Nijedan od 16 objekata u Prijedoru, analiziranih u okviru projekta „Access“, nije potpuno pristupačan za lica sa invaliditetom /LSI/. Nijedan nije ni potpuno nepristupačan odnosno većina je djelimično prilagođena, podaci su istraživanja koje je u gradu na Sani provela Jadranka Desnica iz ovdašnje Međuopštinske organizacije saveza slijepih u okviru projekta koji realizuje Karitas BiH, a finansira američka ambasada u BiH.
Projektom je u 15 lokalnih zajednica u BiH prikupljen obiman materijal s više od 220 analiziranih objekta, u prosjeku 14 po jedinici lokalne samouprave, a u Prijedoru je obuhvaćeno 16 objekata: Gradska uprava, Policijska uprava, Filijala Zavoda za zapošljavanje, Centar za socijalni rad, Dom zdravlja, Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida, kino i galerija, te po jedna raskrsnicu, kafić, market, restoran, hotel, apoteka, park i frizerski salon.
Istraživanje je u svim lokalnim zajednicama rađeno na osnovu jedinstvenog priručnika gdje su razmatrani prilaz, parking, ulaz, toalet, spratnost, sadržaj i osoblje. Tako se pokazalo da Prijedor nema nijednu taktilnu traku, nijedan zvučni semafor i nijedan toalet prilagođen za LSI, a da je obuku za rad sa LSI prošlo je osoblje samo jedne analizirane ustanove – dio radnika Doma zdravlja, daleke 2007. godine.
U poređenju sa drugim sredinama, nema znatnih odstupanja. Pored navedenih, problemi su približno jednaki i približno jednako zastupljeni – otežan ili nemoguć pristup gornjim etažama (gdje se najčešće pribjegava kompromisu da službenici sa viših spratova dolaze na prizemlje da komuniciraju sa LSI), nedostatak tumača za znakovni jezik i nepostojanje ili uzurpacija postojećih obilježenih parkinga.
Rezultati istraživanja predstavljeni su u Prijedoru 17. maja i prezentacije će se održati u svim sredinama u kojima su analize rađene. Voditelj projekta Zlatko Malić podsjetio je da je pristupačnost jedno od osnovnih prava za LSI i da je definisano međunarodnim i lokalnim zakonodavstvom. UN Konvencija o pravima LSI kaže da ova lica pravo pristupa građevinama, putevima, prevozu, otvorenom i zatvorenom prostoru, informacijama, komunikacijama i uslugama, kako u urbanim tako i u ruralnim sredinama.
„Pristupačnost je možda jedan od temeljnih preduslova za sva ostala prava. Bez pristupačnosti, LSI ostaju izolovane iz okruženja i društva uopšte. To nije zadatak ni LSI i NVO, nego države i njenih struktura, da prilagode sve sadržaje LSI. Ako dijete ne može u školu, ako žena ne može na ginekološki pregled, ako stomatolog odbija uslužiti lice sa intelektualnim smetnjama, onda tu nema pristupačnosti“, rekao je voditelj projekta Zlatko Malić. On je naglasio da je u budžetima na svim nivoima vlasti neophodno predvidjeti novac za poboljšanje pristupačnosti jer je to obaveza vlasti.
„Primjera radi, Kanton Sarajevo svake godine izdvaja novac za pristupačno okruženje. Ove godine je to milion maraka. Osim novca, važno je raditi i na podizanju svijesti jer, na primjer, pitanje parkinga nije nešto što treba vlade da rješavaju. Do građana je. I, nemojte mi zamjeriti, pokazalo se da najčešće žene parkiraju na mjesta rezervisana za LSI. Širi im je prostor i lakše za parkirati“, naveo je Malić.
Gorica Jakovljević iz Centra za socijalni rad rekla je da se ova ustanova susreće s poteškoćama u komunikaciji sa licima oštećenog sluha.„Jedne godine bila je organizovana obuka za znakovni jezik u Banjaluci. Bila je jako skupa i imali smo velika očekivanja, ali je to odjednom stalo“, rekla je ona, dodajući da bi bilo dobro rješenje jedan tumač znakovnog jezika za više institucija, a da ga svaka angažuje po potrebi.
Safira Karahodžić iz Centra za prikazivanje filmova rekla je da je bilo za očekivati da bar pet zaposlenika Gradske uprave prisustvuje prijedorskoj prezentaciji analize pristupačnosti, a ne nijedan.
Pored Centra za socijalni rad i Centra za prikazivanje filmova, prisustvovali su i predstavnici Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida, Doma za lica sa invaliditetom, Doma zdravlja i Udruženja paraplegičara oboljelih od dječije paralize i ostalih osoba s invaliditetom.„Gdje ima više organizacija civilnog društva i gdje su više aktivne, veće je i prisustvo ovakvim skupovima, i obratno“, dodao je Malić.
On je pojasnio da prezentacije služe i za to da se radne verzije po potrebi dorade, a da će konačni izvještaji i preporuke biti dostavljeni svim uključenim subjektima radi unapređenja pristupačnosti za lica sa invaliditetom.
„Svjesni smo da nije realno očekivati da se sve preporuke ispune. Ilustracije radi, hotel ‘Prijedor’ u analizi je ocijenjen kao pozitivan primjer u ovom gradu, ali već na prvu se vidi da ima mjesta za poboljšanja: lift nema zvučnu signalizaciju i toaleti nisu prilagođeni. Ono što jeste vidljiv trend širom zemlje jeste da su se najpristupačnijima pokazali tržni centri i objekti novije gradnje. A zanimljivo pitanje dobili smo na prezentaciji u Bihaću – zašto se nije ocjenjivala pristupačnost vjerskih objekata“, kazao je Malić.
