Evropska kanta za smeće

Lideri četiri centralnoevropske zemlje članice EU sastat će se ove sedmice u Bratislavi kako bi zajedno pozvali Evropsku uniju (EU) i Evropsku komisiju (EK) da poduzmu sve mjere protiv velikih prehrambenih korporacija koje lošiju hranu prodaju u siromašnijim državama članicama. Naime, lideri Češke, Mađarske, Poljske i Slovačke došli su do zaključka, nakon nekoliko opširnih i nezavisnih analiza, da pojedini proizvođači hrane iz EU koriste jeftinije sastojke za svoje proizvode za zemlje centralne i istočne Evrope u odnosu na iste proizvode koje prodaju u zemljama zapadne Evrope, poput Njemačke, Francuske i Austrije. Takva praksa je trenutno, naravno, zakonom potpuno dopuštena u EU, jer briselska administracija zapravo samo traži da se na pakovanjima prehrambenih proizvoda istaknu svi sastojci. Slovački premijer bio je posebno bijesan. On je rekao kako će zatražiti od EK-a da “poduzme sve moguće zakonodavne mjere protiv takve prakse koja ponižava ljude i stvara dvije kategorije ljudi” u Evropskoj uniji te da je s tim u vezi postignut visok stepen saglasnosti sa liderima preostale tri zemlje.

Cijeli ovaj slučaj je i pokrenut nakon što je slovačko Ministarstvo poljoprivrede prošle sedmice predstavilo nalaze svojih laboratorijskih testova i analiza koji pokazuju da se polovina od 22 proizvoda kupljena u Bratislavi znatno razlikovala po okusu, izgledu i sastavu od istih takvih proizvoda kupljenih u dva austrijska grada. Slovaci su proveli samostalne i nezavisne analize nakon što su ih na to upozorili predstavnici nekoliko tamošnjih udruženja za zaštitu potrošača na osnovu pritužbi građana. Nakon objave rezultata Slovacima su se javili i predstavnici Mađarske, Češke i Poljske koji su, nezavisno jedni od drugih, došli do identičnih nalaza i zaključaka. Potom je hitno dogovoren sastanak, a iz ureda mađarskog premijera tim povodom odaslali su saopštenje u kojem se navodi da je riječ o najvećem skandalu u novijoj historiji, dok je češki ministar privrede kazao kako su i on i Česi već prilično umorni od toga da ih na Zapadu tretiraju kao evropsku kantu za smeće.

Izgleda da su potrošači u tranzicijskim zemljama nakon propasti komunizma (pre)brzo bez oklijevanja prihvatili brojne zapadne brendove, smatrajući ih a priori boljim, ukusnijim, zdravijim, ljepšim i bezgrešnim. No, vremenom su na svoje veliko iznenađenje otkrili da proizvodi velikih zapadnih multinacionalnih kompanija baš i nisu toliko ukusni, a potom su počeli otkrivati i da se po sastavu znatno razlikuju od identičnih proizvoda koji se prodaju u zemljama takozvane stare Evrope. Korporativna logika koja stoji iza toga je prilično jasna. Jedna velika multinacionalna korporacija sa Zapada, koja naprimjer proizvodi čokolade, svoje će proizvode za zapadnoevropska tržišta napraviti prema jednoj recepturi, dok će iste te proizvode za istočnoevropska tržišta, u cilju smanjenja troškova, proizvoditi od daleko jeftinijih sastojaka. Naravno, proizvodi u oba slučaja imat će identičnu cijenu, jer je riječ o istom proizvodu istog brenda, čime će korporacija stvarati ekstraprofit baziran isključivo na diskriminaciji ljudi prema geografskom položaju njihove zemlje te na slaboj i neadekvatnoj legislativi i nepostojanju nadležnih agencija koje reguliraju takve stvari.

