Kada je na martovskom zasjedanju odbornik Ranko Smiljanić prilikom diskusije o izmjenama regulacionog plana za rudnik Omarska predložio zaključak da grad s Vladom Republike Srpske nađe načina kako povećati prihode lokalnoj zajednici /pa i republičkom budžetu/ od eksploatacije željezne rude u Prijedoru, najveći odbornički klub zatražio je pauzu. Po povratku u salu, o ovom Smiljanićevom prijedlogu se nisu izjašnjavali, jednoglasno su odbili regulacioni plan za Omarsku, a usvojili su, takođe jednoglasno, prijedlog da se održi posebna sjednica o rudarstvu. Iako inicirana prvobitno zbog Omarske, Smiljanić je ukazao na potrebu da se govori i o najavama istraživanja uglja na području Bukove kose.
„Nemojte da za godinu ili dvije neko dođe ovdje i donese regulacioni plan na usvajanje, a već se iskopava ugalj. Mi nemamo prava da ne reagujemo na potencijalno otvaranje rudnika uglja na području grada Prijedora“, poručio je tada ovaj odbornik. Nepuna dva mjeseca kasnije javnost će saznati da i u Bistrici isti investitor, „Drvo eksport“ iz Teslića, namjerava kopati ugalj, čemu se dio mještana takođe protivi.
Pretposljednjeg dana juna Skupština grada Prijedora održala je tu posebnu sjednicu. Dokument koji su pripremili Rudarski fakultet i Rudarski institut ujedno je bio i jedini materijal. Insistira na primjeni i poštovanju četiri, za ovu oblast najvažnija zakona: o geološkim istraživanjima, o rudarstvu, o zaštiti životne sredine i o koncesijama. Predstavnici nezadovoljnih mještana Bistrice i Bukove kose imali su priliku prisustvovati i obratiti se plenumu. Skupština je jednoglasno usvojila zaključke, a ovdje izdvajamo nekoliko obraćanja, hronološkim redom.
Slavica Popović, odbornica: Razumijem i u potpunosti podržavam stanovništvo Bistrice. Ni po koju cijenu ne treba dozvoliti devastaciju tako lijepog mjesta. Manite se vi više rudarenja! Manite i Bukove kose, Palančišta i svega! Postoje i drugi načini zarade. Ne može se ući i otkupljivati zemlja, nekome obećavati etno selo i mogućnost, ovaj, razvoja te privrede i ući na ovako jedan drzak i bezobrazan način i tražiti od mještana da ostanu mirni, da dozvole ponovno, znači, kopanje na svom kućnom pragu. Trebate vi živjeti i vidjeti. Nije Prijedor pošteđen. Mi smo sad trenutno, nama rudnik je, mi ne možemo ni sahraniti u groblju na miru svoje pokojnike od te silne buke, od prljavštine, da pogledate našu crkvu, koja je u neposrednoj blizini rudnika, da vidite analize vode, da vidite onečišćenje zraka o čemu je kolega govorio, predstavnik, ovaj, mjesne zajednice. To je sve tačno. To je sve tačno. Ne trebaju nama na poklon nikakvi, ovaj, inhalatori. Mi njih ne bi trebali da živimo u zdravoj sredini. I sad, ovaj, za očekivati je, razumijete, ja kažem, i veću i veću pobunu. I veću pobunu. Ne treba dozvoliti, dosta je više, i rudarenja i devastiranja zemljišta. Postoje drugi načini da se dođe do izvora prihoda. Ono što mi tražimo je jednostavno: dajte nam da živimo u zdravoj sredini, da u zdravoj sredini ostaju ljudi. Puna su nam usta nataliteta, puna su nam usta demografske politike napredne, a mi sve radimo protiv toga. Ko će živjeti u takvim sredinama? Ljudi se isele, odoše u Banjaluku, u najmanjem slučaju Prijedor, ili odoše vani. Ko će ostati gore? Evo, ova ambulanta u Bistrici je pred gašenjem. Ne radi. Za najstariju populaciju. Uništava se ono što ima postojeće. Zar treba tim ljudima koji su ušli, tim mašinama bez ikakvih oznaka, dozvoliti da na tvom kućnom pragu se ponaša kako hoće? (Igor Kneginjić: Koleginice, ja se izvinjavam, samo vrijeme, ako može.) Pa, evo, završiću ja. Ovo je žalosno na neki način što smo i mi učestvovali i dozvolili da se ovo radi na teritoriji našeg grada. Puna podrška stanovnicima.
