Hijra, na Urdu jeziku znači hermafrodit i eunuh; u južnoazijskoj kulturi hijra je muškarac koji usvaja žensku spolnu ulogu, ženski spolni identitet i nosi žensku odjeću. Međutim, hijre su svestrana grupa, u nju spadaju i žene koje ne mogu da rađaju djecu i žive „normalan“ život.

Hijre su drevna zajednica sa Indijskog potkontinenta sa članovima_icama u Bangladeshu i Pakistanu. Oni_e su klasificirani kao treći spol i imaju svoje rodne uloge. Serena Nanda ih opisuje kao „mušakarac minus muškost“ i „muškarac plus žena“. Hijre se ne smatraju nijednim spolom zbog svoje nemogućnosti da se reproduciraju. Na Indijskom potkontinentu veliki naglasak je stavljen na mogućnost na nečije sposobnosti da ima djecu. Netko, ko nije u stanju da se reproducira ne smatra se muškarcem ili ženom, stoga su hijre odvojeni identitet koji se ne uklapa u kategoriju nijednog spola. Populacija hirji u Indiji se procjenjuje na između 50.000 i 1.200.000. Velika je razlika u brojevima jer popisi u Indiji daju prostor za izjašnjavanje samo kao muškarac ili žena, te zato nema pouzdane statistike.

Tradicionalno zanimanje hijri se sastoji od prošnje tokom darivanja blagoslova za bebe muškog spola i na svadbama. Većina njihovih pjesama su o trudnoći i parodija na trudnice. Oni također zahtijevaju da provjere tek rođene bebe da li su „normalne“ ili interseksualne. Ukoliko je beba interseksualna mogu zahtijevati da im se preda beba da bi bila odgajana kao hijra. Možda se čini ironično da hijre, koje se ne mogu reproducirati, donose blagoslove za nevjeste i bebe. Moć da to čine im dolazi kroz božanstvo Bacuhara Mata, koja je verzija Božice Majke, koja ima moć da odobri plodnost ili da je oduzme.

Zbog sve većeg uticaja zapadne kulture potražnja za uslugama hijri je drastično opala, zbog toga se veliki broj njih okreće prostituciji koja ide protiv ideala hijra askeze. Idealno za hijre bi bilo da se odreknu seksa i bivaju poklonici_e Bachura Mate. Najznačajniji odnos u hijra zajednicama je između učitelja_ice (gurua) i učenika_ce (chela). Oni su organizovani kao kućanstva, sa područjima razgraničavanja gdje mogu plesati i tražiti novac od trgovaca. Da bi neko zaista postao Hijra mora proći kroz operaciju koja se zove nirvan što znači preporod, te većina Hijri smatra ovu operaciju kao ponovno rođenje.

Sama operacija se sastoji od potpunog uklanjanja penisa i testisa i esencijalna je u njihovoj transformaciji iz muškarca u ženu. Operacija se sastoji od tri faze: priprema, operacija, oporavak. Sve tri faze se sastoje od kompleksnih rituala. Prva faza uključuje molitve Bachura Mati i čekanje znaka za odobrenje. Jedna takva gesta je razbijanje kokosa, ako se on slomi na pola tada se ne obavlja operacija jer Bachura Mata smatra da takva osoba još uvjek nije spremna da postane hijra. Jednom kada je operacija odobrena hijra mora proći kroz period odmaranja gdje joj nije dozvoljeno da radi i da učestvuje u seksualnim aktivnostima, to može varirati od jedne sedmice do mjesec dana. Samu operaciju obavlja hijra koju zovu Dai Ma kojoj je dozvolu za obavljanje operacije dala Bachura Mata.  Na dan operacije Dai Ma ulazi u sobu i moli se Bachura Mati, tada ona probudi hijru i ohrabruje je da ponavlja Mata mantru dok ne padne u stanje transa. Zatim asistent Dai Ma drži hijru i ohrabruje je dok Dai Ma veže penis i testise. Ona pravi dva dijagonalna reza da ih izvuče. Odsječene genitalije se zakopaju ispod drveta a u uretru se stavi tuba. Krv se pušta da teče jer se vidi kao loša, „muška“ krv, te se vjeruje da ako ona iscuri muškost će izaći iz hijre. To je jedan od razloga zašto hijre ne idu kod doktora, jer bi oni odmah zaustavili krvarenje. Vrijeme dok teče krv se smatra najvažnijim u kojem se hijra, koja je tek operirana, bori između života i smrti. Za nju se mole, ali se krv ne zaustavlja. Razdoblje oporavka također ima mnoge rituale, hijra se mora odmarati četrdeset dana, daje joj se hrana koja izaziva mučninu i povraćanje da bi se hijra „očistila“ od „muškosti“. Ove operacije su ilegalne u Indiji.

