Kakve izazove pandemija stavlja pred tinejdžere

|

Intervju

Na koji način djeca ili mlade osobe reaguju na korona virus razlikuju se u zavisnosti od uzrasta, od načina kako razumiju informacije i načina kako komuniciraju, ali najviše od osvega kako se nose sa stresom. Danas razgovaramo sa Vanjom Vukojević, psihologom i sistemskim porodičnim psihoterapeutom, o tome kakve izazove pandemija stavlja pred tinejdžere.

Pubertet je možda najstresniji period u životu. Najviše promjena, što fizičkih, što psihičkih se dešava u pubertetu. Danas pubertet kreće sve ranije, kod djevojčica već oko desete godine, dok kod dječaka oko jedanaeste ili dvanaeste godine.  Mislim da nema potrebe da ovdje o tome pričamo, već da se više okrenemo razumijevanju svijeta tinejdžera, Da vidimo šta se dodatno izmijenilo i sa čim se još moraju nositi. Pred njima je dodatno stresan period jer se suočavaju sa tim da su van škole, tj da prate nastavu na daljinu, odvojeni su od svojih vršnjaka, nema izlazaka dalje, sve su svjesniji da neće biti mature ni za male ni za velike maturante.

Govoreći o pubertetu i tinejdžerima, ne možemo a da ne spomenemo roditelje.

Period puberteta je svakako stresan i za roditelje i bez, ove, vanredne situacije. Djeca počinju da se udaljavaju, više nisu otvorena u razgovorima kao ranije, povjeravaju se prijateljima ili starijoj braći i sestrama, a ne roditeljima pa dolazi do problema u komunikaciji. Kada svemu ovome dodamo  pandemiju, koja nije samo medicinski fenomen, nego na više nivoa utiče na porodicu, i nastavu na daljinu , možemo samo zamisliti sa čim se roditelji susreću.

Rekli ste da je ovaj period veoma stresan, možda bi naše slušaoce interesovalo kako razlikovati normalnu krizu od stanja koje je kod tinejdžera izazvala izolacija?

Bez obzira na uzrast djeci i mladima ovo može biti veoma stresno vrijeme. Neki mogu da reaguju odmah, a neki mogu kasnije da pokazuju znakove stresa.  Na koji način će tinejdžer reagovati, zavisi od mnogih faktora, između ostalih kako razumiju informacije koje do njih stižu, kako komuniciraju, kakva su njihova prijašnja iskustva i kako se obično nose sa stresom. Normalno je ako vaše dijete osjeća tugu. Možda se osjeća izolovano od svojih prijatelja, nedostaju mu uobičajene, svakodnevne rutine ili možda brine da li će se ovo stanje ikada vratiti u normalu. Iako je, zaista teško biti izolovan od svojih prijatelja, ohrabrite vaše dijete da se uz pomoć društvenih medija ili video poziva povežu s njima. Dakle tuga i razočarenje trenutno imaju smisla. Dalje, neki tinejdžeri mogu da reaguju buntom. Možda su oni i prije izolacije pokazivali neki od oblika bunta i neraspoloženja, pa se onda to može smatrati da ide u korak sa razvojnim periodom u kojem se nalaze. Takođe, tinejdžeri mogu imati zabrinjavajuće misli o svom zdravlju ili zdravlju porodice i prijatelja, mogu da osjećaju strah, ili imaju probleme sa spavanjem ili čak i fizičke simptome poput bolova u stomaku.

Ponašanje tinjedžera može da bude zbunjujuće, povrjeđujuće i često zabrinjavajuće, ali u većini slučajeva to ne znači da se događa išta ozbiljnije od prirodnog procesa odrastanja. Dakle, kako sam rekla, mnogo je načina na koje tinejdžeri mogu da reaguju, a izolacija može samo da pojača simptome normalne, razvojne, krize. Tu onda roditelji priskaču u pomoć.

Kako roditelji mogu da pomognu?

