Stipendije za učenike i studente koje se isplaćuju iz budžeta grada Prijedora dobile su pažnju javnosti zbog greške službenika u administraciji. Nezasluženu, u tolikom obimu. Pogrešno usmjerenu, iz više razloga. Uravnilovka koja ovim javnim davanjima vlada već drugu godinu i, moguće, prijeti da se uvriježi kao pravilo, ponovo je ostala izvan fokusa javnog mnijenja. A njome se obesmišljava institucija konkursa i ukida kompetitivnost.
Da podsjetimo, konkurs za stipendije za školsku i akademsku 2021/2022. raspisan je 5. novembra prošle godine. U njemu je pisalo da će za deficitarna zanimanja i za odlikaše u srednjim školama biti dodijeljeno po 45 stipendija, a za deficitarna zanimanja na akademskom nivou i za uspjeh na prvom ciklusu studija po 55, dok će stipendije prema socijalnom statusu ostvariti svi koji ispunjavaju uslove, bez obzira na broj prijavljenih. A onda je 8. decembra Grad objavio da su odobrene stipendije svim učenicima i studentima koji su se prijavili na konkurs. I drugu godinu zaredom obmanuo studente
koji se nisu prijavili jer nisu ispunjavali uslove, a prvi put i učenike srednjih škola kojima su do ove godine stipendije bile dijeljene u skladu s propisanim kriterijumima.
O pravnim vratolomijama kojima je uravnilovka omogućena i prošle i ove godine nešto kasnije, a ovdje najprije pitanje kako se u pretpostavljenom najnaprednijem sloju,društva sa +120 KM kupuje tišina i, obratno, kako se sa -120 KM /n.b. tuđih/ dolazi do društvenog bunta. I do statusa „proganjanih“. Iz prepiske Odjeljenja za finansije sa korisnicima stipendija vidljivo je da je jedna mjesečna stipendija viška isplaćena 14. decembra prošle godine. Informacija o tome nije tražila put ni ka medijima niti ka opoziciji niti ka društvenim mrežama. Ili, ako i jeste, nije naišla na plodno tlo, nije se primila niti širila.
Ugovori za stipendije za novu školsku i akademsku godinu potpisani su polovinom februara i prilikom prve isplate odjednom je dat iznos za tri mjeseca onima koji nisu imali stipendiju u prethodnoj godini, a za dva mjeseca onima koji jesu – te tako gradska kasa nadoknađuje manjak nastao pogrešnom isplatom jedne stipendije /a ujedno i krši novi ugovor kojim se obavezala na broj mjesečnih stipendija/. Ono što ne može nadoknaditi na taj način jeste stipendija isplaćena bivšim korisnicima koji to pravo nisu ostvarili i u ovoj godini. Odjeljenje za finansije šalje čvrstom poštom dopise na adrese 92 ranijih stipendista i traži povrat novca.
S jedne strane, sramno je ne vratiti novac koji je greškom uplaćen, odmah tada kad je uplaćen. Jer ako ne znaš otkud taj višak, možeš pitati. Isto kao što pitaš i kad se pokaže manjak. Još je sramnije praviti od sebe žrtvu, a da ni na koji način nisi oštećen. I galamiti na druge kad se pokaže da si postupio suprotno od časnog i poštenog. Najsramnije je podržavati ovakav pristup, ma kojim argumentima: mali student naspram velike vlasti, niska primanja naspram miliona u budžetu grada, greška službenika znači da višak pripada korisniku, predizborna kampanja…
S druge strane, javni sektor se ponovo pokazao nedorastao kriznom komuniciranju. I poistovijetio ga s najpogubnijim mogućim stavom: ćutimo, a AKO se sazna, onda ćemo vidjeti šta ćemo. Javnost je informacije o ovom slučaju dobila 1. aprila putem jednog portala i 5. aprila putem jedne televizije. A onda je za 6. aprila, rano ujutro, sazvana pres konferencija na kojoj je, post festum, informacije iznijela načelnica Odjeljenja za finansije. Prekasno. Sa najmanje 15 dana zakašnjenja. Da li je neko unutar Gradske uprave naivno procijenio da dopis neće doći do javnosti? I da neće biti sumnjivo što iz Grada o tome ne bi ni riječi? Ili se, što bi bilo još neodgovornije, ovo pitanje nije ni razmatralo? A rješenje je vrlo jednostavno: prije slanja dopisa bivšim stipendistima /ili u bilo kojoj sličnoj situaciji za koju se s velikom izvjesnošću da pretpostaviti da će izazvati interes javnosti/, sazvati pres konferenciju, objasniti detaljno šta se desilo, pozvati korisnike i javno da novac vrate, zahvaliti se onima koji su to već učinili, obavijestiti one koji nastavljaju primati stipendije da će im u novom ugovornom periodu biti isplaćena jedna stipendija manje, onima koji su već vratili reći da će dobiti svih deset iz novog ugovora, svima se izviniti zbog neprijatnosti. Proaktivan pristup se 1) više cijeni, 2) daje na ozbiljnosti i 3) onemogućava pitanja zašto se ćuti i pokušava li se nešto sakriti. Reaktivan čini suprotno. I, kao ni demant, nikada nema domet kakav je imala prva informacija.
