Na temu bračnih odnosa za vrijeme izolacije pričamo sa našom gošćom, Zoricom Railić-Perić, diplomiranim psihologom i sistemskim porodičnim psihoterapeutom.
Samoizolacija je izmijenila našu svakodnevnicu a samim tim i brak i bračne odnose. Na ljubav se više ne gleda isto pa često na društvenim mreža sreću slike parova sa opisom „ljubav u doba korone“ ili „brak u doba korone“. Čini se da ovakva konotacija ipak daje ljubavi najveću moć jer su se neki parovi vjenčavali uprkos svemu što je pandemija donijela. Kruže šale koje kažu da će pozitivna strana izolacije biti „baby boom“, dok s druge strane nažalost podaci koji nam dolaze iz Kine nisu baš optimistični.
Kada na internetu ovih dana ukucate riječi brak i pandemija, prvi tekstovi i informacije koje će vam se prikazati jesu vezani za povećanje broja razvoda nakon izolacije. Međutim,na ovu informaciju ne bismo trebali da baš reagujemo na prvo iz nekoliko razloga. Pretpostavimo da među njima sigurno postoje parovi koji su već planirali da na taj način okončaju svoj brak te su samo čekali pogodan trenutak i ukidanje karantine kako bi svoje zahtjeve predali. S druge strane, sigurno da postoji neki broj slučajeva u kojima je prelomni momenat bio izolacija. Partneri su bili prinuđeni da budu zajedno a postojeći nesklad se samo intenzivirao te su oni uvidjeli da u njihovom partnerskom odnosu nema šta da se popravlja. Postoje i brakovi koji nažalost postoje samo na papiru i oni opstaju najčešće jer svako živi svoj život. Oni se izbjegavaju, imaju minimalan kontakt. Komuniciraju samo oko djece, dnevnih obaveza ili finansija. Oni su sad prinuđeni da budu upućeni jedno na drugo i vjerovatno su oni ti koji će razmišljati šta dalje kada kriza prođe. Pretpostavljam, parovi koji se vole u izolaciji voljeće se još više. Nažalost, oni koji se svađaju isto tako svađaće se još više.
Oko čega se partneri uglavnom svađaju?
Čak i kada govorimo o visoko funkcionalnom i skladnom braku, ovakva situacija sa izolacijom je dosta neprirodna i koliko god se činilo banalno zahtjeva puno umijeća. Ostavljeno nam je malo vremena za prilagođavanje. Supružnici moraju da balansiraju između mnoštva uloga I obaveza koje moraju da zadovolje. Kao prvo, većina ljudi primorana je da radi od kuće. Postavlja se pitanje kao to izvesti kad oboje supružnika radi a u isto vrijeme imate jedno ili više djece. U isto vrijeme ste I roditelj I imate poslovne obaveze koje morate da uradite u nekom zadatom roku.
Dakle, partneri se najčešće svađaju oko preraspodjele obaveza koji se tiču roditeljstva, kućnih poslova, poslovnih obaveza. Neslaganje ide iz ideje šta je čija obaveza I dužnost, kako organizovati vrijeme, kako organizovati novac, kako uskladiti vaspitne stilove kad su djeca u pitanju . U suštini svi izvori svađa mogu biti isti kao I u normalnim okolnostima. Teško da će u ovakvoj situaciji sam partnerski odnos I bliskost biti tema preispitivanja I izvor svađa I neslaganja.
Šta onda činiti u ovakvim situacijama?
Pa svakako da je najkonstruktivnije da se razgovara I da se obaveze usaglašavaju, najbolje na dnevom nivou. Odredite šta biste trebali u roku da uradite I tome dajte prioritet, ostalo rješavajte kasnije. Dobra organizacija I tajming su pola riješenog posla.
Negdje sam pročitala da svađa I konflikt mogu biti dobri u nekim situcijama. Po vama koje su to situacije I šta generalno mislite o tome?
Svakako da može biti dobro ako znamo na koji način da se “svađamo”. Konflikt je neizbježan, a zdrav konflikt je neophodan kada se rješavaju neka važna pitanja jer na taj način usaglašavamo želje, potrebe I obaveze a samim tim unapređujemo I odnos. S toga, konflikt nužno ne mora biti neprijatan. Može biti veoma produktivan ako poštujemo neke principe dobre komunikacije.
Ukratko, trudite se da što manje kritikujete osobu, neka kritika bude usmjerena na postupak I ponašanje. Slobodno iskažite svoje mišljenje, stav i obavezno pričajte o željenom ishodu jer niko nije sposoban a ni dužan da vam čita misli. Ako nešto ne razumijete tražite dodatno objašnjenje.
Na koji način partneri onda da razgovaraju?
Kao prvo, suzdržite se od kritike. Ovo definitivno nije vrijeme za ukazivanje na greške. Umjesto toga,sada je vrijeme za pohvale I priznanje. Zapravo je važno da ljudi traže ono što partneri rade ispravno te da izražavaju zahvalnost za to. Jedno hvala će da napravi čuda ( hvala što si skuvao kafu, hvala što si se potrudila da napraviš ukusan ručak). Pohvaljujte stvari koje vaš partner uobičajeno rade jer ćete na taj način dati do znanja da uviđate koji trud I napor on ulaže čak I kad su svakodnevne stvari I obaveze u pitanju. Ovakav vid komunikacije se svakako treba primjenjivati I u situacijama koje nisu vezane za pandemiju.
Puno puta ste spominjali da je stres skoro pa neizostavan dio naše svakodnevnice za vrijeme pandemije. Kako se on manifestuje u bračnom odnosu?
