Mladi kao taoci velikokladuškog društva

Činjenica je da se naša država još uvijek neuspješno bori s posljedicama svoje konfliktne historije, pri čemu je društvena grupa koja u tim historijskim događajima nije ni učestvovala najviše pogođena, a često i marginalizirana. Riječ je, naravno, o mladima. Oni se suočavaju sa nizom problema za koje su velikim dijelom odgovorne naše državne institucije. Na svim nivoima vlasti, nedostaje programski i strateški pristup podrške poboljšanju položaja mladih u Bosni i Hercegovini. Ništa bolje nego u ostatku BiH nije ni u Velikoj Kladuši, općini koja prema popisu stanovništva iz 2013. godine, ima gotovo najmlađe stanovništvo u državi.

U našem gradu postoji jedna neraskidiva sastavnica, a to je mladi i problemi. Činjenica je da su ne samo zanemareni, nego i marginalizirani, te prepušteni sami sebi i kao takvi podložni kulturnom sadržaju koji im se nameće. Ako se iole organiziraju oko nečeg, primorani su da moljakaju privatne firme za finansiranje, za prostor itd.  U čitavom gradu, ne postoji adekvatan prostor za mlade, mjesto gdje bi se oni okupljali, radili i razvijali. Na pitanje šta je sa Centrom za kulturu, zašto čekamo deset godina na taj prostor, koji bi mogao biti i omladinski, jedini odgovor je da nema sredstava za njegov završetak iako se svake godine troše stotine hiljada konvertibilnih maraka na nepravedno visoke beneficije i komfor općinskih dužnosnika i vijećnika.

„Mladi su naša budućnost“, ,,Na mlađima svijet ostaje“ ili „U mlade treba ulagati“ su dobro poznate fraze, pogotovo u izbornim godinama. Toliko smo se toga naslušali da to graniči sa ironijom. No, kakva je istinska slika mladosti danas? U zajednici gdje vlada politički haos, ekonomska kriza, zamrla privreda te urušene moralne i obrazovne vrijednosti, mladi ne vide budućnost. Prema studiji koju je uradio UNDP, 62% mladih u BiH žele napustiti zemlju bar privremeno – ako im se ukaže prilika (studija se može pronaći na stanici www.undp.ba). Po zadnjem istraživanju jed(i)ne omladinske organizacije u Velikoj Kladuši na uzorku od 1.291 učenika na području naše općine, čak njih 67% nakon završene srednje škole planira odlazak jer ne vide perspektivu u Velikoj Kladuši. Većina mladih vidi alternativu  u odlasku u inostranstvo, trbuhom za kruhom, što je u potpunosti rezultat racionalnog procjenjivanja o postojećim mogućnostima i perspektivama.  Stopa nezaposlenosti među mlađim uzrastima od 16 do 30 godina jeste preko 50%. Stoga ne čudi da žele napustili našu općinu zbog privremenog rada, udaje/ženidbe ili trajnog nastanjivanja u drugoj zemlji. Mnogi od njih su već preuzeli konkretne korake u tom pravcu.

Šta radi lokalna uprava po pitanju toga? Jednostavno, ništa. Niko nema želju niti motiv da vodi brigu o mladima, prioritet su stranački interesi i rješavanje problema koje oni, na lokalnom nivou, ne mogu riješiti. Prava pitanja koje mladi (i njihovi roditelji) trebaju postaviti izabranim predstavnicima jesu:  Zašto Velika Kladuša nema Strategiju prema mladima? Zašto Velika Kladuša nema službenika za mlade? Zašto komsija za mlade pri Općinskom vijeću ne vodi brigu i ne sprovodi zahtjeve mladih? Sve to ukazuje da lokalna vlast nije ozbiljno shvatila socijalne i ekonomske probleme mladih u Velikoj Kladuši i da se ispred  potreba i problema mladih nalazi isključivo briga kako povećati plate i naknade, te kako zaposliti svog istomišljenika, sina, kćerku, rođaka i na taj način osigurati sebi i naredni mandat.

