Masovni biometrijski nadzor tema je o kojoj se sve češće raspravlja u Bosni i Hercegovini ali i u regionu i u Evropskoj Uniji. Dok se u Evropskoj Uniji radi na strogom regulisanju i ograničavanju masovnog biometrijskog snimanja, u Bosni i Hercegobini neka ministarstva unitrašnjih poslova koriste ovu tehnologiju.
Masovno snimanje i ljudska prava
Institucije vlasti biometrijeko snimanje vide kao metod zaštite građana i građanki dok domaće i međunarodne nevladine organizacije koje se bore protiv kršenja ljutskih prava, s drudge strane ističu, kako bi zakonodavni okvir koji bi omogućio uspostavljanje sistema za masovno prikupljanje, obradu i automatsku analizu biometrijskih i drugih osjetljivih podataka o ličnosti, bio nespojiv sa garancijama iz Evropske konvencije o ljudskim pravima.
U svijetu se sve češće koristi ali i zabranjuje biometrijski video nadzora za prepoznavanje lica. Parlamentarni Komiteta za građanske slobode, pravdu i unutrašnje poslove koji djeluje pri Parlamentu Evropske Unije, u jednom od svojih skorašnjih izvještaja uputio je zahtjev Evropskoj komisiji da zabrani svaku obradu biometrijskih podataka koja pretpostavlja masovni nadzor u javno dostupnim prostorima, kao i proglašenje moratorijuma na pravosudnu primjenu sistema za prepoznavanje lica sve dok ne budu ispunjeni jasno definisani uslovi. Izvještaj Evropskog parlamenta nije obavezujući, ali predstavlja presudan korak u pravcu zauzdavanja neodgovorne primjene rizičnih tehnologija u demokratskim društvima.
S druge strane, u Bosni i Hercegovini postoje slučajevi gdje ministarstva unutrašnjih poslova koriste pametni video nazdor sa mogućom tendencijom zlopupotrebe i kršenje osnovnih ljudskih prava, upozoravaju akivisti za ljudska prava.
Stručnjakinja za digitalnu sigurnost, Liora Amina Beriša ističe kako je neophodno da se građani i građanke intenzivno obrazuju o ljudskim pravima, slobodama i sigurnosti, kako bi mogli prepoznati i reagovati na invazivne pojave u društvu, kao što je masovno biometrijsko snimanje.
„Masovni video nadzor je intruzivna metoda koja za primarni cilj ima osiguravanje bezbjednosti građana. No, danas postaje gorućom temom (zbog kršenja) ljudskih prava i sloboda. Implementacijom ovih sistema, javlja se dilema da li su zaista postavljeni kao sigurnosni alat ili kao nadzor radi veće kontrole nad populacijom“, rekla je Beriša.
Biometrijski video sistemi se postavljaju u cijeloj državi posebno na mjestima gdje se održavaju protesti te sloboda javnog okupljanja i ličnih podataka aktivista postaje ugrožena stalnim biometrijskim nadzorom.
„U Bosni i Hercegovini, ovi sistemi postavljeni su u oba dijela države, sa posebnim značajem biometrijskog video sistema nadzora u Banjaluci i drugim gradovima Republike Srpske. Sistemi video nadzora postavljeni su na mjesta gdje se dešavaju javna okupljanja i protesti, te samim time se indicira da video nadzor nema svrhu sigurnosti, nego prikupljanja ličnih podataka učesnika okupljanja, te nadzora nad okupljanjem“, rekla je Beriša.
Ugrožena ljudska prava i slobode
Prema informacijama koje je dostavilo Ministarstvo unitrašnjih poslova Republike Srpske, u Gradu Banja Luka u okviru projekta “Bezbjedan grad” postavljeno je 265 od planiranih 325 IP kamera.
