U Bosni i Hercegovini se o seksualnom nasilju vrlo rijetko govori, pri čemu se skoro uvijek misli o silovanim ženama. Međutim, žrtve silovanja su često muškarci, a istraživanja su pokazala da je jedan od šest muškaraca seksualno zlostavljan ili napadnut u djetinjstvu ili odrasloj dobi.
Dvadesetšestogodišnji gay muškarac iz Srednje Bosne, koji je želio ostati anoniman, ispričao je svoje iskustvo o tome kako jed preživio silovanje. Imao je svega 19 godina kada je preživio seksualno nasilja, te mu se kako kaže, to desilo u životnom periodu kada je bio jako usamljen.
Kao gay muškarac koji je odrastao u konzervativnoj sredini, jedini način da stupi u kontakt sa nekim je bio putem različitih aplikacija za upoznavanje.
“Dopisivao sam se sa jednim dečkom, koji nije imao fotografiju, kao ni većina korisnika na ovakvim aplikacijama. Nakon nekog vremena odlučili smo razmijeniti fotografije lica u privatnim porukama i djelovao mi je kao pristojan momak u dvadesetim godinama. Jednu večer smo se dogovorili da se upoznamo. Sjećam se da je bio smog i jako hladno, grad prazan. Te večeri nisam ni slutio šta će mi se dogoditi”, započinje svoju priču muškarac koji je preživio silovanje.
Dok je čekao da se pojavi osoba koju je vidio na fotografijama, iznenada se prema njemu približio nepoznat stariji muškarac. Dok je bio samo nekoliko metara daleko od njega, silovatelj je izvukao nož iz jakne i prišao mu.
“Sledio sam se od straha kada sam osjetio oštricu na leđima. Prva pomisao mi je bila da će me opljačkati i već sam se pripremio da mu dam telefon i novčanik. Međutim, odveo me je do nekih stepenice, ispod kojih se nalazila šupljina. Rekao mi da uđem tu i skinem hlače, što sam i uradio. Svukao mi je donji veš, oborio me na koljena i osjetio sam nevjerovatno oštru bol u anusu”, kazao je dvadesetšestogodišnjak, vidno potresen.
Kaže da je imao osjećaj da je silovanje trajalo vječno, a u stvarnosti je trajalo vrlo kratko. Zbog boli koju je osjećao, nije bio svjestan šta se dešava.
“Silovatelj je odjednom nestao. Ja sam se brzo obukao i krenuo prema kući. Bio sam u šoku, brisao sam suze, kako roditelji nešto ne bi posumnjali. Odrastao sam u konzervativnoj porodici i nije se smjelo ni pod koju cijenu desiti da otkriju da sam gay”, prisjeća se on.
Narednih pet mjeseci su bili najteži period njegovog života, a dani su prolazili sa različitim brigama koje je imao. Razmišljao je o tome da li treba ispričati nekome šta mu se dogodilo i da li treba prijaviti policiji, a najaviše ga je brinulo da li mu je silovatelj pernio neku spolno prenosivu bolest.
“Skupio sam hrabrosti da se testiram na spolno prenosive bolesti, a osobolje je bilo izuzetno profesionalno. Ubrzo sam dobio negativan rezultat – laknulo mi je”, ističe on.
Niste tražili, niste krivi i niste sami
Psihoterapeutica Mirjana Gavrić kaže da je tema seksualnog zlostavljanja muškaraca neopravdano zapostavljena u javnom diskursu, a razlozi su najčešće psihološki pritisak, strah od osude, lična uvjerenja ali i društvena stigma.
“Kada govorimo o seksualnom napadu, važno je da znamo da se to može dogoditi svakome, bez obzira na godine, seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Muškarci i dječaci koji su bili seksualno napadnuti ili zlostavljani mogu imati ista osjećanja i reakcije kao i ostale osobe preživjele seksualni napad. Međutim, oni se mogu suočiti i s nekim dodatnim izazovima zbog društvenih stavova i stereotipa o muškarcima i muškosti”, pojašnjava psihoterapeutica.
Iako ne postoje podaci iz Bosne i Hercegovine, istraživanja u drugim zemljama su otkrila da je najmanje jedan od šest muškaraca doživio seksualno zlostavljanje ili napad, bilo u djetinjstvu ili u odrasloj dobi.
