Izazovi roditeljstva u vrijeme pandemije

|

Intervju

Koronavirusna bolest (COVID-19) sa sobom donosi emocije poput tuge, bijesa, straha, anksioznosti,  nesigurnosti, a posebno ih snažno osjećaju djeca svih dobnih uzrasta, naglašavali su psiholozi u našim prethodnim emisija. Konstantno smo izloženi dodatnom stresu. Djeca se sa ovakvim emocijama nose na različite načine, a samim tim ih različito ispoljavaju. Suočila su se sa zatvaranjem škola, otkazanim događajima poput rođendana ili neke važne utakmice, takmičenja ili odvajanjem od prijatelja te će se zbog svih ovih nabrojanih razloga sada trebati osjećati voljeno i podržano više nego ikad prije. Razgovarali smo sa psihologom koja ima više od 10 godina iskustva u radu sa djecom i mladima, i majkom dvoje djece, Majom Zorić, o svim izazovima roditeljstva tokom pandemije.

Recite nam Majo kao roditelj i kao profesionalac, kako je biti roditelj u doba korone?

Jedna prijateljica mi je rekla da je, dok se igrala sa svojim šestogodišnjim sinom, on rekao: „Nadam se da neću dobiti korona virus.“ Druga se trudila da svojoj kćerki objasni zašto ne ide u školu i da ne može da vidi svoje prijatelje, čak ni da se igraju u ulici. Roditeljstvo je uvijek bilo teško. Ali roditeljstvo u vrijeme korona virusa i samoizolacije koja mu je bila potrebna, učinili su da se sve što je nekada bilo jednostavno, čini teško, a sve što je već bilo teško doživljava se nemogućim. Dodajte u rastuću spoznaju da ovo nije nešto sa čime ćemo se baviti nekoliko nedjelja, već vjerovatno mjeseci – uporedo sa predstojećim spektrom ogromnog finansijskog pada, sa potencijalno velikim brojem ljudi bez posla i bez redovnih prihoda –  mnogi roditelji se kreću ka očaju. Proteklih nedjelja razgovarala sam sa velikim brojem roditelja o specifičnim izazovima sa kojima se suočavaju sada. Neki se roditelji osjećaju sami, iako znaju da su hiljade ostalih u istom položaju, drugi se osjećaju kao da ljudi bez djece to jednostavno ne shvataju. „Osjećam se otuđeno od svojih prijatelja bez djece na način na koji to zaista nikada nisam“, rekla mi je prijateljica i pitala da li se i ja tako osjećam. „Svi pričaju o tome kako da se izborim sa dosadom i anksioznošću, a ja preuređujem svoj život, gdje ništa ne stižem i gdje imam radne 15-satne dane u kojima moram podijeliti brigu o djeci sa suprugom. Tužno je što ne idem u teretanu, sa drugaricama na kafu, a još tužnije što nemam kad ni da mislim  o tome.“

Jedno od pitanja koja se nameću jeste kako roditelji da razgovaraju sa svojom djecom?

Otkrijte šta vaše dijete već zna. Postavljajte pitanja usmjerena na starosni nivo vašeg djjeteta. Za stariju djecu možda ćete ih upitati: „Šta čujete o korona virusu? Кoja pitanja imate?“ Za mlađu djecu biste mogli reći: „Imate li pitanja o novoj bolesti koja se pojavila?“ To vam daje šansu da naučite koliko djeca znaju – i da otkrijete da li čuju pogrešne informacije. Slijedite dječje upute. Neka djeca će možda željeti da provode vrijeme razgovarajući. Ali ako vam se djeca ne čine zainteresovana ili ne postavljaju puno pitanja, u redu je. Usredsredite se na pomoć djetetu da se osjeća sigurno, ali budite istiniti. Ne nudite više detalja nego što vaše dijete zanima. Na primjer, ako djeca pitaju o zatvaranju prodavnica, odgovorite na njihova pitanja. Ali ako se tema ne pojavi, nema potrebe da je postavljate. Ako vas dijete pita o nečemu, a ne znate odgovor, recite to. Кoristite pitanje kao priliku da nešto saznate zajedno. Govorite smireno i uvjerljivo.

