Za sve one koji su me poznavali ili željeli upoznati, upravo ću da izgovorim po prvi put jednu rečenicu.
I ja želim da odem iz Bosne i Hercegovine! Zašto? Da Vam iskreno kažem, gadi mi se sve što se dešava dugi niz godina i sve više izlazi na vidjelo.
Bavim se aktivizmom već 4 godine, i da počeo sam sa 15 godina. Sve što sam doživio nemoguće je vratiti, platiti, a ni opisati onome ko se nije iskušao u volonterizmu, aktivizmu ili bilo kakvom radu za doprinos zajednici. Da, meni je aktivizam donio put kroz više od 14 država, nova znanja, nova iskustva i ono najveće blago nove prijatelje. Ali znate onu našu poznatu „svakoj sreći dođe kraj“ ili „sve što je lijepo kratko traje“ ? – Da, nažalost tako je…
Nakon što sam obnašao nekoliko funkcija kroz svoj aktivizam, neke još uvijek obnašam (ali obećavam da neću zadugo), prošao sam skoro sav NVO sektor i neformalne grupe ovog grada i dao ima doprinos, koliki sam u tom trenutku mogao, no ja se tu više nažalost ne pronalazim! Ako se pitate zašto, odgovor je veoma jasan, a zove se VLAST.
Nikada nisam vjerovao da ću napisati nešto ovakvo, ali ja sam iz dana u dan sve više ogorčen i ne mogu to više da gledam na sebi i sad se kajem što sam svoju porodicu prije nekoliko godina zaustavio da ode iz BiH. Pitao sam se zašto su svi otišli ? – Ma nije to što nema posla, nije to bolan, posla će uvijek biti za one koji žele raditi, prođite gradom na svakom drugom lokalu stoji natpis „potreban radnik/ca“, ali ljudi neće više da gledaju da im se u lice komponuje muzika koja samo paše „njima“.
Trudio sam se pokazati ravnopravnost i nepristranost i pomoći stanovništu, kojem je pomoć bila potrebna kroz nekoliko organizacija i nekoliko projekata, ali ni tu nisu imali obraza pa su tražili sebe. Trenutno sam lider jedne omladinske organizacije i kojoj su „ubili“ sve mlade, jednoj koju sam predosnovao koja mi dođe kao ispusni ventil nakon svakog utorka, kada se družim sa djecom od 12 do 17 godina, jedne koju mentorišem u Tuzli koja mi je otvorila poduzetničke oči da u samo mjesec-dva dana pripremim sve potrebno za otvaranje socijalnog preduzeća i koje još nisam javno prikazao jer se bojim reakcije vlasti koja mi je vjerovatno presudni faktor u otvaranju ovakvog preduzeća, a koje će zadržati nekolicinu mladih jer je namijenjeno njima, mojim mladim sugrađanima.
Možda bi Vas većina rekla pa imaš uspješan život za jednog još uvijek srednjoškolca, sjedi gdje jesi, trpi i radi, jer to je naš bošnjački/bosanskohercegovački mentalitet, ali ja sam odlučio. Odlučio sam da ću prvom prilikom sa svojim životopisom pronaći svoj novi dom pa gdje god to moralo biti, jer obećavam da ću pronaći mjesto gdje će se jedna mlada i ambiciozna osoba cijeniti, a ne sputavati u radu jer je previše poštena i želi nekom bolje sutra.
Drago mi je što sam ovo podijelio s nekim i na bilo koji način, jer vrijedi da svi znamo gdje živimo, ako Vam se oči nisu još otvorile, vjerujete i ja sam 1000 puta rekao da ću ostati ovdje i obožavam ovaj grad, svetu vodu koja teče njegovim venama i daje mu život, ali više mi ni to nije dovoljno jer ne mogu da napredujem u ovom gradu. Izvini Bosno i Hercegovino ali i ja idem što dalje stignem!