Sistematska (ne)briga o mladima

Iako postoje entitetski zakoni koji obavezuju vlasti da podržavaju mlade usvajajući i primjenjujući strateške dokumente, tek 43% općina u BiH ima jednu takvu strategiju prema mladima. Velika Kladuša je imala Strategiju prema mladima u periodu od 2010-2014, upitno je u kojoj mjeri je implementirana, a već četiri godine nema riječi o novoj. 62% općina ima službenika koji se bavi pitanjima mladih, s tim da oblast „mladi“ u većini slučajeva ne doseže ni 20% njihovog radnog vremena jer se bave i drugim poslovima. Nažalost, Velika Kladuša nema službenika ili službenicu za mlade i to dodatno otežava stvaranje institucionalnog puta za suradnju između lokalne uprave i građana, odnosno mladih Velike Kladuše. Također, 81% općina ima komisiju za mlade u sastavu vijeća/skupštine, ali Komisija za mlade Općinskog vijeća Velika Kladuša kao i  49% ostalih općina komisija za mlade nije funkcionalna. Djelokrug rada Komisije za mlade Općinskog vijeća Velika Kladuša je predlaganje programa kreativnog angažiranja mladih u oblasti kulture, sporta i drugih aktivnosti, organizacija seminara radi edukacije mladih, razmatranje inicijative mladih i predlaganje Općinskom vijeću, praćenje stanja i pojava u životu i radu mladih i predlaganje Općinskom vijeću programe i mjere za djelovanje Općinskog organa uprave i nadležnih službi u ovoj oblasti, briga o ostvarivanju prava djece i mladih itd. Članovi Komisije za mlade Općinskog vijeća, po svemu sudeći, ostat će na svojim funkcijama i narednih nekoliko godina primati naknade za ovaj (ne)posao, te ostaviti rezultat iza sebe koji govori da 67% mladih želi napustiti Veliku Kladušu. Grant za projekte i mlade u 2018. godini  iznosi deset hiljada konvertibilnih maraka. Sredstva iz ovog granta trošila su se uglavnom netransparentno, bez javnog poziva za dodjelu Grant sredstava i služio je često kao produžetak budžetske rezerve, a da mlade osobe ovaj (njihov) novac nisu ni vidjeli. Primjerice, iz ovog granta je prije četiri godine finansiran prijem ambasadora Republike Turske, kao i projekti nevladine organizacije Evropski pokret koji nisu bili usmjereni na rješavanje problema mladih. Navedeni podaci svjedoče da je odnos prema mladima u našoj zajednici zaista na poražavajućem nivou i da se u narednom periodu trebaju poduzeti konkretne aktivnosti za rješavanja navedenih problema sa kojima se mladi u Bosni i Hercegovini suočavaju.