Šta kada dijete pokazuje intenzivan strah i bojazan da će se razboljeti ono ili neko od članova porodice?

Dajte djeci prostor da podijele svoje strahove. Prirodno je da se djeca brinu: „Mogu li biti sljedeći? Da li bi mi se to moglo dogoditi?“ Neka vaše dijete zna da statistika ukazuje da se djeca mnogo rjeđe razbolijevaju od odraslih. Dajte im do znanja da uvijek mogu doći do vas po odgovore ili da razgovaraju o onome što ih plaši. Budite mirni i proaktivni. „Roditelji bi trebali voditi smiren, proaktivan razgovor sa svojom djecom o koronavirusnoj bolesti (COVID-19) i važnoj ulozi koju djeca mogu igrati u održavanju zdravlja. Dajte im do znanja da je moguće da (vi ili vaša deca) u nekom trenutku počnete da osjećate simptome koji su često vrlo slični uobičajenoj prehladi ili gripu i da ne treba osjećati panični strah od ove mogućnosti.“ –  preporučuje Maja. „Pokušajte normalizovati situaciju. Roditelji bi trebalo da ohrabre svoju djecu da ih objaveštavaju ako se ne osjećaju dobro ili ako se osjećaju zabrinuti zbog virusa kako bi im roditelji mogli biti od pomoći. Odrasli mogu saosjećati sa činjenicom da se djeca osećaju nervozno i zabrinuta zbog COVID-19. Uvjerite svoju djecu da je bolest zbog infekcije COVID-19 uglavnom blaga, naročito za djecu i mlade.“ –  kaže ona. Takođe je važno imati na umu da se mnogi simptomi COVID-19 mogu liječiti. „Odatle ih možemo podsjetiti da postoje mnoge efikasne stvari koje možemo da učinimo da bismo zaštitili sebe i druge i da bismo osjećali bolju kontrolu nad našim okolnostima: često peremo ruke, ne diramo lice i bavimo se socijalnom distanciranjem.“ Još jedna stvar koju možemo učiniti je da im pomognemo da shvate zašto nije dobro da izlaze van. Dakle, da im kažemo: „Slušajte, znamo da se osjećate stvarno zabrinuto zbog  korona virusa, ali razlog zašto vas molimo da uradite sve ove stvari – oprati ruke, ostati kod kuće – to je i način na koji vodimo računa o članovima naše zajednice.

Кako da upravljate uznemirenošću svoje djece kada se borite da upravljate svojom? Кako razgovarate o vremenskim okvirima – i o tome kada će se dijete vratiti u školu ili kada može zakazati rođendan – kada je tako nejasno kakav će biti stvarni vremenski okvir?

„Iskrenost je najbolja politika“, poručila je Maja. „Djeca zaista mogu imati koristi od toga da roditelj kaže da ne zna šta će se dalje dogoditi. Ujmesto da dajete odgovor i zatim kažete da niste u pravu, recite im: „Neki naučnici mislili su da će proći nekoliko nedjelja, a sada misle da će to možda potrajati i nekoliko mjeseci. Još uvijek ne znamo.“ Zatim pitajte: „Кako se osjećate zbog toga? Imate li pitanja o tome? Možda ne znam sve odgovore, ali definitivno možemo videti koje su informacije koje znamo zajedno. Pratite sopstveno ponašanje .”Roditelji su, naravno, zabrinuti i naša djeca će od nas uzimati emocionalne znakove” –  objašnjava Maja. „Zamolila bih roditelje da učine sve što mogu kako bi uspjeli da upravljaju svojom anksioznošću i da svoje strahove ne prenose na djecu. To može značiti da zadrže emocije, koje su ponekad teške, pogotovo ako ih proživljavaju prilično intenzivno.“ Djeca se oslanjaju na svoje roditelje kako bi im pružili osjećaj sigurnosti. „Važno je da se sjetimo da su oni putnici u ovome i da se vozimo zajedno u istom automobilu. Pa čak i ako se osjećamo anksiozno, ne možemo dozvoliti da se ne osjećaju kao sigurni putnici.“

Kako roditelji mogu omugućiti djeci da se osjećaju sigurno u ovakvoj situaciji?

