Na gotovo cjelokupnoj teritoriji države Bosne i Hercegovine, izuzevši općine koje su zahvaćene poplavama, u nedjelju, 6.oktobra, održani su Lokalni izbori 2024, na kojima su građanke i građani birali svoje predstavnike vlasti na nivou jedinica lokalne samouprave. Prema podacima Centralne izborne komisije, sa zatvaranjem biračkih mjesta u 19 časova, ukupna izlaznost na izbore iznosila je 47,73%, što ne čini ni polovinu od ukupnog broja registrovanih glasača. Tijekom vođenja predizbornih kampanja Centralna izborna komisija izrekla je nekoliko novčanih kazni kandidatima iz različitih političkih stranaka zbog govora mržnje i zloupotrebe djece u političke svrhe , a jedna od kazni odnosila se na govor mržnje prema LGBTIQ+ osobama.
Primjetan je blagi porast i jačanje stranaka centar i desno u manjim lokalnim zajednicama, dobijanjem načelničkih i gradonačelničkih mjesta na onim mjestima gdje u prosjeku jedan mandat nisu imale većinu, te utvrđivanjem postojećih bastiona vlasti sa ubjedljivim pobjedničkim rezultatima. U većim centrima, gradovima Bosne i Hercegovine poput Tuzle i općina u Sarajevu, pobjedu na načelničkim pozicijama, kao i u pogledu direktne ili indirektne većine odnijele su stranke koje imaju svoju statutarnu i programsku političku orijentaciju ka ljevičarskim politikama. Opći ciljevi ljevičarskih politika, odnoso politike ljevice su opća ravnopravnost, demokratija, visoko poštivanje i rad na radnim i socijalnim pravima i egalitarizam, etička teorija koja naglašava jednakost svih bića. Jedna od bitnih karakteristika politika ljevice je zagovaranje brige o marginaliziranim i obespravljenim grupama kroz donošenja seta politika i zakona kojima se unaprijeđuje njihov status u pravno-političkom sistemu i društvenoj zajednici.
Pitanje koje direktno utiče na marginalizirane grupe u bosanskohercegovačkom društvu, pa tako i na LGBTIQ+ zajednicu jeste da li politika ljevice teže ili gotovo nemoguće opstaje u manjim, zatvorenim sredinama gdje je gotovo nemoguće biti vidljiv i autentičan po bilo kojem osnovu, zbog problema tendencija centralizacije cjelokupne moći u decentralizovanom političkom i državnom sistemu?
Trome i nerijetko, neadekvatne ekonomske politike dovele su do stvaranja velikih klasno-ekonomskih razlika u društvu čime je pristup sredstvima pomoći mnogim osobama koje su margnalizirane gotovo pa nemoguć zbog preopterećenog administrativnog aparata ili općepoznata ustaljena u narodu Fali ti jedan papir. Upravo taj jedan papir može iziskivati odlazak u mjesta udaljenih na desetine kilometara, što za sobom povlači resurse poput vremena i novca i ukazuje na problem nerazvijene infrastrukture i prijevozne povezanosti, što predstavlja ogromnu, a nekada i nesavladivu prepreku za marginalizirane grupe i stanovništvo jedne lokalne zajednice. Prema Zakonu o principima lokalne samouprave Federacije Bosne i Hercegovine i Zakonu o lokalnoj samoupravi Republike Srpske nadležnost i obaveza općina i gradova je jačanje infrastrukture, urbanog planiranja, javnog prijevoza, zdravstvene zaštite, odnosno ocjena rad zdravstvenih ustanova i mnoge druge. Bitno za istaći je da u oba entitetska zakona, entiteta Federacija Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska, se navodi da će svoje nadležnosti jedinice lokalne samouprave obavljati u skladu sa Ustavom, zakonom i statutom, te da se osigurava zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda u skladu sa Ustavom.
Nadležnosti jedinica lokalnih samouprava ne dozvoljavaju gradovima i općinama donošenje i dopune zakona, što je u nadležnosti Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kantonalnih skupština u entitetu Federacija BiH, odnosno Narodne skupštine Republike Srpske u entitetu Republika Srpska, no dozvoljavaju im mogućnost donošenja odluka, planiranje i usvajanje budžeta, kreiranje strateških dokumenata, poput Gender ackionog plana za ravnopravnost spolova i realiziranje projekata kojima se na teritorij jedinice lokalne samouprave, bez obzira na geografsku rasprostranjenost, podiže svijest o LGBTIQ+ osobama, stvaraju sigurna okruženja, omogućava jednak pristup zdravstvenim uslugama, socijalnoj zaštiti i stvara prosperitetno ekonomsko-privredno okruženje privlačenjem investitora čije su politike poslovanja inkluzivne politike sa jednakim šansama za sve u skladu sa važećim pravnim propisima i međunarodnim standardima. U pogledu sveobuhvatnosti nadležnosti gradova i općina u ovisnosti u kojem entitetu se nalaze. Nadležnosti jedinica lokalne samouprave u entitetu Republika Srpska su šire u odnosu na jedinice lokalne samouprave u entitetu Federacija BiH, a samim tim šire su ovlasti vijećnika/odbornika i gradonačelnika/načelnika. Oba zakona o lokalnoj samoupravi navode principe ustavnosti i zakonitosti, što definira odgovornost izabranih nosilaca vlasti.
Obaveza općinskih i gradskih službenika u organu uprave, diljem Bosne i Hercegovine je da jednako tretira svaku građanku i građanina bez obzira na njihov rodni identitet i seksualnu orijentaciju. Bitno za podsjetiti i naglasiti jeste da su rodni identitet i seksualna orijentacija prepoznati kao pravni osnov zabrane diskriminacije još prije osam godina u Zakonu o zabrani diskriminacije BiH. Općinski i gradski službenici su primarni kontakt sa građankama i građanima prilikom ostvarivanja potraživanja prava i podnošenja zahtjeva i bitan posrednik u prezentovanju potreba i činjeničnog stanja načelnicima i gradonačelnicima.