U ovo vrijeme roditelji imaju još veću odgovornost i ulogu. Moraju da angažuju sve svoje sposobnosti i snage. Kako pomoći tinejdžeru? Za početak razgovarati sa njim da vidimo kakve ustvari ima informacije o novonastaloj situaciji. Kakvo je njegovo viđenje te situacije?  Kakve emocije izaziva kod njega? Ako dijete izražava zabrinutost, saslušajte ga i  pokažite mu da ste tu za njega. Podsjetite dijete na ranija iskustva sa neizvjesnim situacijama i na to kako se sa tim nosilo. Osnažite ga. S druge strane, roditelji treba da znaju da neki tinejdžeri apsolutno ovu situaciju ne doživljavaju stresnom, čak im je i apsurdna, ne shvataju zašto moraju biti zatvori i da oni mogu biti potencijalni prenosioci bolesti. Ovdje je veoma bitno da razgovaraju s njima o korona virusu, vide kakvim informacijama raspolažu i objasne im mjere zaštite i zašto su važne.

Tokom izolacije, tinejdžeri nemaju priliku da se druže sa svojim drugarima. Šta mislite zašto socijalna distanca i boravak u kući tako teško pada tinejdžerima?

Tokom ovog perioda oni sve više pokušavaju da se prilagode u društvu, traže društvene grupe sa sličnim interesovanjima i hobijima. Grade svoju pripadnost grupi, i to je nešto što karakteriše ovaj period. Kada im mi kažemo da će biti u izolaciji to im je poput samice! Njima je razdvajanje od vršnjaka mnogo stresnije nego nama. Nama nedostaju prijatelji, ali ne osjećamo paniku. Ako tinejdžeri osjećaju malo panike zbog toga što su izolovani od prijatelja, to je zaista ok. Takođe, razvojni proces u ovom periodu jeste individualizacija. Oni pokušavaju da povećaju svoju autonomiju i osjećaj slobode, a samim tim ako su zatvoreni u kući, osjećaju kao da im je to oduzeto.

Ovdje opet moram spomenuti ulogu roditelja, jer je ona veoma bitna tokom perioda izolacija, pogotovo u tinejdžerskom uzrastu kada im treba velika podrška i razumijevanje. U ovakvoj situaciji roditelji treba da pokažu razumijevanje i validiraju njihova osjećanja zbog odvojenosti od prijatelja. Bilo bi dobro da razgovaraju sa djecom i da budu iskreni o tome šta mogu uraditi da tu situaciju učine podnošljivom. Ovdje mogu da dozvole djeci da malo više vremena provode na društvenim mrežama, da bi na taj način nadoknadili vrijeme sa svojim drugarima. Naravno, boravak na društvenim mrežama zahtijeva i kontrolu, pa ovim putem, apelujem na roditelje da i na to obrate pažnju.

Spomenuli ste nastavu na daljinu. Kako mislite da se tinejdžeri nose s tim?

Ovdje ću morati iskoristiti svoje znanje iz škole, jer ja radim kao školski psiholog, pa sam i ja sada „školski psiholog na daljinu“. Moram priznati da su djeca ozbiljno shvatila nastavu na daljinu, ali i da su veliki zahtjevi pred njih postavljeni. Ovom prilikom bih pohvalila nastavnike koji su se već izložili i one koji tek dolaze na red za snimanje. Zaista obavljaju odličan posao. No, da se vratimo na tinejdžere. Kada gledam iz uloge školskog psihologa, odgovorniji prema radu su mlađi uzrasti i  kod njih se vidi velika pomoć roditelja. Kako su učenici stariji, sve su veća izbjegavanja obaveza, što je negdje i logično. Međutim, veoma odgovorno i predano radi velika većina starije djece. Moramo uzeti u obzir da je to za sve nas nova situacija i da je teško tako brzo prebaciti se na ovaj vid rada, a naša djeca to jesu uradila. Povratna informacija od nastavnika je takva da oni učenici koji su radili kad su imali nastavu rade i dalje i šalju zadaće, neki od onih učenika koji su izbjegavali zadaće dok je bila redovna škola, su počeli da pišu, a neki su nastavili onako kako su navikli.

 

Nastava na daljinu i roditelje stavlja u novu ulogu. Šta mislite, da li su se oni dobro snašli?

