DA SE ONE ČUJU Ružica Ljubičić: žene trebaju reagovati na svaku uvredu, seksističku šalu, govor mržnje

|

Intervju | Ljudska prava

U okviru kampanje “DA SE ONE ČUJU” koju su portal zamisli.ba i Centar za mlade Kvart Prijedor kreirali inspirisani Mjesecom ženske historije, sa željom da se podigne vidljvost žena koje svojim radom u zajednici doprinose razbijanju predrasuda i stereotipa koje su nametnute kao teret ženama u našem društvu, razgovarali smo s Ružicom Ljubičić iz Mostara. Ružica je novinarka, koja trenutno radi na doktorskoj disertaciji na temu analiza medijskog izvještavanja o nasilju nad ženama.  Ona je također, autorica i koautorica nekoliko stručnih i naučnih radova o rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.

Zašto je važno izvještavati o temama rodne ravnopravnosti i nasilja nad ženama
kontunuirano?

Živimo u vremenima velikog tehnološkog, informacijskog i komunikacijskog napredka, međutim, kada je u pitanju individualna i kolektivna svijest o pravima žena, situacija je zabrinjavajuća. Dok postoji bilo kakav oblik nasilja prema ženama ili bilo koji način koji će ugroziti žensko dostojanstvo, treba o tome pisati i to iz više gledišta. Da bi to izvještavanje bilo kvalitetno, potrebni su nam sugovornici i sugovorkinje iz područja prava, socijalne skrbi, psihologije, ginekologije, zdravstvene njege, NGO sektora ali i ljudi koji imaju utjecaj u religijama, politici, ideologiji. Svi oni mogu pomoći da situacija bude bolja i da se utjecaj patrijarhata promijeni. Naime, patrijarhat ima tezu da želi očuvati obiteljske vrijednosti. Pitam ih kakve vrijednosti mogu biti sagrađene i očuvanje u obitelji u kojima otac, brat, ujak zlostavlja žene? O kakvim moralnim vrijednostima govorimo kada odgajamo djevojčice da šute i pognu glavu na svaku mušku zapovijed? Sve ove elemente i konstukcije treba propitivati iz dana u dan, ne samo povodom 8. marta ili 25. novembra.

Kakav je odnos društva, javnosti i tvoje okoline prema tvojoj posvećenosti da pišeš i izvještavaš o ovim temama?

U svojoj obitelji imam veliku podršku i ljubav od svog oca, stoga mogu reći da sam odgojena u obitelji u kojoj sam poticana da čitam, učim, radim, da budem samostalna. Naravno i ja se susrećem s pitanjima o svojoj udaji, majčinstvu, međutim, nailazim i na reakcije ljudi koji poštuju moje izbore i stavove. I to je zaista ohrabrujuće, djeluje pozitivno. Što se mog pisanja tiče, inspirira me svakodnevnica žene i to me tjera da pišem o zagovaranju smanjenja pdv-a na tampone i uloške, o rodnim ulogama od škole do braka pa do starosti. Dakle, to je čitav spektar boja ali i nijansi o svakodnevnici jedne žene iz različitih kutova.

Često pišeš o predrasudama i stereotipima koji se nameću ženama u našem društvu, kako se kao društvo borimo s njima, da li se borimo dovoljno? 

Ne dovoljno, često prešutimo na ono što je očito. Toleriramo nasilje, a da ne govorim da nedostaje reakcija na seksizam i na otvorenu mizoginiju. Želim naglasiti, svaki put kada žena reagira na bilo koji oblik diskriminacije, ona pobjeđuje. Suprotstavila se tom toksičnom sindromu i na taj način napravila veliki korak za ženska prava. Kao što divna književnica Senka Marić kaže svaki taj korak je bitan i čini promjene. Problem nastaje svaki put kada žena kaže oni dani u mjesecu, a ne mensturacija, glasno i jasno. Nelagodnost i taj sram nametnut od patrijarhata do nekih velikih eksponiranosti npr. “provokativno odijevanje”, također nametnut od patrijarhata ali s konzumerističkom agendom. No, protiv ovoga se možemo boriti. Uvjerena sam u to jer poznajem puno žena koje su svjesne ove problematike.

Kako se ti nosiš s predrasudama u stereotipima koji te kao mladu ženu, posebno ženu koja bira da kontinuirano piše i govori o tome, opterećuju? 

To u meni budi različite emocije koje se od inata i prkosa pretvore rad, u pisanje, prijavu na neku edukaciju ili seminar. Onda upoznam divne ljude koji podržavaju rodnu ravnopravnost i koji se bore za pravu stvar. Još uvijek nisam naučila razumjeti šovinizam i toksični maskulinitet ali isto tako kada žena ženu osuđuje, otvoreno kritizira i blati. Treba nam više ženske solidarnosti, da jedna drugoj budemo vjetar u leđa. Onda će biti lakše pobijediti svaki stereotip i predrasudu.

Koliko prosječna mlada osoba u Bosni i Hercegovini zna o rodnoj (ne)ravnopravnosti? Koliko i da li se mladi zanimaju za ovu problematiku? 

Ovim putem bih pohvalila svoju mentoricu, profesoricu Martinu Planinić koja na Sveučilištu u Mostaru ima kolegij Mediji i rodne uloge. Kolegij je bio njena originalna ideja i vidim da se brojnim studenticama sviđa taj kolegij. Postoje i vrlo zanimljivi sadržaji koji postaju sve popularniji i dopiru do svijesti mladih. Međutim, bilo bi idealno kada bi se o rodna ravnopravnosti učilo od predškolskih dana. Mislim da
jedino edukacija može utjecati na promjenu u korist punog ostvarivanja ženskih prava.

Kada govorimo o rodno zasnovanom nasilju, koje su to teme i problemi o kojima bismo više trebali govoriti i pisati?

Voljela bih da se više piše i govori o psihičkom nasilju nad ženama od manipulativnih metoda koje muškarci svjesno upotrebljavaju u vezama do zabrana kretanja, ucjena i prijetnji. Psihičko nasilje se prenijelo i u prostor digitalnog komuniciranja i društvenih mreža. Stoga bi pozvala djevojke, žene da reagiraju na svaku uvredu, seksističku šalu, govor mržnje. Najgore je prešutjeti i to nositi u sebi. Čim se progovori, dođe do oslobođenja negativnih emocija. Nismo tu da budemo robinje nasilnih frustracija. Drage žene, njegujte svoju autentičnost i ne dopustite nikome da vas na bilo koji način ponižava, omalovažava ili kritizira vašu vrijednost.

Ovaj tekst nastao je kao dio kampanje “DA SE ONE ČUJU”, koja ima za cilj podizanje vidljvosti žena koje svojim radom u zajednici doprinose razbijanju predrasuda i stereotipa koje su nametnute kao teret ženama u našem društvu. Obzirom da se mjesec mart obilježava kao Mjesec ženske historije, odlučili smo kroz kampanju predstaviti žene koje svojim radom i aktivizmom ispisuju novu pravedniju i ravnopravniju historiju. Kampanju realizuju portal zamisli.ba i Centar za mlade Kvart Prijedor.

Komentari