Teorija kaže da je mladost značajan period ljudskog života, ako ne i najvažniji, iz perspektive postavljanja temelja profesionalne karijere. Tokom ovog perioda, mladi formulišu svoje težnje i životne ciljeve, traže i pronalaze svoje uloge i odgovornosti u društvu i kreću ka ekonomskoj nezavisnosti. Ovo takođe znači da je mladost period socijalne i psihološke tranzicije u kojoj su mladi pozvani da donesu važne odluke i izbore koji značajno utiču na tok njihovih života. Kvalitet života mladih u velikoj mjeri zavisi od toga koliko im je uspješna tranzicija od škole do posla. Neuspjeh da se dođe do odgovarajućeg posla nakon škole može imati ozbiljani trajan uticaj na profesionalni kapacitet i vještine mladih diplomaca, kao i na njihove prihode. Strategija za mlade Općine Velika Kladuša  trebala bi da utvrđuje jasno i dugoročno opredjeljenje u stvaranju obrazovnih, socijalnih, kulturnih, materijalnih, političkih i drugih uslova za trajnu dobrobit mladih te njihovo aktivno, potpuno i odgovorno sudjelovanje u društvenoj zajednici. Strategijom za mlade, lokalna uprava jasno i nedvosmisleno pitanja mladih i omladinske politike stavlja na listu prioriteta unutar institucija lokalne uprave i u transparentno definisanoj saradnji sa nevladinim organizacijama da zajedničkim djelovanjem doprinesu koherentnosti razvoja omladinske politike lokalne uprave. Uspjeh ili neuspjeh u adolescentskom i mladalačkom životnom dobu izuzetno su važni. Zato je ulaganje u dobrobit mladih od suštinske važnosti. Ciljevi donošenja Strategije trebaju da podrazumijevaju: stvaranje i provođenje politika prema mladima u Velikoj Kladuši, kroz višesektorski pristup i uzimajući u obzir potrebe, zahtjeve i interese mladih. Takođe, uspostavljanje kriterija u skladu  sa europskim načelima u radu javnih uprava kod provođenje politika prema mladima, utvrđivanje i definiranje mjera i preporuka  za rad s mladima i omladinskim aktivnostima. Jedan od ciljeva je i jačanje sudjelovanja i uključenja mladih i njihovog informiranja na svim nivoima odlučivanja putem uređenih mehanizama sudjelovanja, jačanje volonterizma među mladima, te njihovog dobrovoljnog angažmana u aktivnostima po pitanju mladih, provođenje načela nediskriminacije, solidarnosti i etičnosti u svim aktivnostima koje se tiču pitanja mladih, te jačanje ljudskih, tehničkih i administrativnih kapaciteta omladinskih udruženja.

Evropska povelja o učešću mladih u životu na općinskom i regionalnom nivou ( – Povelja uključena u Rezoluciju 237 Stalne konferencije predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti u Evropi, usvojena 19. marta 1992. godine) definira da se učešće mladih ljudi u životu na općinskom i/ili regionalnom nivou treba nalaziti unutar okvira sveopće politike zasnovane na koherentnoj međuovisnosti sektorske politike, te obavezuje vlasti na lokalnom i regionalnom nivou, da  poštuje principe ove politike i da je primjenjuje na razne oblike učešća koje ona zagovara, uz konsultacije sa mladim ljudima i njihovim predstavnicima.

Općina Velika Kladuša je za period 2010 – 2014. usvojila Strategiju za mlade i akcioni plan, ali je implementacija sa promjenom vlasti kasnila, a nakon 2014. godine se nije pokazao interes za novu i  za rad sa mladima.

Optuživati prethodnu vlast, gdje je i dio aktuelne vlasti participirao, u našoj općini da je  kriva za očajno stanje  u kome se nalazimo, a nemati i ne ponuditi skoro nikakvu alternativu je, najblaže rečeno, licemjerno. Nažalost, donosioci političkih odluka nemaju dovoljno izgrađenu svijest o tome da su mladi ujedno i pitanje budućnosti naše zajednice. Jedan takav primjer se desio gdje je zaštitno lice aktuelne vlasti izjavilo da su mladi bez znanja, iskustva, kućnog odgoja, itd. (https://www.youtube.com/watch?v=D51KYcS-ckU&t=1242s Predsjednica Laburističke stranke BiH o odlasku stanovnika Velike Kladuše i mladih Velike Kladuše u debatnoj emisiji Radio Velike Kladuše za lokalne izbore 2016.) Da li je ovo pravi način pristupa mladima?!

