Završen prvi ciklus obuke stručnjaka iz BiH za rad sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama

|

Intervju

Tokom januara UG “Psiholuminisa” počelo  je sa realizacijom programa edukacije za stručnjake pomažućih djelatnosti javnog i nevladinog sektora sa područja cijele BIH.  Program je svojevrstan nastavak projekta “The War Child: Adressing Secondary Trauma in Prijedor“ a tiče se pitanja sekundarne traumatizacije i transgeneracijskog prenosa predrasuda, međukulturalne i međunacionalne netrpeljivosti na mlade koji u svom iskustvu nisu imali ratna dešavanja. Cilj programa je osposobljavanje stručnjaka u radu sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama.

Predavanjem Edite Pajić, sistemske porodične psihoterapeutkinje, završen je ciklus od ukupno četiri predavanja u sklopu edukacije. Tim povodom razgovarali smo sa Majom Zorić, predsjednicom „Psiholuminisa“.

Edita Pajić je svojim predavanjem završila ciklus predavanja u sklopu edukacije pod okriljem vašeg Udruženja. Da li biste nam mogli malo približiti šta su to novo stručnjaci mogli da čuju?

Edita je bila poslednja u nizu od ukupno četiri planirana predavanja koji su predstavljali teorijski uvod u ono što slijedi a to je edukacija za primjenu priručnika u radu sa sekundarno traumatizovanim mladim osobama. Ona se bavila temom sekundarne traumatizacije mladih kroz prizmu sistemske porodične psihoterapije. Učesnici su se pobliže upoznali sa ovim pristupom koji negdje i najbolje objašnjava šta je to u stvari transgeneracijski prenos traumatskog iskustva kroz generacije. Dalje, osvrnula se i na to koji su  sve rizici porodica u kojima su neki od članova bili učesnici ratnih dešavanja ali i na koji način tretirati psihoterapijski takve porodice i mlade koji njima pripadaju.

Vi ste sigurno pratili predavanje. Koji su se zaključci mogli izvesti kad su rizici po mlade u pitanju a tiču se sekundarne traumatizacije?

Osnova ovog pristupa jeste razlikovati funkcionalne i disfunkcionalne porodice, te funkcionalne i toksične porodične odnose i relacije. Prva generacija, tj učesnici ratnih dešavanja, mogu da budu pod rizikom usvajanja različitih maladaptivnih oblika ponašanja i reagovanja, oblikovanim naravno traumatskim iskustvom. Pored toga, mogu da imaju različit spektar psihijatrijskih oboljenja kao što su PTPS, poremećaj ličnosti, depresivni poremećaj i različite oblike  zavisnosti od kojih je alkoholizam najčešći. Kako oni ne umiju da kao takvi prevazidju svoja traumatska iskustva, velike su šanse da su i njihove roditeljske vještine osiromašene. Mladi u takvom okruženju imaju manje šanse da izrastu u zrele, adaptirane i zdrave ličnosti. Roditeljska uvjerenja često se prenose i na djecu a ako su ta uvjerenja takva da pojedincu štete onda će sigurno ona da štete i djeci.

Podsjećanja radi, koja ste još predavanja imali?

Prije ovog predavanja, imali smo predavanja Vladana Beare, Nadežde Savjak i Tatjane Stefanović Stanojević. Vladan nam je pričao o ratnoj traumi i radu sa traumatizovanim osobama. Nadežda je prenijela svoje znanje i iskustvo uradu sa sekundarnom traumatizacijom, dok je Tatjana iz ugla afektivne vezanosti objasnila šta trauma i sekundarna trauma nosi mladim osobama.

Rekli ste da je ciklus predavanja završen. Možete li nam reći koji je sledeći korak?

Nakon predavanja i teorijskog  upoznavanja sa sekundarnom traumatizacijom, slijedi već dodir sa priručnikom.Kolega Nemanja Runić će se posvetiti statističkom dijelu, upoznavanjem sa testovnim materijalom i njegovim metrijskim karakteristikama. Bitno je znati na koji način i kojim testovima mjeriti promjene a i na koji način iste interpretirati. Nakon toga, učesnici će kroz treninge biti osposobljeni za primjenu metodologije priručnika koja je podijeljena u četiri zasebna modula.

Prije smo vas pitali za utiske učesnika. Sad bismo mogli čuti kakvi su vaši utisci i utisci predavača.

Kolege i ja iz tima, ali i naši predavači koji su i učestvovali u izradi metodologije, smo i više nego iznenadjeni i na kraju neizmjerno srećni kada smo vidjeli da se za program edukacije prijavilo preko 250 stručnjaka iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja. To nam je pokazatelj da su naše kolege prepoznale važnost ove teme, ali i da su spremne da na ovom polju daju svoj doprinos kako bi se posljedice ratne traume ublažile i kako  bi mladi imali veće šanse da prevazidju  to iskustvo.

Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative, koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije, uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj.

Komentari