Do ove situacije, kao, vjerujem, i u mnogim drugim primjerima, dovela nas je dominacija stihije nad sistemom, donošenje ad hoc odluka, kako kad kome odgovara. Stoga, ovdje još malo hronologije. U posljednje dvije godine u više navrata vršene su izmjene i dopune pravila o stipendiranju /Službeni glasnik grada Prijedora broj: 1/21, 18/21, 19/21 i 9/20/. Najjednostavnija i najsimpatičnija je ova iz 1/21: staviš van snage postojeći pravilnik o stipendiranju, a ne doneseš novi. I šta onda? Radiš šta hoćeš. Dodijeliš stipendije svima. I hvališ se time.
Porazna je lakoća kojom se vlast hvali da je podijelila rekordan broj stipendija. Praćena izjavama zvaničnika da su ponosni što su stipendije dobili svi koji su se prijavili. Umjesto ponosa, trebalo bi da se stide. Opasnih poruka koje šalju mladim ljudima: da je svejedno školuju li se za biro ili za deficitarna zanimanja, da je svejedno hoće li stipendijom pomoći porodični budžet ili će, kako neki roditelji kažu, za te pare kupovati šminku, i, ponajgore od svega, da je svejedno jesu li jediničari ili petičari.
U odnosu na ranije pravilnike, ukinut je uslov da kandidat na dan prijave na konkurs za stipendiju mora imati prebivalište u Prijedoru u trajanju dužem od četiri godine. Sada je dovoljno da ima prebivalište od juče, što znači da grad Prijedor stipendira i kandidate iz drugih lokalnih zajednica. Da li je prilikom ove izmjene provjeren reciprocitet – da li studenti i đaci iz našeg grada imaju stipendije iz budžeta drugih lokalnih zajednica? Ili je ovo rađeno da stipendije dobiju nečiji rođaci koji nisu /bili/ iz Prijedora?
Važeći pravilnik donesen je u periodu kada grad nije imao izabranog gradonačelnika, u drugoj polovinom oktobra 2021. godine, kada je donesena i dosjetljiva izmjena tog pravilnika koja, ustvari, pruža neograničene mogućnosti zloupotrebe: „U izuzetnim slučajevima Gradonačelnik može odobriti stipendiju učenicima i studentima i mimo kriterijuma iz ovog Pravilnika, o čemu donosi poseban akt“.
Na ovo se pravo gradonačelnika pozvalo i Odjeljenje za društvene djelatnosti odgovarajući na pitanje odbornika u Skupštini grada Prijedora na osnovu čega je dodijeljena stipendija svima koji su konkurisali, dok je na pitanje novinara lokalnog portala da se objave imena svih stipendista, što je i bila praksa do unazad dvije godine, odgovor bio da nema potrebe jer su stipendije dobili svi.
Ne znamo ko su svi. A ne znamo ni razlog zašto se ne objavi spisak, bez obzira na to što su dobili svi. Ako se ne objavi, otvara se polje za sumnju da se neko sa spiska hoće sakriti. Javni je novac, javni je konkurs, javni su pravilnici. Samo je spisak korisnika, zasad, nedostupan javnosti, a da za to nema opravdanja.
Dalje, Grad je 20. januara raspisao prvi javni konkurs i za dodjelu stipendija perspektivnim sportistima do navršenih 18 godina, gdje se ograničenje u pogledu godina života ne odnosi na sportiste sa invaliditetom i potencijalne olimpijske kandidate. Njime je bilo predviđeno 30 stipendija od po hiljadu KM. Rezultati su objavljeni 15. marta, sa imenima 27 kandidata koji su ispunili uslove i bez imena preostalih devetero prijavljenih koji nisu, što takođe ne ide u prilog transparentnosti. Sve ovo skupa ne liči na uređen sistem i u takvom utisku treba tražiti razlog zašto studenti, a i njihovi roditelji, nisu reagovali u decembru na stipendiju viška. Većina je mislila da je to opet neka nova
odluka vlasti, a manjina je spremna da gubi obraz. I da od toga još pravi i buku.
Za kraj, brojke. Stipendije su 2012. godine povećane sa 60 na 70 KM za đake i sa 100 na 120 KM za studente, koliko iznose i danas. Poređenja radi, stavka za stipendije te 2012. godine iznosila je 300.000 KM od ukupnog budžeta opštine od 33.978.130 KM. U ovoj godini to je 800.000 KM od 61.099.498 KM. Sadašnji gradonačelnik, iako nije odgovoran za gimnastiku s pravilnicima, podlegao je favorizovanju neselektivne podjele stipendija. Kao pravnik po vokaciji, zna da su po njega štetne odredbe poput citirane da sam sebi daje prava da zahvata iz budžeta i mimo utvrđenih kriterijuma. Na prvi pogled to je svemoć, a u stvarnosti je nemoć da se izađe u susret svima, što neizostavno nosi teret objašnjavanja – građanima, a zašto ne reći i glasačima, kako neko jeste izuzetak, a neko nije. Ima Slobodan Javor, međutim, priliku da štetne odluke poništi, da se ubuduće drži propisanih kriterijuma, a da uveća iznose stipednija i da ih gradira, s akcentom na socijalni momenat /gdje stipendija može presuditi da li će neko studirati ili ne.
U suprotnom, češće će slušati izjave poput ove od prije neki dan iz Drvara.
Novinarka: Ništa, predstavićeš nam se, ime i prezime, kažeš, ono, da l’ ti znači to što ćeš dobiti 100 maraka, na šta ćeš ih potrošiti.
Učenik: Ja sam Nikola Matić. Srednja škola Drvar, to se već zna. Pa značiće, nešto malo. Možda moći ću, kad upišem nešto, jesti dva-tri dana meso, pa ću onda tek preći na suhi kruh. Al’ svaka pomoć je dobrodošla, naravno.
