Sa psihologom i sistemskim porodićnim psihoterapeutom, Zoricom Railić-Perić ispred Psihološkog savjetovališta „Psiholuminis“ smo razgovorali o odnosu roditelj dijete i ulozi partnerstva u tom odnosu.
Mnogi stručnjaci naglašavaju važnost pokazivanja ljubavi i pažnje djeci od najranijeg uzrasta. Brižnost je značajna za kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj svakog djeteta. Međutim, malo njih naglašava značaj partnerskog odnosa za razvoj istog. Koliko god da ulažemo napor da djecu nešto naučimo, ona ipak najviše uče posmatranjem i imitiranjem. Takvo učenje se zove učenje po modelu. Zbog čega je važna ova činjenica?!
Ako djeca posmatraju roditelje koji se svađaju i koji pokazuju neke oblike fizičkog, emocionalnog i verbalnog nasilja, oni su u potencionalnom riziku da razviju 2 maladaptivna načina reagovanja i ponašanja. S jedne strane, mogu da razviju agresivno ponašanje te u frustrirajućim situacijama reaguju svađom i neposlušnošću, bacaju stvari, razdražljivi su a nerijetko reaguju i fizičkim nasiljem. Druga djeca, pak, koja su osjetljivija, reaguju povlačenjem jer se u nekim situacijama jedan od roditelja na taj način ponaša. Sve ovo može u odrasaloj dobi da se učvrsti jer model po kom su učili pokazuje da konstruktivno rješavanje problema ne postoji. Na emocionalnom nivou, razvijaju bazično nepovjerenje jer njihova sigurna baza u roditeljskom domu je narušena. Ako u kući ne postoji sklad i sigurnost kako onda da vjeruju drugim ljudima i spoljašnjem svijetu.
Takođe, roditeljska svađa i neskladan odnos kod djece izaziva strah i nelagodu. Kako bi prekinuli roditeljsku svađu, djeca razvijaju fizičke simptome koji njihovu pažnju usmjeravaju u liječenje „bolesnog“ djeteta. Na taj način svađa se prekida i na neki period fokus se usmjerava na dijete. Kada dijete uvidi da taj način defokusiranja zadovoljava cilj, simptomi mogu da se učvrste te ono nesvjesno njima „manipuliše“. Dobijamo dijete koje u stvarnosti boli glava i stomak, ima mučninu ili neki drugi fizički simptom.
Šta kao roditelji možemo da učinimo?!
Pored pokazivanja ljubavi i brižnosti prema djetetu od velike važnosti je njegovanje partnerskog odnosa. Kada dijete posmatra srećne roditelje, pune ljubavi i uvažavanja i ono je bezbrižno i lakše će da podiže prag tolerancije na frustraciju. Vjerovaće da je svijet sigurno mjesto. U takvom okruženju dijete je na dobrom putu da razvije siguran model emocionalne vezanosti koje će u budućnosti prenijeti i u partnerski odnos. Dakle, ljubav i uvažavanje među roditeljima je siguran put za razvijanje djetetovog samopouzdanja, samopoštovanja, istraživačkog duha i adekvatnog reagovanja u budućim frustrirajućim i izazovnim situacijama.
Iz tog razloga, svađe je poželjno zaobići. Naučite da je poželjno isključiti međusobno optuživanje i vrijeđanje a pažnju usmjeriti na pronalaženje konstruktivnog rješenja za nastali problem. I dalje pokazujte ljubav, jer ljubavi nikada dosta. Ali ne zaboravite, pokazujte je i svom partneru jer ona se ne dijeli i ne uzima od djeteta već samo umnožava i širi i za sve nas je besplatna.