“Sistem sadrži kamere za nadzor saobračajnica, kamere za prepoznavanje registarskih oznaka golem okom i kamere za automatsko prepoznavanje registarskih oznaka. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpse ne posjeduje kamere koje imaju mogućnost prepoznavanja lica. Video zapisi se čuvaju na serverima u data centru MUP-a Republike Srpske i čuvaju se minimalno 15 dana, u skladu sa Politikom video nadzora. Opremu je isporučila kompanija „Prointer ITSS“ d.o.o. Banja Luka, a svu konfiguraciju, instalaciju, administriranje i održavanje opreme vrši Uprava za informaciono-komunikacione tehnologije MUP-a RS,”rekli su iz MUP-a Republike Srpske.
„Masovni biometrijski i video nadzor nije dobra odluka implementacije mehanizma sigurnosti jer Bosna i Hercegovina u omjeru stope kriminaliteta i generalne populacije nema indikacije za to.
Moguće su mnoge zloupotrebe ukoliko se ne bude poštovala etika, ljudska prava i principi. Hipotetički govoreći, moguće je da se prikupe informacije o vulnerabilnim grupama kao što su etničke manjine, seksualne manjine i druge, te o individuama i grupama koje su politički oponenti ili aktivisti. Samim time se ugrožavaju ljudska prava i slobode, te dovode se u pitanje postulati demokratije koje upražnjavamo kao sistem“, dodaje Beriša.
Aktivisti i stručnjaci upozoravaju kako je neophodno uvesti dodatne mjere rukovanja tehničko-tehnološkom opremom, uvesti monitoring neke od agencija koje se bave pitanjem ljudskih prava i sloboda, te osigurati primarne slobode građana unutar društva u skladu sa potrebama monitoringa.
“Bojazan je da će ljudi u prostoru koji je nadziran sami početi kontrolisati svoje ponašanje, ili npr. interakciju sa drugim licima u javnom prostoru, saobražavajući se sa željenim obrascima ponašanja. Taj strah je posebno prisutan u društvima koji ionako imaju krhke demokratije,” upozorava istraživač i analitičar Uglješa Vuković.
Na pitanje upućeno Federalnom Ministarstvu unutrašnjih poslova da li je razlog uvođenja sistema masovnog video nadzora isključivo bezbjednost, te da li razlozi sugurnosti mogu opravdati sistem masovnog nadzora građana i građanki, odgovorili su potvrdno. Dakle, smatraju kako se argumentom sigurnosti može opravdati masovni video nadzor.
„Pametni video nazdor ili masovni video-nadzor sa tehničkim karakteristikama koji omogućuju invanzivni nadzor i praćenje i identifikaciju svih lica u realnom prostoru i vremenu gdje se vrši nadzor, bez pristanka nadziranih, nudi neslućene mogućnosti vlastima. Od jednostavne identifikacije svih lica u bilo kojem nadziranom javnom prostoru do pretrage i sistematskog praćenja određenih lica. To otvara prostor za zloupotrebe koje će u narednoj eri zaštite ljudskih prava sigurno biti u središtu pažnje branitelja ljudskih prava“, objašnjava Vuković.
Iz MUP-a Repoblike Srpske rekli su kako sistem video nadzora ne vrši nadzor nad građanima, te je namjera njegovog uvođenja povećanje nivoa bezbjednosti saobraćaja, javnog reda i mira, većoj rasvjetljenosti krivičnih djela ali preventivnom djelovanju, te ne ugrožava privatnost i anonimnost građana.
Pravo na anonimnost
„Invanzivni nadzor ili prikupljanje velikog broja ličnih podataka, bez pristanka nadziranog i praksa masvnog nadzira, grubo zadiru u i vrijeđaju osnovna ljudska prava kao što su pravo na privatni i porodični život, zatim, mogu imati reperkusije i politička prava kao što je pravo na slobodu mirnog okupljanja, a u svojoj srži najviše pogađaju jedno pravo koje će sve teže biti odbraniti – pravno na anonimnost i pravo da se ne bude uznemiravan miješanjima i postupcima vlasti („right to be left alone“)“, govori Vuković.
Postavlja se pitanje ko kontroliše i gleda snimke.
