Femicid, kada te netko ubije jer ima uvjerenje da pripadaš slabijem spolu i zbog toga te mrzi. Ili ako ćemo biti precizniji zbog tvog roda jer sve što ulazi u zonu djelovanja i ponašanja potaje opasna društvena konstrukcija koja je, doslovno, opasna po život. Femicid je najekstremnija forma rodno zasnovanog nasilja i definira se kao namjerno ubojstvo žena samo zato što su žene. Ovu definiciju femicida artikulirala je feministica Diana Russell pri svjedočenju o ubojstvima žena na Međunarodnom sudu o kaznenim djelima protiv žena (The International Tribunal on Crimes Against Women, 1976.) u Bruxellesu: „Moramo da shvatimo da su mnoga ubojstva (homicidi) u stvari femicidi. Moramo da prepoznamo da je spol u osnovi politike tih ubojstava. Od spaljivanja vještica u prošlosti do novijeg široko rasprostranjenog običaja ubijanja ženskih beba u mnogim društvima ili do ubijanja žena ‘u ime časti’, shvaćamo da femicid postoji i opstaje veoma dugo. Ali pošto se odnosi samo na žene, nije bilo posebnog imena za to sve dok termin femicid nije skovan.
Ciklično nasije
Nažalost, postali smo svjedoci rasta sve većeg broja obiteljskog nasilja koje kao svoj terminalni i završni čin ima ubojstvo žene. Prema autorici Eleonore Walker, žrtve obiteljskog nasilja najčešće prolaze kroz tri ciklusa nasilja tako da se nalaze u začaranom labirintu iz kojeg je vrlo teško izaći. Ona izdvaja fazu rastućih tenzija u kojoj žrtva pokušava na sve moguće načine udovoljiti nasilniku u nadi da će je prestati maltretirati ili da će barem biti manje zlostavljanja. Kako društvo kaže žrtvuj se za mir. Nažalost, to je postao društveni obrazac patrijarhata koji nema milosti prema ženama i koji će iskoristiti svu silu patrijarhalnih programiranja i mehanizama da žene drži kao ropkinje svog sustava. Pokazalo se točnim, da je obiteljsko ognjište postalo ratna zona u kojoj nasilnik puca na svoju žrtvu. Nažalost, unatoč svim udovoljavanjima faza rastućih tenzija prelazi u fazu okrutnog nasilja u kojoj nasilnik iskazuje svu silini svoga bijesa i nemilosrdno se iživljava nad njom.
Zašto žene ostaju s nasilnikom?
Ovo je jedno od pitanja koje je najveća uvreda i dodavanje ulja na nasilničku vatru čiju je lomaču već odavno zapalio patrijarhat. No jedan od odgovora na to pitanje bi mogla biti faza medenog mjeseca u kojoj nasilnik stavlja masku romantičnog princa iz bajke. Važno je naglasiti da žrtve rodno utemeljenog nasilja nisu krive za počinjeno nasilje i da je prijava nasilja iznimno hrabar čin s obzirom na sve traume koje su doživjele. Brojni psihološki stručnjaci složili su se da žrtva treba prijaviti nasilje onda kada se osjeća spremnom. Nažalost, javnost još uvijek ne razumije da prijava nasilja podrazumijeva suočavanje s policijom, sudom, medijima, nasilnikom i društvom koje izražava osude prema žrtvi U fazi medenog mjeseca, nasilnik obećava da će se promijeniti, odjednom je pažljiv, nježan i žrtva upadne u zamku i povjeruje da se će nasilje prestati. On, čak, predlaže da zajedno idu na psihoterapiju i zaista ostavlja privid da će biti bolje. Da će nasilje prestati. Međutim, nasilnik se rijetko mijenja. Imamo sve veći rizik od femicida a statistika prkosi poražavajućim brojevima da se žrtve nasilja u prosjeku od sedam do jedanaest puta vraćaju nasilniku, riskirajući svoj život. Problem postaje veći jer se femicid prikaže kao obiteljska tragedija, kao svađa koja je nesretno završila, romantizira se, a nasilnik se stavlja u kontekst paćenika koji nije izbora i ubio je svoju suprugu.