Maja Zorić kao sistemski porodični psihoterapeut naglašava  da je stvaranje rutine za djecu veoma važno i da se o tome ovih dana mnogo govori. „Vrlo je bitno da dijete ima jasno strukturisan dan (vrijeme ustajanja, obroka, praćenja nastave, vrijeme za vanstavne aktivnosti, vrijeme za odmor i vrijeme kada idu spavati). Na taj način uspostavljate kontrolu unutar svoje porodice i vraćate ne samo djeci, već i svim članovima porodice osjećaj sigurnosti. Neizvjesnost dovodite na minimalan nivo.“ – naglašava Maja. Ali ona upozorava roditelje da ne preuzimaju ulogu učitelja, nastavnika, profesora svog deteta jer to može da daje kontrarezultate, posebno zato što hormoni stresa mogu učiniti ljude podložnijim virusnoj infekciji. „Vi ćete biti zatrpani, jer nećete imati dovoljno vremena za druge dnevne obaveze. U takvim uslovima raste nezadovoljstvo, frustracija je sve veća što će se svakako prenijeti i na ostale članove vaše porodice. Vaš posao broj jedan kao roditelja u ovom trenutku je da dobro čuvate svoju decu, a to znači da se brinete o njihovom mentalnom i fizičkom zdravlju“ –  kaže ona. Umjesto da se brinu da djeca ne rade dovoljno školskog posla, roditelji bi trebalo da vide prinudnu pauzu kao priliku za neko individualizovano učenje koje vodi dijete u odnosu na ono što škola trudi da ponudi. „Rekla bih djeci: zapišite sve različite stvari koje biste mogli da iskoristite za učenje, rad i iskustvo. Onda ih svakog jutra zamolite da sastave raspored koji će biti sastavljen od tih stvari.“ – kaže Maja. Na ovaj način ukazaćemo povjerenje svom djetetu, što će značajno uticati na njegovo samopouzdanje, ali i na samostalnost, što je i cilj svakog roditeljstva. Djeci i tinejdžerima trebalo bi dozvoliti i nekoliko dana  gdje mogu raditi sve što žele. Na taj način oni mogu biti spremniji da koriste strukturisani obrazovni pristup u druge dane – i, na primer, nauče novu vještinu. „Mogli biste im reći: imate toliko sreće. Vi ste jedna od rijetkih generacija koja je ikad dobila ovu priliku. Кako ćete ga koristiti?“ – kaže Maja.

Maja naglašava da su tri glavne stvari koje će djeci nedostajati u ovoj vanrednoj situaciji biti njihova uobičajena rutina, šansa da se povežu sa zajednicom i njihove mogućnosti da se osjećaju uspješnim i ostvarenim. „Potrebni su nam uloge, identitet i produktivnost, čak od treće godine života djeteta.“

Evo naveli ste nekoliko savjeta kako pomoći školskoj djeci da se osjećaju uspješnim i ostvarenim, ali šta biste preporučili roditeljima mlađe djece?

Jedan način na koji roditelji mogu pomoći i maloj djeci da se osjećaju produktivno dok su kod kuće jeste da im omoguće pomaganje u kućnim poslovima ili kuvanju. „Nije važno da li je dostignuće zasnovano na nastavnom planu i programu. Može se naučiti od majke napraviti šolju čaja, stavljati tjesteninu u posudu ili crtati sliku nekome, kako bi se osjećao povezanim sa ljudima koje im nedostaje. Čak i ako se taj poklon neće stiči do te osobe, jer ste u samoizolaciji, dijete će sigurno osjetiti taj trenutak povezanosti.“

Šta biste savjetovali roditelje tinejdžera?

