Film Arrival (Dolazak), kanadskog režisera Denisa Villeneuvea, nastao je prema pripovijeci „Priča tvog života“ američkog pisca naučne fantastike Teda Chianga. Vanzemaljci su došli na Zemlju, zašto? Američka vojska angažuje profesoricu lingivisitke Louise Banks (Amy Adams) kako bi prevodila jezik „hektapoda“ te došla do saznanja koja je svrha dolaska vanzemaljaca na Zemlju. Profesorica na samom početku objašnjava kako jezik nije samo redanje znakova koje proizvodi neko značenje nego način pomoću kojeg se u našem umu konstruira svijet; način na koji poimamo i stvaramo individualnu i kolektivnu svijest o apstraktnim i konkretnim konceptima, poput vremena, prostora, ljubavi, odnosno način na koji konceptualizujemo svijet oko sebe. Ideju o razlikama u konceptualiziranju stvarnosti među jezicima, režiser je naglasio postavljajući je u kontrast sa jezikom koji ne potječe sa planete Zemlje, te time shvatamo kako je „naše“ osnovno poimanje vremena na osnovu jezika koji govorimo, potpuno nepoznato nekome ko ne govori taj jezik.
Poimanje vremena, odnosno koncepti poput sadašnjosti, prošlosti i budućnosti koji u našem jeziku postoje kao gramatička osobina, kako u lingivstici tako i samoj režiji filma dovedeni su do vrhunca propitivanja relativnosti ovih kategorija.
Početak filma nam predstavlja rođenje Louiseine kćerke, njeno odrastanje i smrt u dvadesetipetoj godini. Režija ovog filma jeste specifična upravo zbog toga što je ovakav početak, koji gledalac pripisuje prošlosti, što se na kraju ispostavlja iznevjerenim horizontom očekivanja. Film je funkcionalan i usaglašen kako na planu sadržaja tako i na planu forme.
Lousie, kako bi odgovorila svom zadatku, odlazi u okno u kojem su se vanzemaljci spustili, te pokušava upostaviti komunikaciju sa njima, nakon određeneog vremena ona počinje imati vizije u kojima vidi sebi sa djevojčicom. Nakon nekoliko takvih situacija, ona dolazi do zaključka kako se heptapodi koriste semasiografskim pismom, odnosno da se sintaksa njihovog jezika odnosni na vizuelnost kojom uspijevaju prenijeti značenje. Abbot i Costello imena vanzemaljaca koja su im dodjelili Louise i Ian Donnelly (Jeremy Renner), sve ono što su željeli reći iskazivali su u jednom trenutku, u vidu krugova koje su ispisivali na ekranu. Krugovi su se razlikovali u određenim dijelovima, pomoću kojih se mogla iščitati radnja.
Ovakva komunikacija heptapoda moguća je jer oni nisu vrijeme doživljavali linearno, već simultano. U svakom razgovoru znali su unaprijed što žele reći, upravo zahvaljujući njihovom uvidu u bezvremenost odnosno svevremenost. Nasuprot Louisinim naporima kako bi shvatila i naučila komunicirati sa heptapodima, te samim tim omogućila spas, sa druge strane imamo kineskog generala Shanga (Tzi Ma) koji ne pokušava komunicirati jezikom već oružjem. On posjetu vanzemaljaca shvata kao opasnost, te stoga objavljuje rat kako bi spasio čovječanstvo, kako nadmočnija vrsta ne bi istrijebila stanovništvo. Nakon toga Louise sama odlazi u okno gdje doživljava nešto poput sna u kojem shvata činjenicu da je naučivši jezik heptapoda ujedno i dar pomoću kojeg može vidjeti sve nadolazeće događaje, te da je to zapravo njeno oružje kojim može spriječiti rat. Tog trenutka njene vizije postaju jasnije, postaje apsulutno svjesna svoje budućnosti u kojoj ce roditi dijete Ianu, djevojčicu koja će umrijeti u dvadesetipetoj godini od neizlječive bolesti. Ian će je ostaviti upravo zbog tog događaja, smatrajući kako je donijela pogrešnu odluku. Louisa pristaje na takvu budućnost, ne propitivajući ispravnost svojih odluka upravo iz razloga što postoji nešto što se zove ljudski faktor u kojem nikada ne možemo sa sigurnošću spoznati vlastite osjećaje.
Na kraju ovog filma, ostaje nešto što propituje naše poimanje svijeta kroz jezik i vrijeme, odnosno dvije kategorije koje su neodvojive jedna od druge. Da li zapravo postoji vrijeme? Ako postoji mi ga doživljavamo linearnim, a da li je u svojoj suštini ono upravo takvo?
