Pogrešno postavljeni prioriteti vladajućih struktura u Bosni i Hercegovini doprinose nastavku urušavanja ionako jedva funkcionalnog sistema. Da su studenti budućnost države i društva znanja, za našu zemlju je upitna teza. Polazeći od činjenice da su studentska udruženja i njihovi predstavnici “glas (svih) studenata” zaista se treba zapitati koga oni zapravo predstavljaju? Otvoreno propagiranje ideoloških usmjerenja vladajućih političkih stranaka, za udruženja studenata u Bosni i Hercegovini i njihove članove, ne mogu se čak dovesti ni pod koncept “javne tajne”, s obzirom da su se pojedini pohvalili kako uživaju ugled u određenim strankama. A, kako i ne bi bili ponos i dika tih političkih stranaka kada se preko takvih studenta u studentskim udruženjima provodi politička ideologija, dominantno onih političkih partija koje su na vlasti?!
Studentski parlament Univerziteta u Sarajevu (SPUS) poznat je po bizarnim i obično društveno neprihvatljivim inicijativima koje na kraju ipak budu usvojene. Ideja o kodeksu ponašanja i odijevanja na Univerzitetu u Sarajevu (UNSA) neočekivano se pojavila i napravila pravu pometnju među akademskim građanstvom. Nacrt kodeksa, između ostalog podrazumijeva zabranu nošenja odjeće koja otkriva stomak i leđa, odjeću koja je prozirna, tijesna i namjerno rasparana, mini suknje, šorceve i trenerke, papuče, natikače i cipele izrazito visokih peta. Zabranjuje se i odjeća koja vrijeđa osjećanja drugih. No, za javnost je najviše kontradiktorna ona stavka koja zabranjuje “napadnu” šminku, nakit, tetovaže i pirsing.
Nezadovoljstvo ovakvim nacrtom kodeksa, kojim se studentima nameće “jedini ispravni” način odijevanja i ponašanja, uslovio je društvenu reakciju. Javna rasprava o Nacrtu kodeksa o ponašanju i odijevanju na UNSA, u organizaciji profesora i studenata Fakulteta političkih nauka, održana je u petak, 13. jula. Privukla je veliki broj posjetilaca, no dominantno protivnika predloženog kodeksa.
Kodeks koji je predložen, ne samo da je diskriminatoran, već je i u suprotnosti sa etičkim kodeksom UNSA, koji jasno zabranjuje diskriminaciju na osnovu fizičkog izgleda i nekih drugih ključnih kriterija koji su uneseni u ovaj kodeks. Kodeksi su stvar dogovora i kodeks nije zakon koji uslovljava sankciju, ali kada u kodeks upišete da je nešto strogo zabranjeno, da se nešto mora, ili se ne smije, to znači da predviđate neku vrstu sankcije. Ovaj kodeks prvo propisuje usmenu opomenu, a onda disciplinski postupak. U tom smislu može biti značajno represivan prema onima koji, eventualno po nekim standardima kodeksa budu “iskakali”. Ja osobno, na ovaj kodeks, ovakav kakav postoji, imam, na šest stranica teksta, 105 komentara u vezi onog što je pogrešno postavljeno – poručuje profesorica na Fakultetu političkih nauka, Lejla Turčilo.
I asistent na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, Jasmin Hasanović dijeli mišljenje profesorice Turčilo. Hasanović smatra da se nacrtom kodeksa narušava privatnost i ulazi u, kako je istakao, kodiranje svijesti studenata i nastavnog osoblja, što za cilj ima unifikaciju prostora koji bi trebao biti otvoren za slobodnu misao, djelovanje i izražavanje. On navodi da se tema kodeksa javnosti nametnula kako bi se skrenula pažnja sa dosta ozbiljnijih pitanja, a koja se tiču UNSA.