Mladen Kulundžija, odbornik: Svako treba da poštuje zakon. Trenutno ovo što se dešava gore u Gradini nije sve u skladu sa zakonskim regulativama. I, evo, ja vjerujem da će jedan od zaključaka isto biti da se pozove inspektorat Republike Srpske i da se sve to fino provjeri. Nama će svakako gore, kao što nije sada po regulacionom planu, ostati odlagališta. Ja bih volio, ko nije, ovaj, prošao gore, da se ovih dana provoza do Gradine da vidite da smo mi prosto od jedne ravnice, od jednog prirodnog toka Gomjenice i svega, sad bukvalno došli s dvije strane, samo fali da se pokrije, pa da imamo tunel iz Omarske do Gradine.
Saša Bursać, odbornik: Ono što je još jedan ogroman problem, što se tiče Ljubije, mi treba svaki dan kroz Prijedor da istrpimo ono što nam se već dešava sa Kamengradom, a to je da nam prođe stotine kamiona kroz grad, znači Kamengrad nije stao. On još uvijek ide iz Sanskog Mosta preko Prijedora. Kad dodate tome još Ljubiju, koja će, nažalost, po svemu sudeći, krenuti drumskim saobraćajem, mi ćemo tu imati još ogroman problem. Ako nam se desi i Bukova kosa, imaćemo problem i odozgo, s te strane, znači, imaćemo problem iz pravca Sanskog Mosta, ustvari, već ga imamo, imaćemo ga iz Ljubije. Ako ga budemo imali i iz pravca Dubice, iz Bistrice, odozgo iz Banjaluke, i sve zajedno ide prema Banjaluci, drama, saobraćajna drama u Prijedoru već traje, znači, al’ će itekako da traje ako to sve dođe na neki način, ovaj, da se radi u isto vrijeme. Mislim da, mislim da je krajnje vrijeme da povedemo, prije svega, računa o zdravlju, da mislimo o svom ličnom zdravlju.
Zlatko Ritan, odbornik: Mislim da je ovu sjednicu trebalo početi na lokalitetu parkinga Kamengrad zajedno sa predsjednikom savjeta mjesne zajednice Bistrica i da kaže da to sve želi u svojoj Bistrici. Ja sam 1. maja išao gore na, ovaj, da proslavim taj praznik, i vjerujte mi da mi je došlo da plačem. To danas izgleda kao Mjesec, sa hiljadama kamiona, kuće su prekrivene prašinom, po 15-20 centimetara i, iskreno, mislim da to ne želimo nikome. Kolika je koncesiona naknada da građani Bistrice kažu da će sami isplatiti prema gradu Prijedoru? Ja vjerujem da su turistički kapaciteti, lovni kapaciteti i drugi puno veći u odnosu na kapacitete ove koje dobijamo danas. Prijedor nije od juče rudarska zona. Mi ćemo se sada vratiti, evo, vratićemo se u centar grada. Ovdje imamo pet-šest odbornika sa regije Urija, Čirkin polja, Orlovače, gdje imamo kop gline koji nikad nije revitalizovan, koji nam je danas skladište pacova, miševa, lisica i svega drugog i nikad nije doveden u stanje u koje treba, već molimo boga da se otvori neka firma da naspe taj dio zemljišta, u centru Prijedora, a šta ćemo očekivati da će se desiti onda u Bistrici. Evo, imamo Omarsku i ostale koji nikad ništa nije otvoreno, nikad se nije doveo nijedan od kopova u stanje na kom bi se moglo nastaviti živjeti. Mislim da Prijedor stratešku odluku treba da donese u kom pravcu treba da idemo. Ja iskreno nadam se da to nije ovakav način rudarenja. I, na kraju krajeva, kolika je to ekonomska, ekonomski doprinos otvaranja ova dva rudnika? Ako je to 95.000 tona, ovu naknadu, ljudi, ja se bojim da je to između sto i 200 hiljada maraka. Oni će više asfalta uništiti, ovaj, nego što će platiti koncesionu naknadu. ‘Aj'mo ograditi to područje koje su u Bistrici otvorili i napraviti komercijalno lovište. Ja vam garantujem da ćemo u toj zoni imati veće prihode nego što imamo od toga. Puna podrška građanima Bistrice, a pogotovo Bukove kose zato što se i ja osjećam pripadnik tog dijela Kozare i nadam se da se nikad neće otvoriti rudnici na tim dijelovima.