Iako se većina hijri oblače kao žene, one učestvuju u aktivnostima koje se smatraju neprikladnim za indijske žene, kao što je plesanje i pjevanje u javnosti. Oni gotovo izgledaju kao karikature žena jer nose tradicionalni sari i dugu kosu, dok se u modernom društvu žene šišaju na kratko i nose zapadnjačku „mušku“ odjeću.

Mnoga hindu božanstva povezana su sa hijrama kao Arjun (koji godinu dana živi kao eunuh), Vishnu(koji se pretvara u najljepšu ženu na svijetu kako bi porazio demona kojeg zavodi), Shiva (koji je ujedno i muškarac i žena, njegov simbol predstavlja phallus u vagini), i Krishnin sin Samba (koji je bio homoseksualac i cross dresser). Zbog svega ovoga hijre su se identifikovale sa mnogim likovima u hindu mitologiji, i bile su tolerisane i poštovane kao treći spol. Također, kao što Serena Nanda ističe, hijre ne moraju biti u skladu samo sa jednim setom normi jer su vrlo raznolike i imaju prostora za takve različitosti u svojoj skupini.

Britanski vladari u Indiji oduzeli su hijrama prava koja su do tada imale, smatrajući ih prijetnjom za društvo. Budući da hijre ne spadaju ni u kategoriju muškarca ni žene, Britanci su donijeli zakon da hijre moraju nositi turbane koji bi ih razlikovali od žena.

Hijre u Indiji su aktivno uključenje u podizanje svijesti o pitanjima koja su vezana za diskriminaciju zapošljavanja hijri na određena radna mjesta. Hijrama nije dopušteno da jedu u većini restorana, čak i ako one to mogu priuštiti. Liječenje hijri u bolnicama je također pitanje od velike važnosti jer doktori ne znaju da li da ih stave u muški ili ženski odjel. Mnoge hijre su uključene u podizanju svijesti o AIDS-u, jer se procjenjuje da je u Bombaju jedna od tri hijre HIV pozitivna.

Pakistanski vrhovni sud nedavno je zaključio da će sve hijre (urdu termin za eunuha, transvestita, transrodne osobe i njihove zajednice) biti registrirane od strane vlade kao dio istraživanja kojem će biti cilj da ih integrira u društvo. Odluku je slijedila peticija islamskog pravnika dr Mohammad Ashlam Kaki, koji je rekao da je cilj bio da ih spasi od „života provedenog u sramu“. Potez uvrštavanje hijri u društvo imao je uticaja.. U aprilu 2009. hijre su svojim naporima i podizanjem svijesti dobile priliku da mogu dodati kao svoj rod znak „E“ što znači eunuh u svim dokumentima i pasošima.

Više o hijrama pročitajte u knjigama:  Nanda, Serena. Neither Man nor Woman: The Hijras of India. 1999, Belmont, Wadsworth Publishing Company. Herdt, Gilbert, ed. Third Sex, Third Gender. 1994, Zone Books, New York. Nanda, Serena. Hijra and Sadhin. Constructing Sexualities. Ed. LaFont, S., New Jearsey: Pearson Education, 2003. Print, kao i na web stranicama:http://www.glbtq.com/social-sciences/hijras.html i http://news.bbc.co.uk/2/hi/south_asia/3080116.stm