Izađi i (iz)bori se

Na političkim izborima, ili u bilo kojoj drugoj situaciji gdje se treba napraviti izvjesni izbor, jedna od najboljih stvari koja se može učiniti za sebe, a samim tim i za druge, jeste da budemo svjesni političkih odluka koje donosimo. Šta to znači? To znači da kao građanin/ka razmišljamo mnogo šire o političkim izborima, te o njihovoj ulozi unutar određenog socijalnog konteksta. Taj osjećaj podrazumijeva određeni nivo poznavanja sebe, ali i svojih građanskih prava i odgovornosti. Ovdje nije čak ni bitna odluka sama po sebi, ona je sekundarna, koliko je važna svjesnost koju imamo u odnosu na nju. U slučaju političkih izbora, ideja za koju se opredjeljujemo može biti komunistička, nacionalistička, konzervativna ili liberalna, progresivna i alternativna, sasvim je svejedno, ali svijest o izboru koji radimo je bitan. Bitno je imati kontrolu nad izborom koji pravimo i znati prepoznati pokušaje manipualcije, od onih očitih oblika potkupljivanja, do onih suptilnih politika zastraživanja.

Bitno je znati sebe moći pozicionirati u odnosu na ideju, znati biti iskren prema sebi i suočiti se sa vlastitim identitetima, preispitati njihovu elastičnost i granice, i onda se vratiti u javni diskurs i vidjeti kako su isti ti identiteti pozicionirani ili zloupotrebljavani u širem socijalnom kontekstu. To je svijest – mogućnost vladanja odlukom, a ne suprotno.

Nijedan fanatizam u svom prirodnom stanju ne podrazumijeva stanje svjesnosti, nego, štaviše, fanatizam se i stvara u prostorima gdje ljudi trenutno nemaju mogućnost kontrole nad vlastitim odlukama. Tako recimo nastaju i kultovi ličnosti. To su one situacije kada ljudi sa tribina u stanju opće histerije iz dubine grla skandiraju nečije ime ili ime nekog pokreta pa se u transu ogrću zastavama, pokušavaju dodirnuti velikog predstavnika/cu i eventualno ako u tome uspiju, kući odlaze srećni. Tada se, u odsustvu svijesti, najlaške razvije potreba za obožavanjem, idealiziranjem i uzdizanjem nekoga ili neke ideje, ideologije, gdje se najčešće po defaultu osobi ili pokretu koji se uzdiže prebacuje odgovornost za sve što će uslijediti u budućnosti. U ovom slučaju građani/ke ne zauzimaju ulogu aktivnog učesnika/ce u kreiranju socijalnih politka jer ovo nije primjer ukazivanja racionalnog povjerenja. Ovo je primjer nedostatka građanskog obrazovanja, ali prije svega nedostatak preuzimanja odgovornosti za sebe.

Svako prekomjerno uzdizanje bilo koga ili bilo čega sužava vidike. Tako započinju i ratovi, odnosno, tako se ratovi i vode. Kako oni oružani, tako i ovi hladni, prepucavanja i podgrijavanje mržnje među različitim grupama. Nijedan isključivi polaritet, crno-bijela socijalna dihotomija nije poželjna u slučajevima gradnje sistema. Sistem i funkcioniše kao skup uvezanih pojedinaca i pojedinki koji zajednički rade na pitanjima unaprijeđenja kvaliteta života za sve ljude pa ako jedna karika zakaže ili kao što je to bh. slučaj – ako većina karika egocentrično i patrijarhalno krene onanistati o svoje ideologije ignorišući političke neistomišljenike – postajemo država u kojoj se bira između dostojanstva i gladi s jedne strane i konformizma s druge.

Nema pravog ili pogrešnog izbora, ni analize koja donosi odgovor u naše ime, postoji samo svijest o političkoj odluci koja se donosi i eventualnim posljedicama koje će se snositi. U to ime je i bitno pronaći male prostore slobode, ne slušati one koji se ultimativno nude kao pravi izbor – jer oni to po defaultu nisu! Bitno je pronaći ljude koji neće populistički njegovati naše dječje strahove, nego će ponekad i po potrebi govoriti i o napornom radu koji predstoji. Bitno je izbjegavati one koji govore o drugima, glasno, dovitljivo i hinjski, jer niko čiji su ciljevi iskreno dostojanstveni ne osjeća potrebu da gradi takve odnose. I u konačnici, bitno je prestati tražiti i prepoznavati roditelje u političkim predstavnicima jer to samo iznova umanjuje građansku odgovornost.

Bitno je glasati jer možda samo mislimo da nas se ne tiče, a možda samo još nisu došli po nas.

 

(Tekst koji je osvojio 1. mjesto i nagradu u iznosu od 100 km na našem konkursu s temom “Izađi i (iz)bori se”)

Facebook
Twitter
LinkedIn