Cilj projekta da se novembar oboji ljubičastom bojom jeste zapravo u podizanju svijesti o prijevremeno rođenim bebama. Obilježava se 17. novembra kao Svjetski dan prijevremeno rođene djece, a ovaj datum je od 2011. godine uvršten u kalendar Svjetske zdravstvene organizacije kao podsjetnik sa kakvim se sve izazovima susreću te bebe.
U Republici Srpskoj, ovaj datum se obilježava u Banjaluci i Istočnom Sarajevu gdje ga organizuje Udruženje roditelja prijevremeno rođene djece “Mrvice” koje je veoma angažovano u cilju podizanja svijesti o prijevremenom rođenju beba. Obilježava se i u Kozarskoj Dubici, Gradišci, Višegradu itd.
Pored Republike Srpske, ovaj datum se obilježava i u Federaciji u UKC-u Tuzla, kao i u mnogim gradovima Srbije i Crne Gore.
Svrha obilježavanja služi kao upozorenje ljudima šta se dešava kada beba dođe na svijet mnogo ranije i koji su to izazovi sa kojima jedno sićušno stvorenje mora da se izbori. O tome kolika je stopa smrtnosti tih malih stvorenja i uz nadljudske napore ljekara da ih spase je ono o čemu trebamo govoriti jer mnoge bolničke ustanove, nažalost, nemaju dovoljno aparature da bi se bebe spasile i dok stignu do ustanove, često bude kasno.
Banjalučko udruženje “Mrvice” ove godine je uspjelo prikupiti značajna sredstva u cilju što boljeg opremanja odjeljenja za neonatologiju u KBC Banja Luka, te su u aprilu ove godine donirali EEG aparat kao veoma značajnu aparaturu za praćenje stanja novorođenčadi nastalih prijevremenim rođenjem.
Udruženje se konstantno trudi da organizuje što više manifestacija i humanitarnih večeri sa ciljem prikupljanja sredstava prijeko potrebnih za dalje opremanje odjeljenja neonatologije koje je za sada dobilo pet toplih krevetića, a nadati se da će ih biti bar još toliko.
Banjaluka je ipak i opremljena što se tiče takvih situacija i raznih komplikacija u trudnoći za razliku od, na primjer, Prijedora gdje je samo jedan topli krevetić i ja sam, kao majka bebe koja je takođe prijevremeno rođena, hitno upućena u KBC Banja Luka jer je tada i taj jedan krevetić bio zauzet. Sva sreća da za moju bebu nije bilo kasno. Preživjela je. Bilo je komplikacija i poteškoća sa kojima se i danas borimo, ali s obzirom na to da su to bebe divovi i veliki borci, mnogo toga smo uspjeli.
Veliku podršku i pomoć u Banjaluci pruža i Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Miroslav Zotović” koji od nemogućeg prave moguće i čine čuda sa djecom za koju je rečeno sa medicinske perspektive da će biti “biljke”. Međutim, sva magija je u tome kako se roditelji postave prema svojoj djeci i koliko vjeruju u njih jer, kako kažu, najbitnije je kako dijete izgleda i kakvo je njegovo stanje, a na papir svakako možemo napisati svašta, bezbroj raznih dijagnoza.
Mi samo moramo biti svjesni da ako se ipak dogodi prijevremeni porod, moramo koliko toliko biti obezbijeđeni i spremni na borbu jer će je sigurno biti. Moramo i u ime sve djece koja se i dalje bore jer su možda u jednom momentu ostali bez kiseonika zato što aparatić nije bio spreman, a to je ostavilo ogromne posljedice na njihov mozak, samim tim i razvoj. Ta djeca možda nikada neće dostići, da tako kažemo, razvoj svojih vršnjaka, ali su i dalje živa i bore se da bude što bolje i upozoravaju nas da se svima može dogoditi to što se njima dogodilo ako se ne reaguje na vrijeme.
Zato obojite i vi novembar u ljubičasto i dođite bar taj dan u Dječje pozorište u Banjaluci u 18h na izložbu fotografija renomirane dječje fotografkinje Lenke Keleman koja prikazuje borbu tih malih bića za život.