Žarko Kovačević, zamjenik gradonačelnika: Ja ovdje sad moram još jednu stvar reći da, da nisam stvarno opterećen političkim i ne nastupam kao stranački vojnik, onako kako ste vi rekli, nego ću pokušati biti u funkciji istine i u funkciji struke koju sad ja, nažalost, moram braniti od politike. Iskreno rečeno, loptica je prebačena Gradskoj upravi i ovoj Skupštini grada od strane Ministarstva. Ja mislim da resorni ministar mora preuzeti odgovornost odnosno svako ko je vlast mora preuzeti odgovornost. Vlast podrazumijeva odgovornost donošenja odluka koje se možda nekad neće svidjeti svima, ali imajte u vidu da je rudno blago definisano zakonom kao blago opšteg dobra, znači u vlasništvu Republike odnosno vlasništvo svih građana. /…/ Bilo je prijedloga da se mijenjaju zakoni. Ja mislim da ne trebamo tražiti promjenu zakona. Mislim da trebamo tražiti da se zakoni, prije svega, poštuju. /…/ Mislim da je ovo zakonsko rješenje odlično, ali se ovo zakonsko rješenje ne poštuje. A znate li otkad se ne poštuje? Otkako je Mital došao u Prijedor. Ako će naš zaključak biti, a ja bih volio da bude, da tražimo da se poštuju svi zakoni, propisi, pravila, pravilnici. To će, moram reći ovdje javno, pa neka shvati ko kako hoće, značiti zatvaranje rudnika Omarska istog momenta. Znači, dugo vremena oni rade mimo svih pravila, mimo svih zakona, da ne nabrajam sad šta sve gore nema, a trebalo bi biti. /…/ Šta se dešava u međuvremenu? Dešava se to da svi drugi vide to i onda se isto tako i ponašaju. I nije meni najveći problem neka firma iz Teslića. Najveći problem su firme iz Prijedora. /…/ Sve političke strukture od 2003. do danas učestvuju u tome i to nije nikakva tajna. /…/ Ovdje struka mora pobijediti politiku, koliko god to nekom teško palo. Kad struka pobijedi politiku, onda ćemo vidjeti da li neku oblast možemo i kako unapređivati. Ovako, ovo je sve čista improvizacija, radi se šta ko hoće, šta ko želi. Imamo neuređenu oblast koja nam ne donosi dovoljno velike prihode, a mogla bi. /…/ Šta se dešavalo zadnjih 20 godine, imam podatke, al’ ne mogu sad sve čitati. Pa, vidjećete, kad objavim to jednog dana, da je koncesija plaćana nekad po dvije marke godišnje. Pa, šta se radilo ovdje 20 godina? Radilo se svašta. /…/ Podilaziti sad ljudima, svaka čast njima, al’ nemojte im podilaziti, nema potrebe nikakve. Kud će hiljade kamiona? Kakve hiljade? Kud će teći rijeka Sana? Ispod sanskog mosta. Ako me razumijete.
Saša Bursać, odbornik: Replika mom drugu Žari Kovačeviću. Žare, ja… Ustvari, nije replika, nek’ bude replika konstatacija. Iz Žarine priče, znači, nekog ko je rudarski inženjer, il’ magistar (Žare, šta si? … Magistar.), ja sam shvatio da mi polako postajemo kao oni Crnci u Africi koji kopaju rudnik, vade zlato i bisere, to zlato i bisere nosa neko drugi, a oni dobiju koru kru'a i po’ litra vode i kopaju i sutradan. I to im je to. Je l’ to tako dođe, Žare?
Zlatko Ritan, odbornik: Replika. I Gomjenica je tekla ispod gomjeničkog mosta, pa su izmjestili gomjenički most.
