Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini oko devet hiljada djece, uprkos prosječnoj ili natprosječnoj inteligenciji, ima poteškoća s učenjem čitanja i pisanja zbog disleksije. Premda tačan postotak djece s disleksijom nije poznat, procjene stručnjaka se kreću između pet i deset posto, dok neki smatraju da čak 17 posto ljudi pokazuje određene znakove poteškoća u čitanju. Disleksija je cjeloživotno stanje koje otežava proces čitanja i predstavlja najčešću poteškoću u učenju.
Mnoge škole poput Osnovne škole „Safvet-beg Bašagić“ u Visokom susreću se s problemom neadekvatnog obrazovnog plana i programa za djecu s poteškoćama u čitanju i pisanju.
„Djeci s disleksijom često je teško odgovarati na pitanja o pročitanom tekstu, ali kad im se sadržaj pročita, pokazuje se da nemaju poteškoća s razumijevanjem. Iako disleksija može otežati proces učenja, ona nije povezana s inteligencijom – djeca s disleksijom jednako su inteligentna kao i njihovi vršnjaci. Mnogi poznati glumci, muzičari, poduzetnici i političari, unatoč disleksiji, postigli su uspješne karijere,“ istaknula je Anisa Lukhodžić, nastavnica u Osnovnoj školi „Safvet-beg Bašagić“ u Visokom.
Obzirom na to da se simptomi disleksije, poput poteškoća u učenju pjesmica, rimovanja ili prepoznavanja slova u vlastitom imenu, često pogrešno tumače, ona se povezuje s niskom inteligencijom ili lijenošću, što je daleko od istine. Simptomi disleksije variraju od djeteta do djeteta, o tome smo razgovarali sa majkom maloljetnog dječaka iz Visokog koji se bori sa disleksijom.
„Kao roditelj djeteta s disleksijom, mogu reći da smo prošli kroz veoma izazovan period. Ova djeca su izuzetno inteligentna, zbog čega je teško odmah uočiti da imaju određene poteškoće. Učiteljica nam je govorila da razumije gradivo, odlično govori engleski, ali da je nepažljiv, razmažen, nezainteresovan i nesklon saradnji. To se dešavalo u drugom razredu, kada su ostala djeca već čitala tečno, a on, uprkos trudu, nije uspijevao postići željeni napredak. U trećem razredu potražili smo pomoć u Centru „Vladimir Nazor“, gdje smo prošli kroz opservaciju i dijagnostiku te konačno dobili odgovor na naš problem. Disleksija nije bolest, već jednostavno drugačiji način primanja informacija“, navodi majka.
Na ovu temu razgovarali smo sa prof.dr.sci. Sadeta Zečić, doktoricom defektoloških nauka, koja nam ističe najuočljivije simptome disleksije koje se manifestiraju kod djece.
”Ono što prepoznamo kod djece koja imaju poteškoće s disleksijom (teškoće u čitanju i razumjevanju pročitanog) su sljedeće: približavaju tekst licu, dugo ne mogu početi da čitaju ponuđeni tekst, čitaju slovo po slovo pa sintetizuju, pokušavaju samovoljno završiti riječi ,kako kažemo čitaju napamet, zamjenjuju mala sova b i d, veoma nervozno se vrte na stolici, po nekada se preznojavaju i često završe plačući. Ovo bi bile manifestacije mlađe djece a često i kod starijih u 5-6 razredu.
U razgovoru sa tom djecom često to objašnjavaju ovako: meni se sva slova sastave i ja ne znam koju sam riječ pročitao, ili meni je malo kao maglovito pa prosto ne vidim i ta djeca su za okulistu, imate primjer gdje ne mogu zapamtiti neka slova kao d, b, m, n, a i o da ih razlikuju u momentu dok čitaju i onda čitaju pogrešno ili stanu.”
Disleksija i disgrafija predstavljaju specifične teškoće u učenju koje mogu značajno utjecati na akademski uspjeh i samopouzdanje djeteta. Roditelji uz adekvatnu pomoć defektologa mogu olakšati djeci prevazilaženje ovih prepreka.
”Roditelji moraju na vrijeme prepoznati poteškoću kod svog djeteta i obratiti se logopedu ili dobro iskusnom defektologu. Već u prvom razredu to se može odmah primjetiti i reagovati upornim vježbama u ščitavanju logatoma koje spaja u riječi, logatomi neka budu od 4 glasa, npr: se + ka = seka pjevajući.To je metoda analize i sinteze u početnom učenju ščitavanja uz sličicu. Mnoga djeca nauče sami i brzo čitati ali danas većina ima probleme. Ne ići dalje dok dijete ne savlada tehniku ščitavanja 4, 5, 6 glasne riječi. Od tih kraćih riječi kreirat rečenice kako bi razumio smisao pročitanog. Pravu dijagnozu daje samo prof dr. logopedije. Kretati se u mogućnostima usvajanja istog djeteta jer preskočeno pravi veći problem, to dijete počinje da traži da roditelji čitaju i pričaju odnosno uče zajedno, to je veliki porodični i individualni problem. Prilagoditi sve djetetu, veličinu slova, pisati na blijedo žutom papiru a ne na sjajnom bijelom razmak redova i mnogo toga.
Disgrafija je refleksija čitanja, disleksije, zamjenjuje ista slova, izostavlja slova i dio riječi ili rečenice, agramatičnost u pisanju, nesposobnost za diktate,drilom prepisivanja može se nešto postići. Veliki su problemi i u matematici kod zamjene cifara 3 i 5 zatim 9 i 6 i nerazumjevanje pisanih zadataka,” ističe defektologinja Zečić.
Prepoznavanje disleksije na vrijeme ključno je za podršku djetetu u učenju i obrazovanju. Rana identifikacija olakšava prilagođavanje pristupa učenju i smanjuje rizik od pogrešnog etiketiranja ove djece kao lijene ili nezainteresovane, dok su zapravo vrlo inteligentna. Pravovremeno prepoznavanje i podrška značajno doprinose obrazovnom, psihološkom i emocionalnom razvoju djeteta. Djeca s disleksijom bolje napreduju kad im je gradivo zanimljivo, prilagođeno njihovim interesima i vizualno predstavljeno.
Disleksija, osim što donosi izazove, može imati i pozitivne strane. Osobe s disleksijom često pokazuju snažnu intuiciju, kreativnost, umjetnički način razmišljanja i izvrsne vizualne sposobnosti. Primjeri poznatih ličnosti s disleksijom to najbolje potvrđuju.
Oktobar je Evropski mjesec podizanja svijesti o disleksiji, a 6. oktobra obilježava se i Međunarodni dan svjesnosti o disleksiji kao poteškoći u učenju. Mnoge poznate osobe kroz historiju, pa i neki od najvećih genijalki i genijalaca, imali su disleksiju. Među njima su umjetnici poput Pabla Picassa i Leonarda da Vinčija, naučnici Albert Einstein, Thomas Edison i Isaac Newton, kao i spisateljica Agatha Christie, pisac Ernest Hemingway i bosanskohercegovački nobelovac Ivo Andrić. Glumci i glumice poput Toma Cruisea i Whoopi Goldberg također su među uspješnim disleksičarima.