Skoro sam saznao da su u fazi pregovori da dekani svih fakulteta potpišu sporazum u kojem se imovina svih fakulteta predaje Vladi Kantona Sarajevo, što znači da mi ovim gubimo naš pravni status. Na neki način, ovaj kodeks može biti dimna bomba koja se sad postavlja da bi se taj aspekt zanemario.
Većina studenata koja je došla na javnu raspravu u potpunosti odbacuje nacrt kodeksa. Samo dva studenta su u svom kraćem izlaganju dali potpunu podršku Nacrtu kodeksa o ponašanju i odijevanju na UNSA, te su ubrzo napustili raspravu. Prema njihovom mišljenju, ovakav kodeks je potreban najprije iz moralnih razloga, osvrnuvši se isključivo na djevojke i naglašavajući njihovo “provokativno oblačenje” koje stvara požudu kod muškaraca, bilo da se radi o studentima ili profesorima. Jedan od njih je analizirao i društvenu situaciju, navodeći primjer Sjedinjenih američkih država u kojima je, kako je ovaj student istakao, “prisutan trend silovanja žena zbog nemoralnog odijevanja”. Ovakvi stavovi izazvali su negodavanje ostalih prisutnih koji su dodali da se ovakvim razmišljanjima, te samim kodeksom, vrši islamizacija, odnosno teologizacija UNSA, kao i da se radi o nametanju konzervativnih principa Stranke demokratske akcije (SDA) čiji su neki od članova predlagači spornog kodeksa.
Predsjednik Asocijacije studenata Fakulteta političkih nauka – SPONA, Mahir Cvrk, ističe da su od trenutka kada su vidjeli nacrt kodeksa, u asocijaciji odmah pristupili ispravljanju i ulaganju amandmana.
Kada smo došli do toga da ima više našeg teksta nego njihovog, zaključili smo da nema smisla više ispravljati i da kodeks treba odbaciti. Jedan član govori o očuvanju tradicije i ugleda univerziteta, a ako narušite taj član, protiv vas će biti pokrenut disciplinski postupak. Mi se pitamo da li je moguće pokrenuti disciplinski postupak protiv komisije koja je donosila nacrt kodeksa jer ovako polupismen dokument, tj. nacrt, koji su oni imali smjelosti da upute na izglasavanje, stvarno narušava ugled univerziteta. Nemoguće je da su tri doktora nauka toliko nepismeni i da imaju ovolike pravopisne greške – ističe Mahir Cvrk.
Emina Mušija, koja je nedavno završila dodiplomski studij međunarodnih odnosa i diplomatije na FPN-u, smatra kodeks apsurdnim, te dodaje da UNSA ima mnogo većih problema, kao što je kvalitet obrazovanja, ali se umjesto toga bavi kvalitetom nečijeg oblačenja.
Kodeks sam po sebi, odnosno po onom što on nama nameće, prećutno govori stvari za koje se zalažu određene političke opcije, tako da smatram da nije ni mjesto ni vrijeme da bi se o tome razgovaralo.
U biti, smatram da kodeks uopšte nije provodiv jer ne postoje univerzalne vrijednosti za koje bismo se mi mogli vezati, a kako vidimo, došlo je dosta studenata i profesora na ovu raspravu što je meni pozitivan pokazatelj toga koliko akademski građani i nisu za taj kodeks – poručuje Emina Mušija.
Nakon dobijanja forme nacrta, u toku je rasprava o Kodeksu o ponašanju i odijevanju na UNSA, te je za sada neizvjesno njegovo stupanje na snagu. U slučaju da nacrt na kraju dobije podršku, asistent Hasanović poručuje: Ne znam šta ćemo, ali ono što ne smijemo jeste da ne smijemo stati, ni studenti ni profesori. To što mi reagujemo na ovakve stvari nam govori da oni koji nam donose odluke i mi nismo na istim talasnim dužinama, dakle samim tim oni nas ne predstavljaju, dok mi moramo reagovati na njihove odluke, stavove. Naučna zajednica se ne slaže sa onima koji donese zakone, naučna zajednica i zakonodavci ne stoje na istim talasnim dužinama!