Tinejdžerima posebno mnogo nedostaje socijalni život, prijatelji i zahvaljujući mozgu adolescenata, osećaju se nepobjedivim i svemoćnim pred virusom, zbog čega su pred njima posebni izazovi a isto tako i njihovim roditeljima, upozorava Maja. „Obučeni su za eksperimentisanje, bez mogućnosti da odmjere dugoročne rezultate.“ Budući da se oni impulsivno odlučuju na rizike, vrijedi objasniti zašto treba slijediti smjernice. „Moje pravilo kod roditelja tinejdžera je: prvo pitajte, onda govorite!  Pa ih pitajte: zašto mislite da se izolujemo? Što mislite, što bi moglo biti posljedica vašeg susreta sa prijateljima?“ Ako se prikrade pa ode vani, nemojte to pretvoriti u veliku dramu. „Umjesto toga, ponovite zašto je važno da to ne urade ponovo.“ Šta god da se desi, ne pokušavajte da kažnjavate tinejdžera oduzimanjem njihove tehnike. „Ono na što moramo biti veoma oprezni nije da im dozvolimo da budu previše izolovani. Svi znamo da izolacija utiče na mentalno zdravlje ljudi, a to posebno važi za adolescente.“ Ohrabrite ih da ostanu povezani sa svojim prijateljima virtuelno, na zdrav način, umjesto da izlaze i izlažu druge ljude riziku.

Stiže nam vrijeme matura, kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci da prebrode za njih teške trenutke?

Uvijek savjetujem da dopustimo i omogućimo djetetu da ispolji svoje emocije. Sa zatvaranjem škola došlo je do otkazanih školskih predstava, koncerata, sportskih utakmica i aktivnosti koje su djeca duboko razočarana zbog propusta zbog koronavirusne bolesti (COVID-19). Jedna od njih je svakako i  matursko veče učenika završnih odjeljenja osnovnih i srednjih škola. Majin savjet broj jedan je da budu tužni. „U dometu života adolescenata ovo su veliki gubici. To je za njih veće nego za nas, jer ga mjerimo sa svojim životnim vijekom i iskustvom. Podržite, očekujte i normalizujte da su veoma tužni i frustrirani zbog gubitaka zbog kojih tuguju.“ Кad su u nedoumici, empatija i podrška su put kojim treba ići.

Koliko je teško sve ovo realizovati što ste prethodno naveli? Imate li neke posebne preporuke?

Takođe vam je dozvoljeno da nekad ne idete po pravilima, ali je bitno da iskoristite ovo vrijeme za zajedničke aktivnosti putem kojih stvarate nova sjećanja. Imajte izlet na podu dnevne sobe. Neka igračke preuzmu kuću. Okupite svoje male ljude  i pregledajte porodične slike. Promijenite svoj raspored ako vam se ne sviđa. Isprobajte popodnevno kupanje. Ugasite svjetla i učinite to ugodnijim. Biće opuštajuće i za djecu i za vas. Dozvoljeno vam je da se trenutno osjećate pomalo ludim u trenutku. Porodice nisu bile stvorene da žive same, bez društvene interakcije i podrške. Umorni ste od igranja sa plastičnom hranom? U redu je! Dosadila vam je svađa oko toga ko je prvi stigao, kome je smetalo i ko je gurnuo koga? Sigurno da jeste! Umorni od izbirljivog jedenja, čudnih promjena u rasporedu spavanja i strastvenih zahtjeva? Čak i sjajni roditelji izgaraju, i u redu je priznati teške trenutke. Roditeljstvo je maraton koji ponekad uspješno pretrčiš, a ponekad pomisliš kako ne možeš ni da se pomjeriš. Naglasila bih da je jako bitno u toku svakog dana izdvojiti vrijeme za sebe, ali i za partnera. Napominjem i da ovaj odnos nailazi na mnoge izazove.

Imate li neki savjet za kraj?

Svima nama je ovo novina, nepoznato područje. Nikada ranije nisam radila u ovakvim uslovima, ali znam samo da kad je vani sve suludo, djeci treba ljubav unutra. Istina je da će se vaše dijete verovatno sjećati malo, ako ništa drugo, o COVID-19 i ovom dodatnom vremenu kod kuće. Ali trenuci koje iskažete tokom dana za povezivanje i druženje su upravo ono što im je trenutno potrebno. Svakodnevne priče, pjesme i rutine koje dijelite potpuno su prave stvari koje će vam pomoći da se osjećaju sigurno i voljeno. Dakle, ispustite to opterećenje očekivanja i duboko udahnite. Budite tu za njih i sve će biti u redu.

Komentari