Odgovor Odjeljenja za privredu i poljoprivredu na odborničko pitanje o ribnjaku Saničani, objavljen na internet stranici grada Prijedora, sadrži sve potrebne informacije iz svih nadležnih subjekata od kojih Gradska uprava ima najmanje ingerencija (prebrojala sam ih deset), a prikupljene su za šest radnih dana (pitanje je postavljeno 25. februara, odgovor datiran 8. marta). Pravovremenost i sveoubuhvatnost školski je primjer transparentnosti, ne samo one na koju zakon obavezuje, nego i one proaktivne, poželjne, gdje nema ni nejasnog ni nedorečenog, te ni potrebe za dodatna pitanja.
Nasuprot ovome je neslavan primjer transparentnosti u kojoj je informativna vrijednost jednaka nuli. Pitanje o „Autotransportu“ je postavljeno 19. maja usmeno, u toku aktuelnog časa, ali je u pisanom obliku odbornik izostavio ime preduzeća. Rok za odgovore na odbornička pitanja je 15 dana. Kabinetu gradonačenika bila su potrebna 22 dana odnosno 16 radnih dana da zamole odbornika da precizira o kojem je akcionarskom društvu riječ. Ni to ne bi bilo sporno, jer u izuzetnim slučajevima, kada je potrebno utvrditi više činjenica ili sačiniti složeniju analizu, rok za odgovore na odbornička pitanja je do 30 dana. Sporno je što je ta zamolba objavljena u rubrici odgovor čime je zadovoljena obaveza formalno, a suštinski je pokazana bahatost koja šteti instituciji gradonačelnika, a ne potpisnicama koje ostaju u njegovoj sjeni.
Aktuelna vlast u Prijedoru (pogrešno je govoriti nova jer je SNSD na vlasti u ovom gradu duže od ikoga u višepartijskom sistemu – od daleke 2000. godine – samo sa različitim udjelom i različitim akterima na vodećoj poziciji) mandat je započela i nastavila insistiranjem na transparentnosti. I od toga ništa važnije u upravljanju javnim resursima ne postoji, ne samo za građane čiji su to resursi, nego i za nosioce vlasti. Kada svaku donesenu odluku izložiš javnosti, dobićeš povratnu informaciju od te iste javnosti i ona će ti biti korektiv za dalji rad. Takav korektiv (od građana, medija i opozicije), a ne opresija, produžava rok trajanja jedne vlasti. Pod jednim veoma bitnim uslovom: da se zdrava, osnovana kritika ne proglašava kritizerstvom ili politikantstvom. I da se ne padne u zamku samodopadljivosti.
Otvaranje prema javnosti umnogome olakšava posao medijima. Mediji na dnevnoj bazi prate aktivnosti institucija vlasti, kao što im je posao da izvještavaju i o anomalijama. Institucije ne treba da zaziru od tog segmenta rada medija dok god rade svoj posao kako treba. Veoma je opasno ako se pokušava kontrolisati javno dostupnu informaciju ili, još opasnije, određivati šta jeste, a šta nije vijest. Nije jedini, ali jeste jedan od najekstremnijih primjera iz ličnog iskustva: 2015. godine tadašanja direktorica prijedorskog vrtića ne samo da je odbila dati izjavu o epidemiji glista, nego je drznula se ubjeđivati me da to nije vijest. Rekla sam joj da je njeno da se oglasi ili ne oglasi, a da će odluku o tome da li je to vijest ili nije donijeti urednik. Nije vrijedilo. Naivno je misliti da možete sakriti informaciju ako se ne oglasite o nečemu iz svoje nadležnosti. O epidemiji su se oglasili nadležni pedijatar, Dom zdravlja Prijedor i Institut za javno zdravstvo Republike Srpske. Odbijanjem da se oglasi vrtić je propustio priliku da kaže svoje. Time je ostavio prostor javnosti da nagađa da li je ustanova uradila sve što treba da uradi u ovakvim situacijama ili možda nije. To ostavljanje prostora za spekulacije je luksuz koji niko u javnom sektoru ne bi smio da si priušti. Direktorica vrtića nije odgovorna za pojavu zaraze, ali jeste za činjenje i za nečinjenje nakon prvog slučaja, potvrđenog ili suspektnog. Lako je i lijepo biti rukovodilac i cvrkutati pred kamerama onda kada sve ide kako treba. Sposobnosti se pokazuju kada dođe do problema.
