoslav Tiki Dobrijević, a uz njega Tea Jagodić i Vedran Ševčuk. Dobili smo od njih ono što ni jedan festival ne bi mogao da nam da (kao znak podrške dobili smo besplatno snimanje singla u Tikijevom studiju i snimanje spota i fotografija), a pogotovo Z.E.T.fest i bez načina svog ponašanja.
Ima mnogo ljudi koji su riješili da nam se nađu i pomognu. Hvala im svima. Prije par dana smo dobili obavještenje od „Artista“ da su nam od strane „Z.E.T.-a“ uplatili novac. Mi smo ih odbili. Ne treba nam njihova nagrada. Ne radi se o novcu, radi se o tome da nemaju pravo da rade takve stvari, kriti se iza Rok festivala, pričati priče o rokenrolu, a baviti se pohlepom i bezobrazlukom. To baš ne ide. Bilo koji bend da se našao u našoj poziciji, isto bi prošao, samo je pitanje kako bi ko reagovao.
Nemam naročitu poruku učesnicima narednih Z.E.T.festivala. Nek imaju na umu sa kim se u kolo hvataju i da ne očekuju „veću porciju kostiju“ od naše (osmijeh)!