Zapadne korporacije su naravno vremenom smislile i prilično cinično opravdanje za takvu dvojnu proizvodnju, obrazlažući kako se sastav istih proizvoda razlikuje od zemlje do zemlje samo kako bi se udovoljilo lokalnom ukusu potrošača! Zbog toga su lideri četiri pomenute zemlje odlučili da svemu tome zvanično kažu “dosta” te da natjeraju korumpiranu briselsku administraciju da konačno prestane raditi u interesu multinacionalnih korporacija i stane u zaštitu svih građana EU. Mediji su se odmah uključili u cijeli slučaj pa ovih dana izlaze navidjelo brojne prijave raznih udruženja za zaštitu potrošača koja su prije nekoliko godina ukazivala na pomenuto – da se prehrambeni proizvodi, deterdženti, kozmetika, hrana za djecu, zubne paste, namještaj i svi drugi proizvodi napravljeni za zapadno tržište znatno razlikuju od istih proizvoda za istočnoevropske zemlje. Taj je slučaj ubrzo nazvan i prigodnim imenom – dvostruki standard kvalitete – a ubrzo su se počeli javljati i iz drugih zemalja, poput recimo Hrvatske, Bugarske, Rumunije i tako dalje. Hrvatska europarlamentarka je objavila tamošnje istraživanje o kvaliteti naizgled istih proizvoda na tržištima starih i novih država članica EU te zaključila da je više od polovine prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj u usporedbi s njemačkim tržištem manje kvalitetno, a znatno skuplje.

No, vratimo se sada u BiH i našu stvarnost. Ako predstavnici Češke, Mađarske, Poljske i Slovačke kažu da se osjećaju kao “evropska kanta za smeće” zbog namirnica koje im se iz EU plasiraju na njihova tržišta, šta onda mislite, poštovani čitatelji, kako bismo trebali nazvati stanje u tom segmentu sa bh. tržištem i proizvodima koji se iz Evrope plasiraju ovdje? Da li bi termin “kanta za smeće” bio adekvatan? Ili možda previše blag i uljudan?

Mi, nažalost, u BiH nemamo ni izbliza razvijenu takvu infrastrukturu kao pomenute četiri istočnoevropske zemlje, a našim udruženjima za zaštitu potrošača ili nadležnim agencijama za sigurnost hrane i ministarstvima i ne pada na pamet da mogu na takav način porediti iste proizvode. Kod nas se još naivno vjeruje da je, recimo, smrznuta riba nekog hrvatskog proizvođača zaista i uhvaćena u Jadranskom moru. Jer niko zapravo i ne čita etikete na kojima sitnim slovima piše da je pomenuta riba recimo ulovljena u vodama Argentine, Čilea i drugih zemalja okruženih jako zagađenim morem.

Nikome naprimjer ne pada na pamet da poredi Nutellu u BiH sa Nutellom u Njemačkoj i Austriji, kako su to prošle sedmice uradili Slovaci. I pri svemu tome se čak zaboravlja da je kompanija Ferrero bila prinuđena da počne povlačiti Nutellu sa tržišta zbog optužbi da je ovaj namaz za djecu kancerogen! S tim u vezi indikativno je i slijedeće. Istog dana kada je zbog analize i upozorenja Evropske agencije za zaštitu hrane počelo povlačenje Nutelle s evropskih tržišta jedan je medij prenio tu informaciju, a drugi tvrdnje proizvođača da je Nutella sigurna, te da se zbog toga neće povlačiti s polica u Hrvatskoj!? Pretpostavljate, Nutella je još prisutna na bh. policama.

Ono što mi možemo učiniti kao potrošači u BiH je slijedeće. Prvo, trebamo se prestati nadati da će nas državni ili entitetski organi u ovom slučaju zaštititi. Jedini način da se zaštitimo je da budemo informirani i da donosimo samostalne, razumne odluke na osnovu raspoloživih informacija. Jer, na kraju, u trgovinama nas niko ne može natjerati da kupimo nešto što nećemo, zar ne? Sličan trend nalazimo i u SAD-u i Velikoj Britaniji.

Vlade SAD-a i Britanije utrošile su mnogo truda i novca kako bi za račun multinacionalnih korporacija stvorile dojam da je genetski modificirana (GMO) hrana sigurna i zdrava.

Međutim, posljednjih mjeseci sve više i više multinacionalnih korporacija na tim tržištima objavljuje da odustaju od upotrebe GMO sastojaka u svojim proizvodima. Zašto? Zato što vole američke i britanske potrošače? Ne. Razlog je što se proizvodi sa GMO sastojcima više jednostavno ne mogu prodati na tim tržištima pošto ih potrošači obilaze u širokom luku. Kada i bh. potrošači pokažu u trgovinama taj nivo svijesti, onda će se i na našim policama pojaviti proizvodi iste kvalitete i cijene kao i na Zapadu, sa istim sastojcima, sadržajem, ukusom i bojom. A sve dok po istim ili višim cijenama kupujemo manje kvalitetno, drugačijeg sadržaja i ukusa ili možda čak i štetno, stvari se jednostavno neće početi mijenjati.

(Tekst prenosimo iz lista Oslobođenje)

Facebook
Twitter
LinkedIn