Podjednako je važna pismenost, educiranost i senzibiliranost općinskih/gradskih vijećnika/odbornika, jer vijećnik koji dobije povjerenje birača svoje općine/grada ima obavezu kreiranja boljih životnih prilika i standarda, kako za stanovnike mjesne zajednice iz koje dolazi, tako i za cjelokupno stanovništvo lokalne saumouprave. Općinsko/gradsko vijeće/skupština u skladu sa zakonom, statutarnim odredbama i pravilnicima rada općinskih/gradskih vijeća, putem svojih odluka uređuju pitanja od značaja za građane i građanke, direktno sprovode kantonalne, entitetske i državne zakone i propise prilikom rješavanja zahtjeva i nadasve poštuju Ustav. Ustav Bosne i Hercegovine pruža široku zaštitu ljudskih prava, jer u svom članu II, stav 2 navodi Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja se direktno primjenjuje i ima nadzakonsku snagu, čije je poštivanje i sprovedba obligatorna, kao i već spomenutog Zakona o zabrani diskriminacije. Presude Evropskog suda za ljudska prava predstavljaju obavezan pravni okvir za sve obnašatelje javnih funkcija i nosilaca vlasti, bez obzira o kojem nivou vlasti se govori.
Potreba za sigurnom ekonomskom egzistencijom uvjetuje slobodu i autentičnost života jedne LGBTIQ+ osobe. LGBTIQ+ osobe u Bosni i Hercegovini suočene su sa diskriminacijom prilikom zapošljavanja, a istraživanja su pokazala da LGBTIQ+ osobe ukoliko uspiju ostvariti zasnivanje radnog odnosa, bivaju izložene nasilju na poslu od strane svojih radnih kolega i kolegica. Prilikom traženja određenih zdravstvenih usluga, LGBTIQ+ osobe bivaju diskriminisane uskraćivanjem tražene usluge ili pružanjem neadekvatnog liječničkog tretmana, kao što je konverzivna terapija. Zakon o zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH propisuje da svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarivanja najvišeg mogućeg nivoa zdravlja u skladu s odredbama ovog zakona i Zakona o zdravstvenom osiguranju, kao i propisa donesenih na osnovu ovih zakona. Zabranjena je diskriminacija prilikom pružanja zdravstvene uluge po bilo kom osnovu. Društvena briga za zdravlje na nivou općina obuhvata ocjenjivanje rada zdravstvenih ustanova i kvaliteta zdravstvenih usluga, kao i osiguranje finansijskih sredstava za unapređenje njihovog rada i kvaliteta zdravstvenih usluga u skladu sa potrebama stanovništva i mogućnostima jedinice lokalne samouprave u skladu sa posebnim zakonom o principima lokalne samouprave u Federaciji.
Zašto je bitno govoriti o ovim, ali i mnogim drugim problemima, o nasilju i diskriminaciji s kojima se suočavaju LGBTIQ+ osobe u Bosni i Hercegovini u kontekstu Lokalnih izbora 2024?
Izabrani nosioci, obnašatelji funkcija gradonačelnika/načelnika, vijećnika/odbornika u svom predstojećem, četverogodišnjem mandatu imaju zakonsku obavezu da svim građankama i građanima omoguće slobodan, dostojanstven, siguran život sa jednakim mogućnostima i tretmanima u društvenom, kulturnom, privrednom, političkom i javnom životu jedinice lokalne samouprave, bez bilo kog oblika diskriminacije po bilo kojem osnovu. U svojim javnim istupima i izlascima za vijećničku govornicu, moraju se voditi mirom, pravdom, tolerancijom i solidarnošću. Politička, pravna, etička i moralna odgovornost novih mandatara je da se suzdrže od svakog oblika govora mržnje, kao i da spriječe i javno osude takav govor. Govor mržnje, homofobični, bifobični, transfobični i seksistički komentari direktno ugrožavaju sigurnost i život LGBTIQ+ osoba, jer nerijetko zapaljive i huškačke retorike dovode do raznih oblika nasilja nad LGBTIQ+ osobama u društvu.
Nemogućnost svih LGBTIQ+ osoba da migriraju u sigurnije i veće centre sa većim, potencijalnim šansama za zaposlenje, bogatijim javno-kulturnim sadržajem i sigurnim prostorima za LGBTIQ+ zajednicu, ali i drugih marginaliziranih grupa u našem društvu moraju biti jasan pokazatelj svim političkim subjektima da se demokratija i pravna država gradi iz svakog mjesta diljem Bosne i Hercegovine. Politički subjekti koji su orijentirani ka politikama ljevice, ukoliko žele ostvariti ideološke i staturane ciljeve, trebaju kontinuirano raditi na jačanju svojih programa izvan većih gradova u Bosni i Hercegovini, radeći na decentralizaciji političke moći, izgradnji kapaciteta i ljudskih resursa. Lokalne vlasti imaju ustavnu i zakonsku obavezu osigurati kroz svoj rad siguran ostanak LGBTIQ+ osoba u manjim sredinama, kreirati javne politike bazirane na solidarnosti, zajedništvu i inkluziji.
Prava LGBTIQ+ osoba, kao i prava drugih marginaliziranih grupa u našem društvu ne smiju biti politička volja, već isključivo politička obaveza u skladu sa zakonskim i ustavnim odredbama i međunarodnim standarima.