Različite emocije koje su se javile takođe mogu biti ometajući faktor kada je prilagođavanje u pitanju. Anksioznost, nervoza i strah uveliko mogu pridonijeti tome da bračni odnos u ovakvim okolnostima trpi.
Stres ima tendenciju da pokreće uspomene iz prošlosti, a mi s druge strane reagujemo slično kao što smo u tom trenutku. To vam je situacija kada ljudi kažu “sjetio se lanjskog snijega”. Zato prije nego izvučete svoje zaključke, slušajte partnera što će biti dobar preduslov za zdravu I konstruktivnu komunikaciju.
Danas su korona virus i pandemija postala neizostavni dio razgovora. Negdje sam primijetila da neki parovi skoro pa suprotno reaguju na novonastalu situaciju. Supruga se na primjer boji za zdravlje djece, strahuje za finansijsku situaciju jer je suprug ostao bez pola. Dok on sa druge strane, olako shvata sve pa kaže kako će sve proći, kako neće biti gladni itd.
Da, to su sigurno veoma česte situacije. Dok jedan supružnik možda previše ozbiljno shvata situaciju, drugi može na ovaj način da normalizuje kako bi svog supružnika umirio. Međutim, ponekad zbog velike razlike u stavu neće doći do umirivanja već to može izazvati kontraefekat pa to neće biti shvaćeno kao pokušaj da se ohrabri I umiri već kao jedna vrsta neozbiljnosti. Ovo bi onda mogla biti jedan primjer konfliktne situacije jer se svađaju jedan preozbiljan I jedan neozbiljan.
Kako konstruktivno izaći iz ove situacije?
Ono što želim reći je da se ne morate nužno slagati sa partnerom oko pristupa pandemiji. Razmislite o čemu on ili ona stvarno razmišlja prije nego neprimjereno odreagujete. Koristite tzv aktivno slušanje I pitajte ono oko čega se dvoumite da li ste dobro razumjeli. Argumentujte I dajte primjere nekog konstruktivnog rješenja date situacije (ako ste npr ostali bez posla, pokažite da se trudite da neki drugi pronađete, ako partner previše brine za zdravlje umirite na taj način što ćete pokazati razumijevanje za brigu I svojim postupcima ćete pokazati da se I vi ponašate odgovorno prema vašem zdravlju).
Puno ste vremena posvetili priči o komunikaciji, pa pretpostavljam da je ona temelj svakog zdravog partnerskog odnosa. Kakve biste nam još savjete dali vezano za brak, a I dalje da pričamo o pandemiji.
Da, svakako da je temelj svakog zrelog I kvalitetnog odnosa jasna I zdrava komunikacija I to se češće treba naglašavati.
Ono što bih sledeće naglasila da supružnici jedni drugima treba da daju prostora jer u nekim normalnim okolnostima većina parova dosta vremena provodi odvojeno zbog različitih obaveza. Vrlo je važno provesti jedan dio vremena sam sa sobom. Ovo nikako ne znači da vi krijete nešto od vašeg supružnika već da odvajate vrijeme za ono što je lično vaše. I to treba da praktikuju oba partnera. Odvajanje vremena za sebe čuva partnerski odnos.
Ne insistirajte na intimnosti ako jedan od partnera nije raspoložen za to. Stres umanjuje ovu potrebu za čak 80%.
Imajte strpljenja, uvažavajte se I razmišljajte o tome da vam je zajedničko vrijeme koje ste dobili luksuz a ne kazna.
Kojim bračnim partnerima je najteže u ovom periodu?
Svakako da je najteže u onim odnosima u kojima se pojavilo ili već odavno postoji nasilje. Moja kolegica je u jednoj od prethodnih emisija pričala o tome te bih ja ovim putem još jednom apelovala da se nasilničko ponašanje treba prijaviti I da to nikako nije privatna porodična stvar.
Pored toga, smatram da je trenutno najteže supružnicima koji su razdvojeni. Dosta muževa je ostalo “zarobljeno” u inostranstvu I ova situacija sigurno traje oko 2 mjeseca što je svakako puno. Ja se toplo nadam da su oni u svakodnevnom kontaktu, da će se uskoro okolnosti promijeniti te da će vrlo brzo nadoknaditi sve što su propustili.
Ono što mi pada na pamet još, a svojstveno je našoj kulturi, jesu višegeneracijske porodice koje žive zajedno u istom domaćinstvu. I u takvim okolnostima je jako teško čuvati bračnu bliskost I intimnost poštujući vlastite I tuđe granice.
Da li je ova vanredna situacija onda test za ljubav?
Većina nas je bila u nekoj svakodnevnoj trci za poslom i obavezama i često smo se žalili kako nam nedostaje slobodnog vremena da se posvetimo svojim partnerima, kako nam nedostaje vremena za intimnost i ljubav. Vrijeme smo dobili, sad je samo pitanje šta s njim uraditi. Svakako da je sad pravi trenutak da budete kreativni i maštoviti. Prisjetite se šta ste nekada zajedno rado radili, šta vas je posebno u partnerskom odnosu uveseljavalo i to počnite praktikovati koliko vam okolnosti dozvoljavaju.
Ono što svakako predlažem jeste da se trudite da dnevne obaveze zajedno završavate jer na taj način činite dvije dobre stvari. Učestvovanje u zajedničkim kućanskim obavezama i zajednička briga o djeci dokazano učvršćuje partnerski odnos. S druge strane, na taj način ostaje vam dovoljno vremena na raspolaganju koje možete kvalitetno podijeliti, malo da budete sami a malo da uživate sa partnerom.
Ne moramo na izolaciju gledati nužno kao na nešto loše. Okolnosti jesu nepovoljne ali ostajanje kod kuće može biti i blagodet koju treba iskoristiti.
