Femicid se tiče svih nas

|

Ljudska prava

Prethodnih mjeseci sve su učestaliji slučajevi femicida u BiH ali širom regiona. Femicid se samo u prethodna dva mjeseca desio u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i na Kosovu. Nevladine organizacije koje se bave borbom protiv nasilja nad ženama, širom regiona apelovale su na institucije vlasti da se pristupi ozbiljnijem sistematskom rješenju problema nasilja nad ženama kako bi se što prije izgradili mehanizmi prevencije femicida. Međutim, način na koji društvo percipira nasilje i reaguje na njega u velikoj mjeri utječe na to kako će sistem pristupiti rješavanju ovog problema. U informisanju javnosti i podizanju svijesti građana i građanki o problemu rodno zasnovanog nasilaj jednu od ključnih uloga igraju mediji.

Dan uoči Međunarodnog dana borbe protiv rodno zasnovanog nasilaj desio se femicid u Zenici, prije dva dana desio se femicid u Splitu. Iako je važno da mediji izvještavaju o tome, jer je to pitanje od javnog interesa i neophodno pokrenuti diskusiju na ovu temu, nažalost mediji uglavno propuštaju priliku da kroz svoje sadržaje obrade problem nasilja. Najčešće, se ovakvi događaji ekspolatišu u svrhu prikupljanja što većeg broja klikova. U prvim vijestima koje smo mogli pročitati o slučaj femicida u Zenici pisalo je “ona je živjela s drugim muškarcem”, dok o slučaju femicida u Splitu danas možemo čitati “potresna svjedočenja” obicnih ljudi pa čak i novinara koji su svjedočili tom užasnom činu nasilja.

Mediji u našem regionu nerijetko kršeći kodeks časti, u slučajevima femicida izvještavaju na način koji doprinosi relativizaciji nasilja. Kao sagovornike navode se komšije i prijatelji, izvještaju o toj “porodičnoj tragediji”, preispitujući izbore i moral žene, kako se ponašala i šta jeste ili nije radila, izvještavati o ubici kao o “mirnom i dobrom” čovjeku.

U takvim medijskim izvještajima ne navodi se kontekst problema, niti dobijemo informaciju od nadležnih institucija da li je i u koliko navrata ubijena žena prijavljivala nasilje. Ne preispituje se potencijalna odgovornost zajednice, komšija i porodice, koji su možda znali da se nasilje dešava ali nisu nikada reagovali.

Takvi medijski sadržaji onda dovode do potpune dehumanuzacije žrtve. Krši se pravo na zaštitu dostojanstva žene, koja je vjerovatno mnogo puta trpila razne oblike nasilja, sada je u tom slučaju to nasilje samo kulminiralo. Ne postavlja se pitanje ako nije prijavljivala nasilje u kolikoj mjeri je i tada odgovoran sistem, ako jeste, kada će neko odgovarati?

Međutim, mi kao obični građani i građanke snosimo dio odgovornosti. Hiljade žena i djevojčica svakodnevno su žrtve fizičkog, seksualnog, psihičkog i online nasilja. Mi o tome šutimo ili s vremena na vrijeme pričamo s komšinicom u svoja četiri zida, ali skoro nikada zbog toga što smo zabrinuti.

Tiče nas se, jer femicid nije pravno regulisan u našim krivičnim zakonima. Odgovorni ste ako svjedočite nasilju ili na bio koji način saznate da se ono desilo, a ne reagujete, prešutite. Ako birate da ne reagujete to znači da birate ulogu saučesnika u nasilju.

Tiče nas se jer se nasilnik nakon zadržavanja u policiji, najčešće samo nakon nekoliko sati, vraća u kuću gdje se nasilje dogodilo i najčešće ponovo čini još okrutnije nasilje. Tiče nas se što žene žive u strahu i godinama trpe nasilje jer su ih naše porodice odgajale da šute i trpe. Tiče nas se i što žrtve nasilja ne napuštaju nasilnike jer su egzistencijalno ovisne o njima i to što djeca godinama svjedoče nasilju a nerijetko su i ta djeca žrtve istog.

Tiče nas se što postoji sve veća potreba za sigurnim kućama dok se odgovorne institucije površno i neblagovremeno “brinu” o finansiranju istih. Tiče nas se što se BiH obavezala međunarodnim konvencijama da će zbrinjavati žrtve nasilja i kažnjavati počinioce, a praksa pokazuje drugačije. Nerijetko i kada su osuđeni, nasilnici dobiju minimalne i uslovne kazne. Sistem tako šalje poruku žrtvi da neće kazniti nasilnika, da je neće zaštititi na pravi način.

Krive su institucije i organi koji su dužni baviti se ovim problemom, krive su porodice i društvo jer odgajamo generacije koje na nasilje gledaju kao na normalnu pojavu. Krivi smo i mi kada god okrenemo glavu, kada opravdavamo, kada prešutimo, kada ne reagujemo, kada ne pomognemo!

Komentari