Pomenuto istraživanje o mladima u Velikoj Kladuši je pokazalo da su mladi ljudi, koji trebaju biti budućnost ove općine i u koje vrijedi ulagati, razočarani postupcima, politikama, sistemom i odnosom vladajućih struktura prema građanima. Svjesni su mladi u našem gradu korupcije i nepotizma, te vjeruju da se poznanstva, protekcija i političke veze smatraju najvažnijima faktorima u nalaženju posla. To praktično znači da je korupcija toliko ukorijenjena u našem društvu da se već smatra normalnim obrascem ponašanja.  Koruptivne radnje moraju biti percepirane kao rak-rana društva ukoliko naša zajednica želi da ugleda svjetlo na kraju tunela. Potrebni su nam najkvalifikovaniji ljudi da popune radna mjesta, te na taj način iskoriste potencijale ove sredine.

Treba naglasiti da mladi ne odlaze samo zbog novca, tj. nedostatka posla ili zbog malih plata, nego često prevagne naš mentalitet gdje vlada nacionalizam, nepravda, nejednakost, netolerancija, zavist, diskriminacija, segregacija i negativni autoriteti. Mladima, a i nešto starijima, sa diplomama u rukama smeta to što ljudi u njihovom okruženju nemaju dovoljno razumijevanja za njihove životne izbore i stilove. Često se desi da neka manja skupina mladih koja nešto pokušava raditi bude označena kao grupa uljeza, plaćenika, ali i omalovažavana od strane većine, jer u ovom gradu vlada trend da se ne može ništa napraviti i promijeniti, te da zato ne treba ništa pokušavati.

Mnogi poznanici koji su otišli znaju već nakon par mjeseci reći da im je pao kamen sa srca. Tamo gdje su otišli živi se, radi se, uči se, putuje se. Da li je jedini način da dobijemo 40-satno radno vrijeme, slobodne vikende, 13. platu, dva godišnja odmora, uređen obrazovni i zdravstveni sistem, taj da napustimo sve što poznajemo, svoje prijatelje, svoje roditelje, porodicu, tvrđave i mjesta svog djetinjstva? I sve to zbog nečije pasivnosti i nemara? Citiram scenu iz jedne poznate serije, a koja će opisati trenutno stanje: ,,Možda smo se toliko navikli na horor da jednostavno podrazumijevamo da ne može drugačije.“

Sam naslov i tema ovog eseja su aktuealni proteklih nekoliko godina, a više se i ne odnosi samo na mlade nego na sve uzraste u Bosni i Hercegovini, odnosno u Velikoj Kladuši. U naslovu sam napisao temu o kojoj želim da pišem, a po glavi mi se zapravo neprestano prepliću misli o tome da ostanem u Velikoj Kladuši, tj. da se vratim nakon što završim svoje studiranje.

Ja želim pokušati drugačije, makar bio prozvan uljezom i plaćenikom. Želim nešto promijeniti i napraviti, želim ostati, tj. vratiti se nakon studiranja. Imam odgovornost prema sebi da to barem pokušam. Uvriježeno mišljenje da pojedinac ili mala grupa ljudi ne mogu učiniti ništa što je pogrešno. Ako bolje pogledamo, upravo tome smo se i prepustili – dali smo naše živote u ruke pojedincima da odlučuju o njima. Mi, pojedinci o čijim životima se radi smo u većini u odnosu na one pojedince koji našim životima upravljaju. Uhvatimo se za  ruke i krenimo složno u promjene, da se više ne brinemo mi, nego da se ovakva velikokladuška vlast i ovakva opozicija konačno zabrinu za svoju  budućnost. Samo angažmanom svih građana i građanki mogu se potaknuti pozitivni procesi u našem gradu.

Ako ne uspijem i odem u obećanu zemlju, neće me mučiti misao „a da li je moglo drugačije?“. Želim ostati i pokušati. Ako zaključim da je sve to postojalo samo u mojoj glavi, biću najsretniji Kladuščanin u svijetu.

Još uvijek se duboko nadam da do toga neće doći. Mladi u Velikoj Kladuši mogu bolje, Velika Kladuša pripada mladosti!

Facebook
Twitter
LinkedIn