U stalnoj postavci Memorijalnog muzeja JUSP Jasenovac na jednom od monitora pojavljuje se crnobijela fotografija sa opisom: „Srpsko pravoslavno stanovništvo na putu za logor, ljeto 1942.“ Nastala je u vrijeme kada su združene snage Trećeg rajha i NDH u velikoj neprijateljskoj ofanzivi pokrenutoj u junu 1942. godine gotovo uništile partizanski pokret na Kozari i započele sa masovnim i sistematskim progonom srpskog stanovništva u Potkozarju.
Piše: Edin Ramulić
Na fotografiji se vide civili, muškarci, kako ih provode kroz Prijedor i odvode u pravcu logora Ciglane. Odatle su civili deportovani u Jasenovac ili na prisilni rad u Njemačku, a neki su dospjeli i do logora Sajmište kod Beograda. Većina tih nedužnih ljudi nije preživjela zatočeništvo.
U generacijama Prijedorčana mlađim od 40 godina, broj onih koji su posjetili memorijalni kompleks u Jasenovcu svodi se na nekoliko desetina ljudi. Ne može biti opravdanje to što se Jasenovac nalazi u drugoj državi jer skoro da nema Prijedorčanina koji nije vidio hrvatsku obalu i ljetovao na moru. Ni spomen područje Donja Gradina koje se nalazi u Bosni i Hercegovini nije posjetilo mnogo Prijedorčana, pogotovo iz mlađih generacija. Kada bi se uradile ankete ispostavilo bi se da većina sadašnjih stanovnika i ne zna da je nedaleko od centra grada, u krugu ciglane, bio veliki logor kroz koji je u devet mjeseci postojanja u Drugom svjetskom ratu prošlo oko 14.500 ljudi, da su mnogi tu i ubijeni, uključujući i djecu.
Fotografija sa kolonom nesretnih civila koje vode u logor i smrt je nastala na glavnom trgu u Prijedoru. Tri velike kuće sa te fotografije i danas se nalaze na istom mjestu. Taj trg nosi naziv po majoru Zoranu Karlici, poginulom pripadniku VRS iz zadnjeg rata.
U oba rata, u Drugom svjetskom ratu i onom iz devedesetih, predominantno su stradali prijedorski civili u odnosu na pogibiju vojnika. U samom gradu nema niti jednog pomena na stradanje civila, svi spomenici, ulice, trgovi su ekskluzivno posvećeni vojnicima, odnosno i policajcima iz zadnjeg rata. Postoji tek jedna sporedna ulica u Raškovcu, sa dva slijepa kraka, koja nosi naziv Žrtava fašističkog terora.
Prijedor koji je u jednom trenutku u maju 1942.godine bio najveći oslobođeni grad u okupiranoj Evropi i zbog toga platio cijenu u ogromnim civilnim žrtvama svoj glavni trg ili glavnu ulicu nije nazvao po tim žrtvama. Takav luksuz je teško objasniti. Da se slavni antifašizam zamijeni neslavnim vojnicima zbog kojih se danas Prijedor u svijetu prepoznaje po progonu nesrpskog stanovništva iz devedesetih, a ne po herojskoj borbi i ogromnim žrtvama iz Drugog svjetskog rata.