„Trenutno nije jasno ko sve može da kontroliše i gleda snimke, tj. pristup prikupljenih podacima jer to nije poznato javnsoti pošto dokument Politika video-nadzora, koji je donio MUP RS, nije dostupan široj javnosti. Mi kao istraživači nismo uspjeli da ga dobijemo, niti su u policijskim agencijama bili zainteresovani za razgovor o pojedinostima“, pojašnjava Vuković.
U posljednjih nekoliko godina u Banjoj Luci je postavljeno na desetine novih uređaja za video snimanje uz sistem „prepoznavanja lica“ a za koje svakako Ministarstvo unutrašnjih poslova nije dalo valjane podatke, započinje razgovor advokatica Jovana Kisin Zagajac.
„Svjedoci smo da je MUP u javnosti iznosio podatke da su određene kamere u fazi testiranja, da ne bilježe prekršaje, a s druge strane su desetine građana dobili prekršajne naloge zabilježene upravo tim testnim video nadzorom, dakle u pitanju je klasična obmana javnosti. Takođe, Agencija za zaštitu ličnih podataka donijela je rješenje kojim upozorava MUP da putem video nadzora na javnim površinama u Republici Srprskoj ne vrši automatsko prepoznavanje lice građana bez pravnog osnova, što implicira da MUP već djeluje nezakonito kada je u pitanju prikopljanje i korištenje ličnih podataka građana“, tumači Kisin Zagajac.
Politikom video nadzora pristup snimcima iz sistema video nadzora imaju policijski službenici Ministarstva za koje se korisnički nalozi otvaraju na osnovu dostavljenog pisanog zahtjeva rukovodioca organizacione jedinice, rekli su iz MUP-a Republike Srpske. Iz MUP-a FBiH dobili smo odgovor, kako pristup snimcima sa pametnih kamera imaju policijski službenici i stručna lica koja rade na održavanju video nadzora.
Kamere se postavljaju nakon velikih javnih skupova
„Simptomatično je da su kamere masovno postavljene upravo nakon velikih javnih skupova u 2017-2018. godini, te da su upravo postavljene na javnim površinama određenim aktom Grada Banja Luka za održavanje javnih skupova, a to su Trg Krajine i park „Mladen Stojanović“. S druge strane, iako trgovi i parkovi nisu mjesto odvijanja saobraćaja motornim vozilima, uglavnom se u zvaničnim saopštanjima ističe da su kamere postavljene radi evidentiranja saobraćajnih prekršaja“, dodaje Kisin Zagajac.
Sistem masovnog video nadzora nema uporište u trenutnoj legislativi.
„Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima propisuje mogućnost bilježenja prekoračenja brzine video-nadzorom, međutim ne postoji zakonski osnov za evidentiranje isteka registracije, vezanja pojasa i sl. iako se takvi prekršajni nalozi svakodnevno izdaju na osnovu evidentiranja predmetnog prekršaja upravo video nadzorom. Razlog zbog čega postoji evidentno odstupanje propisanog od praktičnog rada Ministarstva unutrašnjih poslova leži upravo u pasivnosti građana da potraže pravnu zaštitu pred nadležnim sudom“, kaže Kisin Zagorac.
Sistem upravljanja evidencijom video nadzora spominje se u Zakonu o policiji i unutrašnjim poslovima ali ništa konkretnije od toga, pa se možee zaključiti da ne postoji zakonski osnov za korištenje masovnog video nadzora od strane MUP-a.