Milenko Vujković, odbornik: Niko ne želi zagađenu vodu, raseljeno stanovništvo i prazne škole. S ovom zadnjom rečenicom mislim da sam sve rekao.
Biljana Knežević, odbornica: Slušajući sve diskusije, čula sam da su ovdje ljudi koji umnogome kritikuju što rade strukture vlasti koju oni predstavljaju. /…/ Slušajući sva izlaganja mojih prethodnika, razumjela sam da su oni predstavnici neke političke partije, a da su na republičkom nivou odnosno u Ministarstvu, Vladi Republike Srpske, predsjednik Republike Srpske ljudi iz Zimbabvea s kojim oni nemaju apsolutno nikakav kontakt ni komunikaciju. /…/ Ono što je žalosno jeste da se ovdje na neki način, nekim patetisanjem pokušava izbjeći stvarni problem koji je sad trenutan, koji je vrlo izvjestan i realan, a to je činjenica da se na ova dva lokaliteta ne poštuju zakoni. /…/ U ove zaključke /…/ tražićemo da se uvrsti i onaj kojim se povlači saglasnost koja je data Ministarstvu za dalje radnje na lokalitetu Bukova kosa. Pa, ako smo svi tako fini i dobri k'o što smo ovdje govorili, onda ćemo to u paketu izglasati. /…/ da se na lokalitetu Bistrica obustave svi radovi, oni su i ovako i onako nezakoniti, ali da se obustave svi radovi dok potencijalni investitor ne pribavi sve potrebne dokumente. /…/ Dok ne bude ispoštovano, mi imamo problem, pa će neka vlast sljedeća, jer će ovdje sjediti neko poslije nas, pričati kako smo mi sjedili ovdje i dozvolili da se napravi havarija u Bistrici i na Bukovoj kosi, k'o što mi sad pričamo o Mitalu, a vrijeme je isto resurs koji ne može da se vrati.
Jusuf Arifagić, odbornik: Ja sam sigurno protivnik otvaranja bilo kakvih novih rudnika iz jednog prostog razloga što smo već više puta naglasili da rudarenje je jedna prolazna kategorija. Ona traje 20, 30, 50 godina, rudnici se zatvore, kapitalista pokupi kapital, a nama ostane devastirano poljoprivredno zemljište, devastirana šumska bogatstva. Rekultivacija takvih prostora su vrlo skupi i zahtjevni projekti. U našim uslovima to se obično neće desiti. Grad Prijedor kao jedna od šest najvećih poljoprivrednih opština u BiH, koja raspolaže sa preko 50 hiljada hektara poljoprivrednog zemljišta, a mi danas obrađujemo možda nekih deset do 15 posto, sigurno od svog poljoprivrednog zemljišta može polučiti daleko veće i bolje benefite u ekonomskom smislu. /…/ Zašto ići i potencirati na nečemu što se danas zove prljava tehnologija? /…/ Siguran sam da stanovnicima Omarske danas uz rudnik nije lijepo odgajati svoju djecu. Isto tako očekujem i staću sigurno uz svoje kolege u Bistrici, Palančištu i bilo kom dijelu grada Prijedora.
Šta nije donijela posebna sjednica o rudarstvu?
Iako je Skupština grada obavezala stručnu službu gradonačelnika da pripremi tematsku sjednicu o rudarstvu, ni u predviđenom roku od 60 dana ni za dodatnih 30 dana nijedan dokument nije pripremila Gradska uprava /a privredom, finansijama, zaštitom životne sredine, prostornim uređenjem i poljoprivrednim zemljištem bavi se pet odjeljenja/. U 90 dana Gradska uprava ni Skupština grada nisu pribavile nijedan dokument od Vlade Republike Srpske /ministarstava s manje ili više nadležnosti u ovoj oblasti je i više nego gradskih odjeljenja/, a ni obezbijedile prisustvo/obraćanje predstavnika Vlade. Više smo o temi, posebno o koncesijama /zbog prihoda je, podsjetimo, ova sjednica i inicirana/, saznali iz diskusija i poslaničkih pitanja narodnog poslanika Mirsada Duratovića na sjednicama Narodne skupštine Republike Srpske. Redovnim.