Utiska sam da je imperativ transparentnosti nametnuo nekadašnji odbornik, a sadašnji predsjednik Skupštine grada Prijedora Mirsad Duratović koji je u prethodnim mandatima izgradio imidž upornog i nezaustavljivog borca za pristup informacijama javnog značaja. Za razliku od Gradske uprave, koja je i ranije imala izgrađene alatke komunikacije s javnošću, Skupština grada tu aktivnost nije bila razvila sistemski nego okazionalno. Stoga je Duratović imao prostora da na samom početku ovog saziva napravi krupne poteze, vrijedne hvale. I tim više vrijedne hvale što su neki od poteza nailazili na znatne otpore. Otvorio je tri nove rubrike na sajtu Skupštine grada: Aktivnosti Skupštine, Direktan prenos i video zapisi i Odbornička pitanja i odgovori. Prvoj bi više odgovarao naziv Aktivnosti predsjednika Skupštine, jer više služi njegovoj promociji nego javnom interesu (i često se podudara s aktivnostima gradonačelnika već objavljenim u rubrici Vijesti – sa, doduše, različitim redoslijedom aktera), dok su druga i treća od iznimnog značaja jer neposredno potvrđuju opredijeljenost ka transparentnosti. Svi ti sadržaji i do sada su po zakonu bili dostupni javnosti, a ne samo odbornicima, kao što to jedanput Duratović pogrešno reče, ali je pristup iziskivao procedure koje zahtjevaju vrijeme (i kojima ni ishod nije izvjestan). Sada to više nije slučaj i ovo su mjesta gdje svaki novinar ima neiscrpan izvor informacija, a svaki građanin mogućnost da prati rad ili nerad svakog izabranog i imenovanog predstavnika – pa čak i vidi kako neki od njih na plenumima spavaju. Bez obzira i na to što su video zapisi na YT kanalu grada UNLISTED, a u početku su bili PUBLIC. Duratović je, dalje, bio uveo i redovne konferencije za medije prije i nakon svake sjednice parlamenta, što je takođe potez vrijedan hvale, ali ta praksa već mjesecima izostaje. Možda je uzrok jedan njegov debakl pred kamerama (kojeg ćemo se dotaći u nekom od narednih tekstova), a možda je odustajanje samo vremenski koincidiralo s tim.
Duratovićeva inicijativa je bila i to da gradonačelnik Dalibor Pavlović i on održe zajedničku konferenciju ni mjesec nakon što su preuzeli dužnosti i poruče da ništa više neće biti skriveno od građana, da će uvesti neke nove prakse i da će pospješiti rad već postojećih servisa komunikacije s građanima koji do tada nisu bili dovoljno u funkciji. Sada, pola godine kasnije, neka se vrate ne izvještaje s te presice i pogledaju šta jesu, a šta, do sada, nisu /u/radili. To zasad ne treba uzeti za zlo, jer kratko je vrijeme i ovih pola godine, a kamoli tih 20-ak dana. Važnije je da postoji dobra volja i ja vjerujem da ona mora početi dovoditi do rezultata, iako sam i u pitanjima upućenim ovim sagovornicima na više različitih pres konferencija ukazivala na rizik i teret prenaglog prebrzog otvaranja, jer su za promjene navika u jednoj golemoj administraciji potrebni i vrijeme i resursi. Poslije tog 20. januara Pavlović i Duratović više nisu imali zajedničkih tematskih presica.
Sagovorniku s početka ovog teksta rekla sam da može u novinare, ako ga ponovo smijene. Sav posao je uradio, ponavljam, iz deset izvora prikupio informacije, i meni je ostalo samo da to posložim u agencijsku vijest. A mogao je, na primjer, odgovoriti jednom rečenicom: da privatne firme nisu u nadležnosti lokalnih zajednica. Odgovor bi bio tačan, transparentnost formalno zadovoljena, rubrika na sajtu Skupštine grada uredno popunjena. Ali tako se ne biva službenik s integritetom, i ličnim i profesionalnim. Na kraju, i političkim.
Što se tiče drugog primjera odgovora, ne vjerujem da bi bio tako sramotan da je pitanje, umjesto odbornika iz opozicionog DNS-a, postavio, evo, na primjer, odbornik Saša Bursać, prvi čovjek prijedorskog SNSD-a, čije je bilo i pitanje i o ribnjaku. Ako se ovdje ne možete oduprijeti vlastitom i pretjerano izraženom revanšizmu, onda bi najbolje bilo da onaj ko je po propisima dužan da daje odgovore na odbornička pitanja ni ne zna kome priprema odgovor. Tako će manje štete nanijeti onim u hijerarhiji iznad sebe.
Ova dva primjera su dvije krajnosti unutar kojih gradska vlast i sve javne institucije grada mogu da se kreću. Bliže sramnom primjeru je još jedna, novoustanovljena praksa: da se u rubrici Odgovori kače linkovi na video zapise sa sjednice na čijem je aktuelanom času pitanje postavljeno. Takođe je i propis ispoštovan i transparentnost formalno zadovoljena, ali je suprotno iskazanoj dobroj volji da se vlast što više otvori ka građanima. Često odbornici prilikom postavljanja pitanja u aktuelnom času naglase da im se obratila grupa građana, neki pojedinac, određeno udruženje, što treba i podsticati i ljude hrabriti da preko svojih izabranih predstavnika rješavaju pitanja u svojim sredinama. Odgovori u pisanoj formi su korisni kako bi se pratilo izvršenje rečenog. Ako je odgovor link na video snimak sjednica, onda glasačima mogu dati odgovore u digitalnom obliku i reći da je odgovor tu negdje u prvih sat i po vremena snimka, pod uslovom da nije bilo pauza.
Na dan pisanja ovog teksta, na stranici Skupštine grada sva odbornička pitanja imaju odgovore, izuzev jednog. Da ironija bude veća, postavio ga je – još 15. marta – Duratović, višegodišnji šampion u traženju odgovora na neodgovorena odbornička pitanja, stalnom podsjećanju na zakonske obaveze i propisane rokove i insistiranju na pravu javnosti da dobije informacije od javnog značaja. Njegova se, međutim, prepoznatljiva posvećenost transparentnosti smanjuje srazmjerno učešću u vlasti.