“To potvrđuje i činjenica da je u prekršajnim postupcima protiv pripadnika neformalne grupe Pravda za Davida, MUP koristio svjedočenja policajaca koji su navodno uočili okrivljene na javnom mjestu iako su desetine svjedoka izjavili da policijski službenici uopšte nisu bili fizički prisutni već da su okrivljene evidentirali putem postavljenog video nadzora, ali koje podatke MUP očigledno nije koristio pred sudom kao dokazni materijal iz razloga što bi takav dokazni materijal vjerovatno bio ocjenjen kao nezakonit. Stoga su pribjegli lažnim davanjima iskaza kao staroj oprobanoj metodi“,
(Ne)opravdanost trošenja javnog novca za sisteme masovnog video nadzora
„Javni putevi su nam u katastrofalnom stanju, ukoliko vam treba dva sata da pređete dionicu od 50 km i pri tome oštetite vaše motorno vozilo, a s druge strane takav put nadziru najskuplje i najsavremenije kamere i radari, dolazimo do zaključka da država našim novcem kupuje isključivo sredstva za kažnjavanje i zadiranje u ljudska prava, tačnije kontrolisanje našeg ponašanja, a da za kvalitet života ne daje ni marku. Da postoji savjesnost građana po pitanju trošenja javnih sredstava, za sve ovo bi neko odavno već odgovarao, ali ovakvom pasivnošću bićemo sretni ako stignemo do barem do suda“, dodaje Kisin Zagajac.
Aktivista organizacije Centar za mlade Kvart koja je izdavač publikacije „Video nadzor i pravo na okupljanje u BiH“, Branko Ćulibrk na početku razgovora napominje da pojedini aktivisti i branioci ljudskih prava suočeni su sa kontinuiranom policijskom represijom, zabranom slobode kretanja i slobode okupljanja, čime se doprinijelo da se izazove nepovjerenja u policijske vlasti.
„Iako javnost ne raspolaže potpunim informacijama o sistemu masovnog video-nadzora koji koristi naprednu tehnologiju prepoznavanja lica, postoji opravdan strah da se upravo ovakvi sistemi imaju namjeru stvaranje dodatne paranoje i konrole ljudi. Kada recimo govorimo o pravu na javno okupljanje, istraživanje koje smo sproveli o Video nadzoru i pravo na javno okupljanje u BiH je pokazalo da se usljed ovakve prakse dodatno vrši represija na aktiviste i branitelje ljudskih prava da koriste javni prostor za ostvarivanje svojih prava“, naglašava Ćulibrk.
Trenutni zakonodavni okvir u oblasti zaštite ličnih podataka u BiH je nedovoljno razvijen i precizan, te ne normira posebno upotrebu novih i intruzivnih tehnologija kod obrade podataka o ličnosti.
Želi li se postići kontola nad građanima i građankama
Iako su iz oba entitetska MUP-a naglasili kako masovno snimanje ne ugrožava privatnost i anonimnost građana te nema za cilj da se njime vrši masovno prikupljanje snimaka i licnih podataka, aktivisti strahuju kako je cilj masovnog video nadzora postizanje kontrole nad građanima.
„Mišljenja sam da je iz svega ovoga što smo mi istražili jasno da se ovakvim netransparentim pristupom uvođenja sistema video nadzora ipak želi postići određena kontrola nad građanima i da represija, koja je već prisutna u društvu, samo poprima novi oblik u kome građanima žele ograničiti prava i držati pod kontrolom bilo kakav oblik građanske neposlušnosti, koja je ovom društvu prijeko potrebna da bi bosansko-hercegovačno društvo postalo bolje mjesto za život svih nas“, ističe Ćulibrk.
Aktivista Tihomir Dakić kazuje da snimanje građana svakodnevno predstavlja svakako kršenje ljudskih prava i sloboda. A nadzor koji je postavljen po Banjaluci, navodno da bi zaštitio građane, svakako utiče na osjećaj slobode pojedinih ljudi.
„Vjerujem da već utiče psihološki na veliki broj ljudi jer veliki broj ljudi pati od post-ratnog traumatskog sindroma i ljudi se boje svega i svačega iako zakonom imaju zagarantovana prava. Što se tiče okupljanja ljudi na Trgu Krajine i slično mislim da je danas još manje ljudi slobodno. Mirna okupljanja su zakonom i međunarodnim konvencijama dozvoljena, stoga građani ne smiju i ne trebaju da se brinu“, ističe Dakić.