Mislim da su i roditelji odradili odličan posao! I da ga i dalje rade! Međutim ono što želim da poručim roditeljima jeste da se oni drže svoje uloge roditelja, da ne preuzimaju ulogu učitelja ili nastavnika, nego da ovaj prinudni odmor iskoriste kao priliku da se zbliže sa svojim djetetom. Šta mogu da urade? Kako da se približe djeci? Dajte svojim tinejdžerima nove odgovornosti! Kako se dosadašnja rutina promijenila roditeljima će vjerovatno trebati pomoć oko mlađe djece ili oko spremanja obroka. Dajući ovakvu obavezu starijem djetetu, pokazaćete mu da mu vjerujete i da ga smatrate odraslim.  Ili predložite svom tinejdžeru da uradi porodični projekat, reorganizovanje porodičnih fotografija. To je sjajna tema za pozive baki i djedu koji bi mogli da opišu vremena iz prošlosti i kako se porodica u to vrijeme nosila sa stresom. I još jedna ideja, ohrabrite svoje dijete da spremi svoju sobu te stvari koje mu više nisu potrebne daruje Crvenom krstu ili nekoj sličnoj organizaciji.

Stiže nam vrijeme matura, nažalost ove godine, naši maturanti neće imati proslave…

Da…Veoma težak period za ove mlade ljude. To je nešto čemu se oni raduju, maltene od početka školovanja. Bilo da se radi o maloj maturi ili završetku srednje škole. Najbitnije od svega je da tinejdžeri dozvole sebi da tuguju zbog toga. U dometu života adolescenata ovo su veliki gubici. To je za njih veće nego za nas, jer ga mjierimo sa svojim životnim vijekom i iskustvom. Bilo bi dobro da roditelji podrže i normalizuju ovu situaciju i  da shvate da su djeca veoma tužna i frustrirana zbog ovog gubitka. Кad su roditelji u nedoumici, empatija i podrška su put kojim treba ići.

Takođe, ovo je period kada se tinejdžeri ili mladi adolescenti trebaju odlučiti koju srednju školu ili fakultet da upišu. Inače u školama se, pretežno u drugom polugodištu radi profesionalna orijentacija za učenike završnih razreda. Ova generacija je uskraćena i za to. Pred njima i roditeljima je sada veliki izazov, kako izabrati pravu školu ili fakultet. Sama po sebi ta situacija je stresna, a sada dodatno otežana situacijom zbog korona virusa. Ono što mogu savjetovati budućim srednjoškolcima i studentima je da odvoje jedan dio vremena za istraživanje srednjih škola i fakulteta. Danas je sve dostupno online, pa tako i ove informacije.

Takođe,ovdje želim da istaknem, da ukoliko maturanti, bilo mali ili veliki,  budu imali neke nedoumice oko upisa, ako osjećaju potrebu da sa nekim razgovaraju, mogu da se obrate našem savjetovalištu Psiholuminis.

Imate li neku poruku za kraj?

Naravno, zdrave navike! Šta pod tim podrazumijevamo? Tinejdžeri, kao i ostali ljudi, tokom ovog stresnog perioda bolje će se osjećati ako budu imali zdrav san, ako se zdravo hrane i redovno vježbaju. Kada kažem zdrav san, šta pod tim mislim? To znači da se pridržavaju dosljednog rasporeda spavanja, sa ustaljenim vremenom za odlazak u krevet i buđenje. Gubitak rutine može takođe biti uzrok stresa. U svakom slučaju, treba istaći da se fizička aktivnost djece i omladine danas smatra ne samo dobrom, nego i poželjnom,  i to iz sljedećih razloga: Navike koje se stiču u djetinjstvu i pubertetu ostaju trajne. Navika kretanja ostaje sačuvana za čitav život. Doba rasta i razvoja, a posebno pubertet, izvanredno je pogodno za organizam da prihvati podražaje kojima fizička aktivnost utiče na  psiho- fizički razvoj.  U ovoj specifičnoj situaciji u kojoj smo ograničeni kretanjem, trebamo težiti tome da  svaki slobodan trenutak iskoristitimo za boravak u prirodi.

I još da naglasim našim slušaocima da Psihološko savjetovalište “Psiholuminis“ organizuje besplatnu online grupnu psihološku podršku i savjetovanje, svim osobama (koji imaju preko 18 god.) koji se teško nose sa novonastalom situacijom u vezi virusa COVID-19.  Ovaj put tema je “Izazovi roditeljstva u doba pandemije”. Ono što trebate jeste da se prijavite  putem mejl adrese [email protected] ili na br.telefona 066-772-674, do srijede, 23.04.2020. u 19h. Da biste učestvovali u grupama podrške potrebna vam je internetska veza kako biste mogli pristupiti online savjetovanju putem vašeg telefona ili računara

Komentari