Predsjednici, premijeri, ministri, njihovi zamjenici i savjetnici te rukovodioci brojnih državnih institucija mogu primate platu godinu dana nakon okončanja mandata. To su prava određena zakonima koje su sami sebi napisali i usvojili na kantonalnim entitetskim i državnim nivoima vlast.
Prema podacima koje je prikupio Centar za istraživačko novinarstvo, u proteklih šest godina 476 funkcionera je dobilo najmanje 8.5 miliona maraka, nezarađenih plata, dok je njih 15 ovo pravo koristilo i po dva puta.
S druge strane svjedoci smo sve većoj inflaciji, odnosno porastu cijena svih vrsta potrepština što za obične građane predstavlja izuzetan problem.
Dok funkcioneri uzimaju milione maraka ne radeći ništa, posmatramo običnog građanina kako štrajkuje, bori se za svoja prava, trpi nezadovoljstvo i nepoštovanje, a ne bi trebao jer je svoj rad obavljao, te i dalje obavlja dostojanstveno i pošteno.
Društvo u kojem određene skupine štrajkuju da ostvare prava koja ih slijede zakonom, a druge skupine primaju nezarađene plate i time državu oštećuju za milione kreirajući sami zakone po svojoj mjeri, ni po kojem osnovu ne prikazuje socijalnu jednakost u društvu.
O pravima na nezarađene plate naši funkcioneri ne govore mnogo, zbog toga brojni građani nisu ni upoznati sa ovim pravom koje vješto koriste. A kada govore o jednokratnim i minimalnim novčanim pomoćima koje dijele ponekad i određenim skupinama stanovništva, uglavnom pred izbore, tada se ponašaju kao da taj novac dijele iz svojih kućnih budžeta, a ne onih istih iz kojih su uzeli mnogo više od 8.5 miliona maraka.
Istraživanja iz 2016. godine pokazala su da je na izborima prijavljena jedna politička stranka na svakih 30 hiljada stanovnika u Bosni i Hercegovini. Ova statistika svrstava našu zemlju u sami vrh liste država s najvećim brojem stranaka po broju stanovnika, ne samo u regiji, nego i u Evropi. Ovo su podaci koje je objavio portal Radio Sarajevo.
Poznato je da građani nijednog dijela naše zemlje nisu zadovoljni radom koji “ostvaruju” naše politike niti danas, niti godinama unazad. Mnogi smatraju da zaslužuju minimalne plate, neki da ih ne zaslužuju uopće, a činjenica je da ih ne zaslužuju godinu dana nakon što odstupe sa funkcija. Društvo zaista jeste duboko raslojeno na mali broj prebogatih među kojima je dosta onih koji su na sumnjiv način došli do bogatstva, nerijetko preko leđa radnika i većinu onih koji svakog mjeseca gledaju kako da podmire i najosnovnije životne potrebe.U posljednih nekoliko mjesci svjedočili smo četvrtom po poskupljenju hljeba, dok je cijena mlijeka toliko visoka kao da se svrstava u luksuzne proizvode, a ne proizvode koji su dio osnovnih životnih namirnica.
Mininalna plata u Federaciji Bosne i Hercegovine koja je na snazi od januara 2022. godine iznosi 543KM, dok je u Republici Srpskoj 590KM. Sindikalna potrošačka korpa u Federaciji Bosne i Hercegovine iznosila je u novembru 2.986 konvertibilnih maraka (1.527 eura), podaci su Saveza samostalnih sindikata BiH. Prosječna plata u Federaciji pokrivala je 38,17 posto vrijednosti potrošačke korpe, a minimalna 18,18 posto, prenosi agencija Tanjug, pisanje Nezavisnih novina. Kako se navodi u saopćenju Saveza sindikata, prilikom izrade vrijednosti potrošačke korpe u obzir su uzeti minimalni troškove života četvoročlane porodice koju čine dvije odrasle osobe i dva djeteta, od kojih je jedno u srednjoškolskom, a drugo u uzrastu osnovca.
Navedeni podaci predstavljaju samo mali dio problema koji dokazuje socijalnu nejednakost u našem društvu, a ovakvih primjera je zaista mnogo. Istinomjer je nedavno radio istraživanje o tome koliko su predizbornih obećanja ispunili naši političari u toku svojih mandata. Tako naprimjer, u programu načelnika Općine Stari Grad Sarajevo Ibrahima Hadžibajrića našlo se 13 obećanja, od kojih su u potpunosti nakon dvije godine ispunjena dva, koja su se odnosila na podršku samozapošljavanju mladih i adaptaciju vrtića Bulbul.
Naši političari obećavaju mnogo, naručito kada je riječ o njihovim predizbornim planovima, međutim, kada im se ukaže povjerenje, tada dolazi do brojnih prepreka koja ih sputavaju na njihovom putu rada i angažmana. Mladi ljudi kao goruće problem u našoj zemlji vide politizaciju svega, loš odnos sa vlastima, loš životni standard i apatiju mladih, lošu zdravstvenu zaštitu i kršenje radnih prava, lošu infrastrukturu, nejednakost žena i pretjerana ovisnost o porodici mladih ljudi.
Neki od dodatnih problema su i korupcija, loše obrazovanje jer obraznovni sistem nije usklađen sa potrebama tržišta rada, kao i nezaposlenost. Korupcija je u našoj zemlji uslojena toliko duboko u sve korijene društva da je možemo uočiti i prilikom obavljanja svakodnevnih aktivnosti, a i kada je riječ o dosta ozbiljnim i dugotrajnim životnim pitanjima.
Sve dok postoje već navedeni ali i brojni drugi problemi, niko od zvaničnika ne bi trebao imati pravo da priča o socijalnoj jednakosti u našem društvu jer ono sa čim se običan čovjek ovdje bori, da nije tragično, bilo bi komično.
Tekst je nastao kroz nagradni konkurs “Socijalna (ne)jednakost u Bosni i Hercegovini” a financiran je od strane Civil Rights Defenders.