Mizoginija
U komentarima ga slave i pozdravljaju njegov čin jer je ona, njegova žrtva, bila ovakva i onakva. Žrtva se stavlja u kontekst nemilosrdne stereotipizacije i stigmatizacija. Pronalaze se načini opravdanja za nasilnika dok se po žrtvi udara drvljem i kamenjem. Trebamo biti svjesni da kultura femicda počinje od najranije dobi, kada uvjerimo djevojčice da budu pasivne, tihe i pokorne. Učimo ih da je stidljivost vrlina i da jedino kao čedna djevojka, ima šanse da ostvari toliko željeni brak i da rodi djecu. Učimo djevojčice da se čuvaju, da ne piju alkohol, da se ne ponašaju promiskuitetno, da ne izlaze kasno i da se ne voze s nepoznatim ljudima. Zbog sigurnosti žene nose različite sprejove i idu na tečajeve samoobrane. Svjesne su da će teško razbiti miti o uličnoj prostituciji koju su same izazvale i da će svoje grešno ponašanje platiti životom. Zabrinjavajuće je što smo žene uvjerili da trpe nasilje i da šute o njemu. .
Gdje su institucije zakazale?
Nažalost, praksa je pokazala da policija i ostale zakonodavne institucije peru ruke od odgovornosti za rodno zasnovano nasilje. Često žrtve, nemaju povjerenje u policiju, zdravstveni, socijalni sustav koji bi im trebao pružiti zaštitu i zatvoriti nasilnika, Prema zakonima o zaštiti od obiteljskog nasilja u FBiH i RS-u nasilje nad ženama definira se kao jedan od osnovnih vidova kršenja ljudskih prava koje može imati element kaznenog djela. Zakoni u BiH ne definiraju rodno zasnovano nasilje bez obzira na obvezujuće međunarodne standarde u ovoj oblasti. Ta činjenica dovodi do toga da se analiza podataka o nasilju nad ženama provodi bez ukazivanja na rodnu dimenziju nasilja, odnosno jasne veze nasilja s podređenim položajem žena u javnom i privatnom životu i bez adresiranja onih oblika nasilja kojima su žene nesrazmjerno izložene u odnosu na muškarce. Pravosudne institucije u BiH i dalje nemaju adekvatan odgovor na ovaj oblik nasilja
Gubitak slobode kao femicid
Jedan od nasilnikovih najvećih ciljeva jest prisilna kontrola, apsolutna dominacija i oduzimanje slobode žrtvi. Smrt vlastitog identiteta i gubitak vlastitog načina izražavanja je duševni i mentalni femicid koji vodi ka fizičkom ubojstvu. Naime, važno je shvatiti kako nasilnik želi da žrtva postane potpuno ovisna o njemu, da izgubi kontakt s vlastitom obitelji, prijateljima, da prestane raditi i da izgubi svaki mogući resurs koji bi joj omogućio povratak vlastitog života i vlastite sloboda. Sandi Dizdarević, autor knjige o nasilju nad ženama Vrisak lotosa (2021.), smatra da žena postaje žrtvom kada nasilnik u njoj primjenom straha, fizičkog i psihičkog nasilja izazove strah, odnosno kada kod žene počne proces uništavanja njezine slobode mišljenja, stava, prava na odluku o odlučivanju. Smrt, dodaje Dizdarević, nije samo proces u kojem dolazi do fizičkog i biološkog prestajanja važnih funkcija tijela, nego smrt nastupa kada duša i intelekt čovjeka Uz brižljivo njegovanje zlatnih patrijarhalnih kaveza, mnoge žrtve nasilja postanu robinje vlastitog partnera koji im može oduzeti život.
Za femicid je kriv i odgovoran nasilnik!
Stoga, femicid ne smijemo promatrati kao slučajni događaj jer je on uvijek posljedica dugotrajnog obiteljskog nasilja (na kraju nasilnik odluči ubiti svoju žrtvu) ili čin koji je došao zbog osvete. Naime, nasilnici u nekim slučajevima ne mogu prihvatiti da ih je žrtva napustila pa izvrše ubojstvo. Nasilnici ne biraju žrtve, oni ubijaju vlastite supruge, kćeri, sestre, majke, članice obitelji ili nepoznate osobe. Femicid se razlikuje od drugih oblika ubojstava jer se radi o rodno povezanim ubojstvima žena samo zato što su žene. To pokazuje da se i temeljni uzroci femicida razlikuju od drugih vrsta ubojstava i povezani su s općim položajem žena u društvu, diskriminacijom žena, rodnim ulogama, nejednakom raspodjelom moći između muškaraca i žena, uobičajenim rodnim stereotipima, predrasudama i nasiljem nad ženama. Kao društvo trebamo pružiti svu moguću podršku žrtvi i prestati je okrivljavati jer je za femicid kao i za svaki drugi oblik nasilja isključivo kriv, njegov počinitelj.
Tekst je nastao kroz nagradni konkurs “Kulminacija nasilja nad ženama i djevojčicama – femicid se ne događa iznenada” a financiran je od strane Civil Rights Defenders.