“I ovo je vjerovatno niska procjena, jer ne uključuje beskontaktna iskustva, koja također mogu imati trajne negativne posljedice. Ako ste imali takvo iskustvo ili mislite da biste ga mogli imati, niste sami”, poručuje psihoterapeutica Gavrić.
Ona pojašnjava da se muškarci i dječaci koji su bili žrtve seksualnog zlostavljanja mogu suočiti i sa drugim problemima koji su više jedinstveni za njihovo iskustvo. Neke žrtve osjećaju stid ili sumnju u sebe, vjerujući da su trebali biti dovoljno jako da se bore protiv počinitelja.
“Mnogi muškarci koji su doživjeli erekciju ili ejakulaciju tokom napada mogu biti zbunjeni i pitati se šta to znači. Ovi normalni fiziološki odgovori ni na koji način ne impliciraju da ste željeli, pozivali ili uživali u napadu. Ako vam se nešto desilo ovako, znajte da niste krivi i niste jedini kojim se ovo dogodilo”, pojašnjava psihoterapeutica.
Ona ističe da počinioci često koriste fizičku silu ili emocionalnu prisilu žrtve. Kada se radi o seksualnom zlostavljanju dječaka, silovatelji koriste fiziološke reakcije kako bi očuvali tajnost koristeći fraze poput ‘Znaš da ti se svidjelo’.
“Kada žrtva prođe kroz ovakvo iskustvo to ne znači da će sigurno pretrpjeti značajne dugoročne negativne posljedice. Sve zavisi od različitih faktora, a podrške kroz sistem je itekako važna”, ističe ona.
Kako pružiti podršku silovanim muškarcima i dječacima?
Psihoterapeutica Gavrić kaže da ako vam žrtva otkrije da je preživjela seksualni napad ili zlostavljanje, postoji nekoliko važnih stvari koje možete učiniti.
“Prije svega slušajte. Mnogi ljudi u krizi se osjećaju kao da ih niko ne razumije i da ih ne shvataju ozbiljno. Pokažite im da su važni tako što ćete im posvetiti pažnju. Mnogim preživjelima je teško otkriti napad ili zlostavljanje, posebno ako se boje da im neće povjerovati zbog stereotipa o muškosti”, pojašnjava ona.
Dodaje da je važno izbjegavati pretjerano pozitivne izjave poput ‘Biće bolje’ ili upravljati emocijama uz komentare ‘Trgni se iz toga’.
“Ne pitajte za detalje napada. Čak i ako ste znatiželjni o tome šta se dogodilo i osjećate da to želite u potpunosti razumjeti, izbjegavajte pitati za detalje o tome kako se napad dogodio. Međutim, ako osoba koja je preživjela silovanje odluči podijeliti te detalje s vama, potrudite se da slušate na način podrške i bez osuđivanja”, kaže psihoterapeutica.
Ističe da je potrebno objasniti žrtvama da ono što im se desilo nije njihova krivica. Važno je da znaju da nisu sami, a najvažnije od svega je pružiti adekvatnu pomoć žrtvi koja je preživjela seksualno zlostavljanje ili napad.
Muškarac s početka priče koji je preživio silovanje kaže da više nikada nije koristio aplikacije za upoznavanje. Dodaje da ga je strah biti intiman s dugim muškarcima, jer su traume ostale. Pojašnjava da su mu pojedine društvene mreže mnogo pomogle kako bi se suočio s onim što mu se dogodilo, na kojim je anonimno pisao šta je preživio.
“Ono što je mene tada najviše iznenadilo je to da nisam jedini gay muškarac koji je silovan, mnogi su mi se na društvenim mrežama javili sa sličnim teškim pričama. Ovo jeste traumatično iskustvo, ali moramo se boriti, život ide dalje. Važno je raditi na sebi kako nas taj mračni trenutak ne bi definisao. Najvažnije je istaći da silovatelji koriste to što većina gay muškarci u Bosni i Hercegovini nisu otvoreni sa svojom seksualnošću, te zbog toga računaju da ih niko neće prijaviti”, zaključuje ovaj dvadesetšestogodišnjak.
