Kriza humanosti u pravnoj provaliji

Omogućavanje zaštite prava ljudi u pokretu očigledno nije na listi radnih obaveze zaposlenih u  bosanskohercegovačkim institucijama u čijoj  nadležnosti bi trebala biti  briga o ljudima  u pokretu, migrantima i izbjeglicama koji se nalaze na teritoriji naše države.

Već tri godine svjedočimo stravičnim prikazima nehumanih uvjeta u kampovima u kojima su smješteni ljudi u pokretu. Iako su dostupni izvještaji koji evidentiraju kršenje prava po raznim osnovama, uključujući torturu i zlostavljanje, do sada ni jedna nevladina udruga ni institucija nije poduzela konkretne korake kako bi se, između ostalog, procesuirali i doveli pred lice pravde odgovorni za nezakonita vraćanja sa Hrvatske granice na teritoriju države Bosne  i Hercegovine.

Mnogobrojne fotografije i dokazi koji se mogu pronaći na stranici grupe Pomoć izbjeglicama u Bosni i Hercegovini jasno pokazuju da se dešavaju najbrutalniji oblici zlostavljanja i torture ljudi, no djeluje kao da nitko ne mari.

Dugogodišnje zlostavljanje  bh. sistema popunjavanjem političkih kadrovskih križaljki podobnima  dovelo je  do potpunog nepovjeranje u institucije  države i njihovu mogućnost da  se efikasno bave bilo kojim pitanjem, uključujući i rješavanje užasavajuće situacije i nagomilanih problema ljudi u pokretu.

U sistemu u kojem rijetki odgovaraju za svoja nedjela i nezakonite postupke suvišno je očekivati bilo kakve poteze koji će biti usmjereni na omogućavanje zaštite ljudi koji su postali predmet političkih međunarodno-domaćih podkusuravanja i ucjena.

Nedavna vijest da će se zatvoriti jedan od kampova u Unsko-sanskom kantonu je ponukala institucije bh. da zamole međunarodne organizacije da se zatvaranje kampa ipak odgodi. Pored ove nedavne molbe, ono što su institucije radile u proteklom periodu bilo je usmjereno na pregovaranje oko lokacija za nove prihvatne centre i aktivno onemogućavanje uživanje  prava  koja su propisana Zakonom o strancima. Bosanskohercegovački narod je regovao na različite načine, od podrške i solidarnosti, do potpune demonizacije ljudi u pokretu, poziva na nasilje i organizovanje lova na ljude. Sve ove protuzakonite radnje su se organizovale bez bilo kakve reakcije nadležnih struktura.

Dok se u susjednim državama dešava protjerivanje stranih volontera koji pomažu ovim ljudima, stanovništvo Bosne i Hercegovine je svoja demokratska prava na ulici vježbalo tako što je  organizovalo par protesta kako bi izrazili svoje negodovanje zbog neadekvanotg postupanja nadležnih institucija u vezi prisustva i postupaka ljudi u pokretu u lokalnim zajednicama. Rijetki   novinari  trudili su se da  izvještavaju štiteći  standarde i norme profesije, umjesto upotrebe govora mržnje i nasilja. Nevladine udruge su bile suviše opterećene osiguravanjem plaća svojim uposlenicima i borbom za vlastiti opstanak, dakle, potpuno nezainteresovane da odigraju  bilo kakvu aktivnu ulogu  u ovoj priči. Vlasti manjeg bh. entita su reagovale u svom očekivanom maniru neprihvatanja bilo kakve mogućnosti otvaranja centara na teritoriji entiteta i više su puta ponovile da ne žele ljude u pokretu.

Zima je već treća po redu, ljudi spavaju na betonu, u šumama, narušenog cjelokupnog zdravstvenog i mentalnog stanja, izranjavani, pretučeni, ubijeni.

Ljudi umiru. Neki sa grobnom pločom, a mnogi ne.

Facebook
Twitter
LinkedIn