Bosna i Hercegovina prva je u Evropi po broju umrlih od bolesti izazvanih zagađenjem vazduha, a druga u svijetu, odmah iza Sjeverne Koreje, podaci su Svjetske zdravstvene organizacije.
Za deset godina koliko pratim razna događanja na području Prijedora, ne znam da li je ikada organizovan neki skup o temi zagađenosti vazduha. U gotovo svim anketama u kojima su stanovnike Prijedora, Republike Srpske, Bosne i Hercegovine, pitali šta im je najvažnije u životu ili kada su pričali o svojim novogodišnjim željama, većina njih je na prvom mjestu navodila zdravlje. Upravo zagađenost vazduha ima velike veze sa zdravljem.
Protekle subote, u podne, Udruženje “Eko akcija” iz Sarajeva u saradnji sa Udruženjem građana “SANUS” iz Prijedora organizovalo je tribinu o zagađenju vazduha. Okupila je devet ljudi. Uključujući domaćine, organizatore i novinare. A u Prijedoru postoje dvije ekološke koalicije, Ekološko društvo “Kozara”, Ekološka stranka koja je na proteklim lokalnim izborima imala čak 10 kandidata, Udruženje građana za pomoć oboljelima od astme, kao i druge nevladine i omladinske organizacije koje se bave ekologijom. Većina njih, izgleda, samo na papiru.
Nije bilo ni mještana Omarske koji se ponekad žale zagađenja koje prouzrokuje eksploatacija željezne rude u svom mjestu, nije bilo stanovnika Hambarina i Ljeskara koji imaju primjedbe na lokalnu deponiju otpada na Kurevu. Nije bilo nikoga od oko 4.000 oboljelih od astme i hronične opstruktivne plućne bolesti, koliko se procjenjuje da ih u Prijedoru živi.
Grad Prijedor je zahvaljujući Programu UN-a za okoliš (UNEP) kroz projekat “Razvoj kapaciteta za integraciju globalnih obaveza o životnoj sredini u državne politike i razvoj procesa donošenja odluka”, dobio stacionarnu stanicu sa opremom za praćenje kvaliteta vazduha. Mjeri koncentraciju sumpor-dioksida, ozona, ugljen-monoksida i azotnih oksida, čestica koje mogu prodrijeti duboko u plućne prolaze, u krvotok, izazivajući niz zdravstvenih problema, uključujući i bolesti srca i druge kardiovaskularne komplikacije.
U 2016. godini u gradu na Sani bilo je 117 dana kada je došlo do prekoračenja njihove granične vrijednosti. Zastrašujući je podatak da je maksimalna satna vrijednost koncentracije većih čestica iznosila 555,6, a maksimalna srednja vrijednost tokom jednog dana 260,7. Poređenja radi, prag uzbune kada se proglašava opasnost od zagađenosti vazduha u Parizu iznosi 50 mikrograma po kubnom metru.
Prijedorčani će se sigurno zapitati kako to kada nema “Celpaka”, ali najveći zagađivači su motorna vozila, od kojih su dvije trećine sa pogonom na dizel, drva i ugalj za grijanje, centralno grijanje na drvnu sječku, paljenje otpada i guma, živice i šiblja. A uticaj zagađenja vazduha lebdećim česticama na zdravlje se ispoljava već na malim koncentracijama – istraživači nisu uspjeli identifikovati prag ispod kog nije moguće uočiti uticaj na zdravlje.
Za razliku od Prijedorčana, Sarajlije i Zeničaci, na primjer, daleko su aktivniji i zainteresovaniji za ovaj problem, istina i pogođeniji. Na društvenim mrežama često dijele alarmantne podatke o zagađenosti vazduha. Vlasti se dovijaju na razne načine ili da problem suzbiju /kao prošlogodišnja akcija par-nepar/ ili da ga zataškaju. Pa mjernu stanicu u Sarajevu stave uz rijeku umjesto, recimo, kod Skenderije. Ali aplikaciju za mjerenje zagađenosti danas ima svaki bolji telefon.
Da nas je bilo više na tribini možda bismo čuli da su peći koje koristimo za zagrijavanje prostorija lošijeg kvaliteta, da je korištenje plina kao goriva za grijanje daleko zdravije, da svaki put kada otvorimo ložište pustimo dio dima da uđe u prostoriju koju koristimo, da prilikom sušenja mesa u ove namirnice koje kasnije konzumiramo uđe dio toksičnih materija koje mogu izazvati najteža oboljenja. Ali nije nas bilo.
